Imaju animirani filmovi, baš kao i humoristične serije, zgodan jedan motiv koji vazda ima smisla koliko god da ste ga puta vidjeli. Kad glavni nevaljalac, poput, recimo, Barta Simpsona, i opet nešto zabrlja, nije rijetkost da ga kakva učiteljica natjera da sto puta na školskoj ploči napiše neku životnu istinu, em da je nauči, em da dođe pameti. I da je moći, da se smije, ovaj tekst bi od početka do kraja trebao imati samo jednu rečenicu, onu koja kaže: “Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića osvojio je europski Oscar za kratkometražni film!” “Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića osvojio je europski Oscar za kratkometražni film!” “Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića osvojio je europski Oscar za kratkometražni film!” Dok je u Barta očaj na licu dok svoje rečenice ispisuje kredom po ploči, u nas bi moralo biti samo ponosa i zadovoljstva. Jer ovaj film ne da ne šuti, nego na najdivniji mogući način viče da ga se čuje svud po svijetu.

Nebojša Slijepčević, koji je redatelj i scenarist, producenti Katarina Prpić i Danijel Pek iz Antitalenta, i svi njihovi ljudi u malo minuta istkali su priču koja je i naša i svjetska, priču koja se, nažalost, stalno negdje nanovo priča, priču o zlu i dobru, priču o slabosti i junaštvu koje je veliko koliko je veliko kad si čovjek. A biti čovjekom, onako poput Tome Buzova, teško je. Šutjeti je lakše. I zato je ovaj film toliko važan. I zato ga treba gledati i slaviti svaku njegovu nagradu. I zato je bilo sjajno i važno čuti kako Slijepčević nazočnima u velebnoj dvorani u švicarskom Luzernu, struci koja mu je dodijelila nagradu, govori: “Jako sam sretan što su europski glasači prepoznali i nagradili film o čovjeku kojem je humanost i ljudska solidarnost bila ispred nacije ili religije. Mislim da to nije samo pohvala našem filmu nego i odraz vremena u kojem živimo.”

Prvo Cannes, pa europski Oscar, a onda, zašto ne, i onaj “pravi”, što ga Ameri dijele. Čekat će se i taj prijenos k’o ovaj nekidan, i neće smetati ništa, pa ni činjenica da je svaki simultani prijevod jednostavno težak za slušanje koliko god veliki bili majstori prevoditelji. Bilo je lijepo prošle subote gledati Europu kakva bi i trebala biti, angažiranu, pravoljubivu, iskrenu. Jest, katkad to otkliže u patetiku, katkad se čini da drugi gaze brže, ali ima tu mladosti, ima mudrosti, ima srca, ima ustrajnosti da se svijet čini boljim. I da: “Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića osvojio je europski Oscar za kratkometražni film!”

Bilo je nekako blagotvorno gledati tu dodjelu nagrada Europske filmske akademije, onako elegantnu, bez histerije i onog obaveznog spominjanja majki i očeva te recentnih ljubavi, kako to rade preko mora. Bilo je pristojno i edukativno, to više što je neizvjesnost, što se nas tiče, kratko trajala, s obzirom na to da se Oscar za kratki film dodjeljuje među prvima. Puno je više strepnje u rodbine, prijatelja i fanova silnih talent i šou uradaka koji su, baš kao i kalendarska godina, pomalo došli i dolaze svome kraju. Živjelo se i opet mukotrpno na vagi da bi nam finale RTL-ova šoua dalo ljude koji su uime vlastita zdravlja, ako ne i spasa, pomaknuli sve svoje granice naprijed. Kraju gazi i Masterchef, put kraja ide i Superstar, uživo se ogledaju i kandidati u Supertalentu pristigli sa svih strana svijeta. Nove sezone, nova lica, a nekako vazda po istoj špranci i taman tako da po portalima puk bjesni jer dalje nije prošao Janko nego Marko. A ako toliko poštovatelja ima, tko je tu junak da im sudi. I nije to, božeprosti, puno drukčije od utrke za predsjednika. Kandidati na misi, kandidati na cesti, kandidati na tržnici dok pipkaju što nikad pipkali nisu. Posvuda kandidati, pa će valjda i do adventa kojeg da prokomentiraju cijene kobasice i fritula, kad su već toliko bezumno skupe da ih se baš zato mora kupiti.

Kandidati su posvuda i pobjeći im se ne da. Bijeg nema smisla i nema se što nego čekati da sve jednostavno završi. Šteta je jedino što, baš kao u neka stara vremena, nema više u kandidata i kandidatkinja želje ni da TV spotove snime o kojima će se pričati. Sterilno brate, bar zasad, sve već viđeno k’o da je talent-šou neki. Pa je dobro da nam na tren pažnja ode drugamo. Jer: “Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića osvojio je europski Oscar za kratkometražni film!”