Bogat program obilježavanja 33. obljetnice stradanja Škabrnje u Domovinskom ratu nastavljen je filmskom projekcijom "Od toga dana" redateljice Slavice Šnur. Potresna je to priča o onima koje rat najviše pogađa – djeci, kojoj je, u ovom slučaju, Domovinski rat zauvijek prekinuo ono što je trebalo biti najljepšim razdobljem njihova života.

Kroz oči onih koji ih nikada neće prežaliti, publika okupljena u škabrnjskoj Osnovnoj školi Vladimira Nazora s knedlom je u grlu gledala ispovijesti roditelja kojima je rat uzeo najmilije – njihovu djecu. Film tematizira pogibiju djece u Domovinskom ratu, a temelji se na iskazima roditelja koji potresnim svjedočanstvima opisuju život svoje djece i svoj život nakon gubitka. Kao jedan od zasigurno najpotresnijih filmova o Domovinskom ratu, jer teško je ostati ravnodušan na beskrajno bolna svjedočanstva, teško je ne povući paralelu s današnjim vremenom. Vrijeme kada se najnevinije žrtve rata ponovno čine prolaznima, lako zaboravljivima u masi informacija koje nas preplavljuju, tako lako podložne uopćavanju i omalovažavanju svođenjem na brojke i statistike.

Redateljica filma Slavica Šnur roditeljskim je svjedočenjima gledateljima željela dočarati život djece koja su, nažalost, dugi niz godina bila samo statistički brojevi, a to je, zapravo, uz sve ostalo, ono što ih muči. Ljudi su to koji se i danas slamaju pod teretom svoje boli, ali i ljudi koji su prije svega odlučni u namjeri da očuvaju uspomenu na svoju djecu, koja su okončala svoj mladi život na najgrublji i najstrašniji mogući način. Intencija ovog dokumentarnog filma je odgovoriti na pitanja: Tko su ta djeca? O čemu su maštala? Čemu su se radovala? Kakva bi im budućnost bila da su poživjela? Jer ona su živjela, ostavila trag u svojoj zajednici, unatoč kratkoći svoga života.

No, uza sve brige, film je pokazao koliko je život lijep i popravljiv, pokazao je put do iscjeljenja. A to je oprost. Samo tri godine imala je najmlađa žrtva, a najstarijoj je 12 dana nedostajalo do punoljetnosti. Ranjene je djece 1200. Protagonisti, odnosno roditelji koji su doživjeli nezamislivo, toga su dana prestali živjeti, ali u ovom dokumentarnom filmu ne upiru prstom, ne optužuju, ne zauzimaju ideološke strane i ne traže osvetu, već govore o svojoj boli. Odlučili su poslati pacifističku poruku koja služi i kao lekcija, ali i kao podsjetnik na ne tako davnu prošlost, a tematizira najveću ljudsku tragediju.

Ivan Škara, načelnik Općine Škabrnja, kazao je kako film govori o iznimno teškoj temi, koja posebice rezonira u Škabrnjana.

- Nadamo se da će mnogobrojna djeca koja su se okupila iz ovog filma izvući važnu pouku, jer žive u mirnim vremenima i ne znaju za strahote ratnih stradavanja. Imaju tu sreću da ih mi i naši stariji sugrađani možemo podučiti žrtvi koju je naše selo dalo. Vrijeme je ovo kada će rijetko tko u Škabrnji otvoreno govoriti o najgorem periodu za našu zajednicu. Malo će tko bez suzdržanja govoriti o patnji i borbama kroz koje smo prošli. Period je ovo kada se mijenja atmosfera u Škabrnji, ona je bremenita žrtvama, ali i hrabrošću preživjelih - kazao je Škara.

Filmom je redateljica otrgnula od zaborava djecu koja su prestala biti samo statistička bilješka, već se radi o 386 ugašenih mladih života u tom ratnom vihoru, života koji bi do danas već pali u zaborav da nije bilo njihovih roditelja, koji u svojoj boli čuvaju uspomenu na svoju nikad neprežaljenu djecu. Prvi film koji je uključen u obvezni školski kurikulum oda je najnevinijima - djeci.