Jubilarni, 20. Festival eksperimentalnog filma i videa 25 FPS održat će se od 24. do 28. rujna u zagrebačkom kinu Kinoteka. Poseban program bit će u Rijeci 3. i 4. listopada, a ove godine prvi put i u Splitu, 30. i 31. listopada. U pet dana prikazat će se 26 filmova u natjecateljskom programu, kao i mnogo drugih sadržaja u popratnim programima.
- U selekciji je primjetna potreba da se pronađe adekvatan filmski izraz za novi doživljaj aktualne stvarnosti. Takvi postupci čine konstantu avangardnih filmskih strujanja od samih početaka, a suvremeni filmovi razlikuju se po tome što su manje okupirani larpurlartističkim eksperimentiranjem s filmskom formom, a puno više konkretnim osobnim, društvenim, civilizacijskim i egzistencijalnim pitanjima - kažu selektori festivala Marina Kožul, Mario Kozina i Tena Trstenjak, koji kao važne ističu i teme međugeneracijske komunikacije, ekološke krize, mentalnog zdravlja i potrebe da se nadogradi, nadomjesti ili nadiđe stvarnost kojom smo okruženi.
Dio filmova prikazan je na prestižnim festivalima, među kojima se ističe Oko osi, magični film koji potpisuju Johann Lurf i Christina Jauernik, s premijerom u Locarnu. Lurf je već poznato festivalsko ime – njegovo Izviđanje dobilo je posebno priznanje na Festivalu 25 FPS 2013., a Kavalkade su prikazane 2019.
Poseban međunarodni uspjeh postigli su i Kao bolesno žuta autorice Norike Sefe, prikazan na IFFR-u, a kao najbolji dokumentarni kratki film nagrađen na Sarajevo Film Festivalu, te Oaza koju zaslužujem Inès Sieulle, zastrašujuće i opijeno putovanje iz perspektive UI-ja koje je na festivalu IndieLisboa osvojilo nagradu također u kategoriji kratkog dokumentarnog filma.
U programu se kriju i Gljive portugalskog redatelja Jorgea Jácomea (njegov Flores osvojio je Grand prix 2017.). U njemu prati mladog new age Robina Hooda u potrazi za čudesnim gljivama. Svojim novim filmom Sol u našoj krvi, u našem znoju, u našim suzama vraća se i Nastja Säde Rönkkö, a u njemu obrađuje teme identiteta, ranjenog planeta i svijeta koji se neprestano mijenja.
Očekuje nas niz auditivno i vizualno progresivnih ostvarenja, kao što su Električni poljubac, psihodelični SF Rainera Kohlberga inspiriran poviješću medija i znanstvene fantastike te VR-tehnologijom, i Sunce je za mene mrak, konceptualni medijski film Line Selander i Oscara Mangionea u kojem se spajaju zastarjela tehnologija specijalnih efekata i ostatci iščezlih civilizacija.
U konkurenciju su ušla i dva zapažena hrvatska filma snažnog festivalskog života, Bol, posljednje vizualno svjedočanstvo preminulog multimedijalnog umjetnika Ivana Faktora, i Radije bih bila kamen Ane Hušman, koja u dojmljive vizure Like smješta osobne i obiteljske pripovijesti.