Od četvrtka, 31. listopada, u hrvatska kina stiže "Zelena granica", novo remek-djelo redateljice Agnieszke Holland, vjerojatno i najvažniji film koji je snimila u dosadašnjoj karijeri. Nedugo nakon svjetske premijere "Zelene granice" na festivalu u Veneciji, gdje je ovjenčan posebnom nagradom žirija, film je naišao na oštru osudu poljske vlade, ali i određenog broja stanovnika te zemlje.

U podmuklim i močvarnim šumama koje čine tzv. zelenu granicu između Bjelorusije i Poljske, izbjeglice s Bliskog istoka i iz Afrike pokušavaju se domoći Europske unije, ali ostaju zarobljeni u geopolitičkoj krizi za koju je direktno odgovoran bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko. U pokušaju provociranja Europe, izbjeglice su propagandom koja obećava lak ulazak u Europsku uniju namamljeni da dođu do granice.

Otvara oči

Snimljen u crno-bijeloj tehnici snažnog kontrasta, film prati obitelj izbjeglica iz Sirije, učiteljicu engleskog iz Afganistana i graničara, koji se tijekom najnovije izbjegličke krize u Bjelorusiji susreću na ničijoj zemlji, na "zelenoj granici". Nominiran za nekoliko Europskih filmskih nagrada, film je hvaljen zbog dojmljivog, neuljepšanog prikaza ljudske patnje i geopolitičkih igara koje ju samo pogoršavaju. Holland je glasna zagovornica demokracije i ljudskih prava te često progovara protiv autoritarnih režima i nepravde.

Kad se sagleda današnji politički kontekst vremena u kojem je film nastao, ne treba se čuditi što umjetničko djelo kakvo je "Zelena granica" nailazi na osudu antimigrantske retorike. Još je u rujnu 2021. redateljica Holland odlučila početi rad na ovom projektu, te je sa svojim koscenaristima krenula u prikupljanje iscrpne dokumentacije, uključujući i stotine sati provedenih u analizi i intervjuima s izbjeglicama, stanovnicima pograničnih područja, aktivistima i drugim stručnjacima, kao i slušajući svjedočenja anonimnih zaposlenika na poljskoj granici. Rezultat svega toga je sjajna drama "Zelena granica", koja je nakon spomenute premijere u Veneciji pohodila festivale u Torontu, Vancouveru, New Yorku i Busanu, a posebna projekcija filma održana je i u Vatikanu. Film je nedugo potom krenuo u službenu kinodistribuciju u Poljskoj, gdje je, unatoč restrikcijama prikazivanja u pojedinim gradovima, postao velikim hitom.

Naime, prema vladinoj odluci, nezavisna kina u javnom vlasništvu koja su izrazila zainteresiranost za prikazivanje "Zelene granice", morala su prije projekcije prikazati kratak video koji predstavlja viđenje teme kojom se film bavi - pograničnom krizom - iz vladine perspektive. Situacija je otišla toliko daleko da su određena kina micala film sa svog programa pod raznim izlikama, kao što su multifunkcionalnost dvorana, ograničen broj projekcija i slično, no u javnost su došle informacije da se više radilo o politički motiviranoj cenzuri. Kako god, film je ipak prikazan u velikoj većini poljskih kina, gdje je izazvao brojne reakcije i postao pravim malim nezavisnim domaćim blockbusterom.

Više od trideset godina nakon što je snimila remek-djelo "Europa Europa", za koje je nominirana za prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija, Holland nam otvara oči, govori iz srca te nas suočava s vlastitim moralnim izborima koji svaki dan moraju donositi obični ljudi.

