Na novinaru je da pita i inzistira na odgovoru
Predsjednički su izbori najosobniji i meni najdraži za praćenje. Kandidati se pokušavanju svidjeti građanima, svatko ima svoju strategiju
Predbožićno ili predizborno razdoblje? Tiha ili izborna noć? Za RTL-ovu Dajanu Šošić nema sumnje - radni prosinac uz voljeni blagdanski šušur. Doktorica znanosti i autorica knjige “Društvene mreže i televizija” u informativnim minutama “RTL-a Danas” obrađuje teme unutarnje politike. O radnoj svakodnevici, društvu političara i drugim temama razgovaramo s Dajanom Šošić.
Unutarnja politika predmet je vašeg reporterskog rada, je li vam se radna svakodnevica stoga zahuktala uoči predsjedničkih izbora?
- Ova je cijela godina pravi izazov svima koji prate politiku. Prvo parlamentarni izbori u travnju pa europski u lipnju i sad, na kraju godine, i predsjednički. Tako da je zaista bilo malo vremena za predah. Dnevni je ritam ionako prilično nakrcan političkim događajima, konferencijama, sjednicama, nepredviđenim situacijama, kao uhićenje ministra Beroša - kada se stvari dodatno zahuktaju. Svaka kampanja sama po sebi također sve mijenja. Puno je više posla, kandidati se rastrče posvuda po terenu, treba sve pokriti, počinju pripreme za izborne emisije. Predsjednički su izbori najosobniji i meni najdraži za praćenje. Kandidati se pokušavanju svidjeti građanima, svatko ima svoju strategiju. No u kojoj mjeri, to opet ovisi o samim kandidatima i kakav dojam žele ostaviti, državnički ili se prikazati pristupačniji i bliži ljudima. Neki se za to više služe osobnim kontaktom s građanima, drugi društvenim mrežama. Ima tu i pogrešaka, koje se mi novinari uvijek trudimo i uočiti, da ništa ne prođe ispod radara. Kada krene kampanja, i još prije, puno je više posla, tempo je dinamičniji i svi čekaju kao krunu događaja tu izbornu noć. Pripreme za praćenje izborne noći su najlakše, jer je to kumulacija svega onog što novinar prati i inače kroz kampanju, tako da posljednji dan prije izbora uglavnom prođe u razmjenama dojmova u redakciji, internim predviđanjima rezultata, odlasku u šminku i posljednjim priprema prije odlaska u stožer. I naravno zajedničkom fotografijom s kolegama ispred RTL-a. (smijeh)
Očekuju li vas blagdani podcrtani političkim događajima?
- Izbori između dva blagdana za mene će zasigurno značiti - ne samo iščekivanje blagdanskog duha nego i rezultata prebrojavanja glasačkih listića. Rezultati su kruna večeri, i već tada se u stožeru gleda tko se kome javlja, tko kome šalje poruke, tko se od koga odmiče, koga u stožeru nema... Tako da sigurno neće biti kao i inače, biti će puno više posla oko prvog kruga izbora, pa i drugog, ako ga bude, tako da će mi ovi blagdani u velikoj mjeri biti posvećeni poslu, ali zasigurno ću naći vremena za prijatelje i obitelj te za dašak blagdanskog ugođaja. Inače obožavam ljeto, ali mi je ovo ipak najdraže doba u godini. Volim blagdanski šušur i ugođaj, tako da moje božićno drvce doma svijetli i puno prije Badnjaka, pa ću zasigurno i za uživanje u tome - ukrasti malo vremena.
Koliko je dinamičan politički sektor? Što sve pratite kao reporterka?
- Posao je izuzetno dinamičan i kada nema izbora. Ponekad okrenem milijun brojeva dok ne dobijem neku informaciju ili satima čekam na neku izjavu, ali to ne može drukčije – ekipi RTL-a činjenice su na prvom mjestu, bez kompromisa. Ponekad baš ta upornost donese neku prednost pred drugima – i tada znaš da je imalo smisla. Dan mi obično počinje pregledavanjem vijesti, portala, pozivima, često se i dan prije pripremam za neku temu. Onda slijedi redakcijski sastanak, odlazak na teren, snimanje, povratak u redakciju. Ako uspijem, odemo svi zajedno na redakcijski ručak, ako ne, jede se na brzinu kada tko stigne, onda slijedi pregled materijala, dogovori s urednikom, montaža priloga, ponekad i dodatno javljanje uživo ili s gostom kako bi se dodatno produbila ili razjasnila neka tema. Ono što je posebno bitno s obzirom na to da je središnja informativna emisija nešto što dolazi na kraju dana i gledatelji su do tada više-manje primili sve informacije o događajima - jest dati gledateljima dodatan sadržaj i staviti stvari u kontekst kako bi se donijela i prezentirala - ne samo gola informacija nego i ono što je u pozadini priče. Naravno, novinarstvo je timski rad, tako da se sve radi u dogovoru s urednicima, kolegama snimateljima i montažerima – i bez toga nema dobrog konačnog proizvoda.
