TRAJALO je danima to dijeljenje Domovinskog pokreta na dva dijela. Činilo se da traje cijelu vječnost s obzirom na to u koliko su navrata Penava i Radić, a bome i Peternel i Mlinarić Ćipe, navraćali u kojekakve dnevnike, vijesti i slična informativna čudesa. Činilo se da je nalik na najuzbudljiviji triler na svijetu to obično rastakanje jedne stranke, baš kao da je prvi put da se u nas stranka raspada i da ih se nije raspalo mali milijun otkad je naše mlade države. Za sve su se mediji hvatali, a kad jednog dana neki gost iz druge galaktike konačno sleti, pa tko zna zašto poželi doznati štogod i o razvoju DP-u, bit će da će iz arhive najprije iskočiti ono suludo ratovanje snimkama na kojima se spomenuti Mlinarić više-manje uspješno pokušava prekrstiti.

UGLAVNOM, trajalo je dugo, sva stilska sredstva su rabljena, napetost se vješto gradirala do velikog finala, a onda ćorak. Izborni sabor stranke, bar što se izvještavanja tiče, bio je teški antiklimaks. Penava izabran, Radić iznerviran, kidaju se stranačke iskaznice, ali ništa se od tog na malim ekranima ne vidi. Kao da je medijskim trudbenicima jednostavno laknulo što je sapunica gotova. A gotova je koliko god postizbornih analiza i događaja sada bilo. Čudesa u DP-u plesala su jedno ljeto. Jesen na scenu vraća neke mrvu ozbiljnije igrače, odnosno formate. Jesen na televizijsku scenu vraća prave sapunice, odnosno telenovele, odnosno dramske serije.

RTL Televizija svoju je već pustila u pogon. Ima joj je “Sjene prošlosti” i bavi se ona baš tim, prošlošću koja je obilježila živote četiri bivše najbolje prijateljice. Ona Nove TV kreće u ponedjeljak i zove se “U dobru i zlu”. Kako se dade čuti, baš je tako, u dobru i zlu, živjeti pustim članovima više obitelji što ih veže glavni junak. Obje serije teže tomu da su urbane, da nam u dom dovedu lijepi neki svijet koji posve solidno živi, a opet da se ne čini kako takvog svijeta tu oko nas nema. Iluzija je vazda bila dobar mamac, iluzija i likovi za koje se lako zakačiti pa za njih navijati svih pet milijuna osamsto trideset devet epizoda, koliko ih ti naši serijali u pravilu imaju. A koju će telenovelu narod voljeti više, svim tim dugim kadrovima i teatralnosti usprkos!? Vrag bi ga znao. Nikad se ne zna o čemu to ovisi, ali se zna da o koječemu ovisi. Bitno je da izbora ima. I da je novo sve. I da će trajati dovoljno dugo da svi testiramo kakvog smo senzibiliteta kad su domaći uradci te vrste u pitanju.

INAČE, u RTL-ovoj novoj seriji sve počinje od jednog ubojstva. Zbog tog ubojstva važni su likovi policijski službenici. I ne treba se tome čuditi. Serijali u kojima se umorstva rješavaju svuda su oko nas. Onaj legendarni status bez sumnje ima Krimi petak HRT-a. Ima svijeta koji ne izlazi iz kuće zbog krimi televizijske večeri petkom. Sve igra samo da su inspektori i inspektorice, bilo su Danci, bilo Britanci, bilo da je mrvu ležernije, bilo da je totalno zapetljano. Narod to voli toliko da se Krimi petak počeo širiti na krimi subotu, krimi nedjelju, krimi prijepodne, krimi rano popodne. Sva je krimi i ima to nekog smisla. Ma, onda ti krene na ekranu “Oblak u službi zakona”. U reprizi, ali dobro je jer daje to vremena za pažljivije gledanje. I Oblak je svojevrstan inspektor, policajac naš, no njegovi slučajevi su apaurinski melem na svaku ranu. On, primjerice, traži kriminalca koji je iz školskog dvorišta otuđio bistu autora hrvatske himne. I razriješi sve. I još je ukućanima dobar muž i otac. Jedino što svi zajedno ne mogu skucati love da odu na more. E toga u serijama Krimi petka nema. Tamo svi junaci mogu poći na more. I tom se mora stati na kraj, tom da Oblak ne može a da mu kolege mogu. Jer tu su negdje i razlozi zbog kojih nam turizam pleše na rubu održivosti. Nama dobar turizam dok Oblaci za more love nemaju!

ETO, može i “Oblak u službi zakona” biti suptilna kritika aktualnog nam društveno-političkog trenutka. Nova sezona Masterchefa Nove TV zato će biti prikaz šefovskog sljubljivanja zelenog i modrog. U žiriju, naime, chefova i s mora i s kontinenta. U žiriju i Goran Kočiš, da natjecatelje uči kako modernim nekim tehnikama i pristupom to blago ravnice gastronomski oplemeniti. Možda se dogodilo posve slučajno, ali je svejedno dobrodošlo. Uostalom, ne profunkcionira li konačno ta zeleno-modra brazda, neće Oblak nikad na more.