- Dvostruko ponavljanje iste riječi u mom filmu "Europa Europa", o mladom dječaku Židovu koji, kako bi preživio holokaust, najprije mora preuzeti identitet pripadnika staljinističke komunističke mladeži, a nakon toga i vojnika Wehrmachta te studenta ekskluzivne škole Hitlerove mladeži, odražavalo je dualitet europske tradicije: Europu naših aspiracija, kolijevku kulture i civilizacije, reda, zakona i demokracije, ljudskih prava, zajedništva i bratstva, ali, s druge strane, i Europu kao kolijevku najvećih zločina u povijesti čovječanstva, sebičnosti i mržnje. Godine 1989., kad je pao Berlinski zid i kad je pobijedila solidarnost, činilo se da ona prva Europa pobjeđuje, ali oduvijek sam imala osjećaj da tamna strana čuči negdje u nekom kutku, spremna probuditi se svaki čas. Danas, 30 godina poslije, suočeni smo s vrlo sličnom dilemom. "Cijepljenje od holokausta" prestalo je djelovati, zmija je počela polagano gmizati. Nakon Drugog svjetskog rata zapadne zemlje shvatile su da pravo na azil mora biti temeljno ljudsko pravo kako bi se moralno razbijena društva nanovo integrirala te kako bi taj azil bio odgovor na izazove nejednakosti. Poštovanje tog prava posljednjih se godina u Europskoj uniji postupno smanjuje, čak i zanemaruje, a EU postaje poput utvrde dok se njezini neprijatelji - poput Putina i Lukašenka - koriste ratom i mizerijom izbjeglica koji bježe od sukoba kao svojevrsnim hibridnim oružjem - u jednom je intervjuu izjavila redateljica Holland.

Iako je Holland bila spremna odmah početi snimati film "Zelena granica" nakon što je scenarij dovršen, financijske prepreke to su onemogućile, pa je morala pričekati punih godinu dana na početak snimanja. Odmah na početku donesena je odluka da će se film snimati u crno-bijeloj tehnici, jer se smatralo da će takav način biti metaforičan i na određeni način povezan s prošlošću, s Drugim svjetskim ratom, dokumentarističan, uz to što će vizualno i umjetnički samo djelo bolje izgledati. "Zelena granica" snimala se tek 24 dana, od travnja do svibnja 2023. Mnogi članovi filmske ekipe pristali su na male plaće ili čak radili besplatno.

- Sve što se događa u filmu je dokumentirano; ništa nismo izmislili - rekla je Hollad, premda je naglasila da su ona i koscenaristi napravili "određene rekonstrukcije" i da su likovi u filmu "inspiririani stvarnim ličnostima, ali pretvoreni iz više stvarnih ljudi u jedan filmski lik".

Banditi i ubojice

Nedugo prije premijerne projekcije filma u Veneciji poljski ministar pravosuđa Zbigniew Ziobro na svom je Twitter profilu oštro osudio film uz komentar: "U Trećem Reichu Nijemci su producirali propagandne filmove u kojima su Poljake prikazivali kao bandite i ubojice. Danas za to imaju Agnieszku Holland." Ministar unutarnjih poslova Mariusz Kamiński također je u javnost iznio negativne komentare o "Zelenoj granici": "Ovaj film brutalni je napad na poljske uniformirane službenike koji ne samo što brane Poljsku nego i ostatak Europe. To je djelo koje svjesno manipulira našim emocijama." Sindikat poljskih pograničnih djelatnika izdao je službeno priopćenje za javnost nazvano "Zelena granica - samo svinje idu u kina", u kojem je, između ostalog, istaknuo da se radi o "skandaloznom, antipoljskom filmu koji glorificira patološki fenomen nezakonite imigracije".

Za razliku od istaknutih pripadnika poljske vlade, filmska struka diljem svijeta na “Zelenu granicu” reagirala je više nego pozitivno. Na popularnoj internetskoj stranici Rotten Tomatoes, koja se bavi prikupljanjem ocjena filmskih kritičara diljem svijeta, “Zelena granica” do danas je skupila 93 % pozitivnih ocjena filmske struke, a postotak je temeljen na gotovo 90 zaprimljenih tekstova. Osim posebne nagrade žirija na festivalu u Veneciji, film “Zelena granica” dobio je tri nominacije za nagradu Europske filmske akademije, među kojima su i one za najbolji film godine te najbolju režiju i scenarij.