Pred kamerama i u javljanjima ozbiljno razgovarate s ministrima, sabornicima i političarima. Kakvi su svi oni kada se kamere ugase?
- Kao i svi. Na neki način svi su drukčiji kada se kamere upale, pa tako i političari. Svatko ima svoju strategiju i taktiku, nešto što želi reći, poruku koju želi poslati, zato je za novinara bitno ne skretati s biti problema i teme, inzistirati na pitanjima, pa ako i ne dobiješ odgovor - i to je ono što gledateljima puno govori. Nisu sva pitanja ugodna, no na novinaru je da pita i inzistira na odgovoru! Kada se kamere ugase, najčešće se ipak razgovara puno opuštenije i normalno da ponekad ostaje žal što se neke stvari i mišljenja sugovornika vezani uz političke stavove koji su izrečeni mimo kamera - ne izgovore i kada su kamere upaljene!
Kako izgleda vaš radni dan?
- Volim to uzbuđenje posla i ponekad mi se čini da je jednostavno u danu premalo sati da se sve stigne odraditi i napraviti, čini ti se da je dan tek počeo, i ne okreneš se - već se bliži 19 sati. Ja, moram priznati, volim imati stvari unaprijed isplanirane i pod kontrolom. Kad radim nešto, trudim se pročitati sve, volim znati dosta toga unaprijed, no, s druge strane, upravo je narav ovog posla takva da nekad moraš improvizirati. Tako da nikada ne znaš kamo će te odvesti dan koji zapravo ne završava obavljenim poslom, nego tek slijedi priprema za novi radni dan. Ponekad radiš jednu temu cijelo jutro, a onda kada si već sve smislio i dogovorio - tik pred dnevnik pojavi se nešto drugo i cijeli se koncept mijenja te sve počinješ ispočetka. Tko god je u ovom poslu to razumije – i to na kraju i jest čar dnevnog novinarstva.
Doktorica ste znanosti i autorica knjige “Društvene mreže i televizija”. Kako se odnosite prema društvenim mrežama? Primjerice, vaš profil na instagramu nije otvoren za sve korisnike?
- Doktorirala sam o temi utjecaja društvenih mreža na središnje informativne programe televizijskih kuća, žao mi je što se trenutnačo ne mogu više posvetiti zbog obujma posla i znanstvenom radu. Ali bit će i za to vremena. Upravo su televizije s pojavom društvenih mreža doživjele veliku promjenu. S obzirom na društvene mreže i portale, gledatelji, za razliku od nekada, kad su čekali središnju informativnu emisiju kod kuće kako bi se informirali, sada do kraja dana više-manje znaju sve informacije. I to je nešto čemu se televizija zapravo prilagođava, na način da se traži neki drugi kut i dodatna analiza kako bi vijest koja je tijekom dana već viđena i na kraju dana bila svježa i zanimljiva gledateljima – i to je upravo ono što se svi mi na RTL-u na kraju dana trudimo i pružiti gledateljima.
Kako su izgledali vaši novinarski početci? Koje ste teme obrađivali?
- Puno sam učila od svih usput, najviše od ljudi s kojima sam počela raditi. Najprije sam radila u “Dobrom jutru”, pa u “Zagrebačkoj panorami”, na HRT4... Od svakog otkineš neki dio koji ti se svidi, zapamtiš ga i zadržiš za sebe. Učenje je proces koji se nastavlja dok god čovjek radi. Počela sam od prikupljanja vijesti za “Dobro jutro, Hrvatska”, sjećam se da bismo u pet ujutro već bili u redakciji i prikupljali servisne informacije za emisiju, do informativnog programa, vođenja i uređivanja vijesti i dnevnika, no nekako od svega i dalje mi je najdraži terenski posao, intervjui, javljanja uživo i politika. To novinaru daje priliku da političarima postavlja pitanja koja im građani često žele postaviti, no oni nemaju tu mogućnost. Daje ti priliku da progovaraš i pitaš u njihovo ime. Pa i ono što ne žele da ih se pita – i što bi radije izbjegli.