ODLASCI. Oni za vazda. Oni koji ne pitaju koje je doba godine, koji datum na kalendaru. Ljudi jednostavno odlaze i ostavljaju nas u čudu, jer još uvijek nismo dokučili zbog čega mora tako biti. Odlasci. Odlaze oni koji su nam obilježili živote i to taman tako da ti bude žao.

OTIŠAO JE prošlog tjedna Ljubo Jelčić. Neće se mlađarija ni sjetiti legendarnog spikera, voditelja, zaštitnog lica Televizije Zagreb, onog u kojega bi glas takve miline da bi legitimno bilo zlatnu ribicu tražiti takav glas da je samo na nju naletjeti. Kako je taj samo znao memorirati mali milijun podataka! Kako je nakon samo jednog čitanja znao besprijekorno izgovoriti komplicirana imena poput, recimo, Teodosijas Papantasijadis. Kako je samo živio u skladu sa svojom suprugom Valerijom i kako je drage volje prije dvije godine pustio novinara Novog lista u svoj dom da vidimo i sami da se i sa 90 može trenirati um da je britak i zavodljivo duhovit. Festivali, Jadranski susreti, singlice... Svega je u amanet ostavio, javnom servisu prije svega, taj zgodan čovjek i sjajan spiker Ljubo Jelčić. A taj javni servis, njegova matična kuća, zvana HRT, odradio je skromni čitanac i ništa više. Najblaže rečeno, šteta je, i nerazumno je i nezahvalno je, ne dati nam priliku da makar još jednom čujemo Ljubu Jelčića. Pa da mladost zna, a da se “starost” podsjeti dana kada je sve bilo nekako drukčije.

UMRO JE i Alain Delon. Tu se javni servis snašao bolje. Kad god umre kakav veliki glumac, HRT to odigra bolje. Bit će da je lakše, jer osim što dobrim filmom preminula glumca može lako i kvalitetno popuniti program, koji je ljeti ionako tanak, imaš i neki iznimno stručan filmski svijet koji će to o glumcu i njegovu djelu zanimljivo pričati. Trio Šoša - Tomić - Kragić divanio je da je milina o liku i djelu Delona prije nego što smo se prepustili klasiku “Roko i njegova braća”. Ti “Posebni dodaci” živi su dokaz da ništa privlačnije nema od dobra i pametna razgovora, od znanja, koliko god tehnika išla naprijed. A još kad nas je majstor poput Šoše podsjetio na onu što ju je onomad izgovorio lucidni radijski reporter Ivo Tomić, majstor za žive prijenose nogometnih utakmica, kazavši za Ćiru Blaževića da “ima lice Delona, a dušu demona”, eto glazbe za gledateljske uši.

VLASTITOM TV voditelju, jednom od onih koji su utkali sebe u temelje današnjeg HRT-a, javni servis dade čitanac. Francuskom glumcu posvetio je HRT i gdjekoji film i fin razgovor o liku i djelu. A onda je stigla pretužna vijest da nas je napustio Predrag Fred Matić. I onda se javni servis dobrano osramotio, i to najblaže rečeno. Za Dnevnik Nove TV odlazak Freda Matića bila je prva i najvažnija vijest. I RTL Danas je svoju središnju informativnu emisiju otvorio viješću o preranom odlasku Freda Matića. Za urednike i urednice HRT-a to je bila vijest za osamnaestu, ako ne i devetnaestu minutu Dnevnika!? I to je sramota. Prije spomena Freda Matića u Dnevniku je valjalo prozboriti koju o novom Vladinum zakonu što kani dokinuti kratkoročni najam, i ugostiti ministra resornog ministarstva da o tome govori. A što takav potez HRT-a govori!? Čija li je samo odluka bila da je za osamnaestu minutu Dnevnika, a ne za prvu, vijest o smrti velikog čovjeka nevjerojatne biografije, jednog od malo nas koji je ljudskost stavljao ispred svega, čovjeka koji je u svojoj borbi za jednakopravnost bio toliko drukčiji od svega što u nas političari jesu, čovjeka kojem je mržnja bila nepoznat pojam usprkos svim logorima u koje su ga neljudi tjerali, čovjeka u kojeg smo se morali ugledati, ali naravno da nismo!? Garant nećemo doznati ništa i garant će i opet zaludu biti prosvjedi ona uvijek ista dva-tri člana Programskog vijeća HRT-a. Taman da misli čovjek kako može biti razlog svašta, od nemara i lijenosti da se red radnji u Dnevniku u rano popodne mijenja do nakaradne i nečovječne procjene da Fred Matić, eto, nije taj. U onom Trećem Dnevniku, istog tog dana, red vijesti je promijenjen. Ma, kasno je to. I nevaljano je to. I nije, nažalost, prvi put, a neće, nažalost, biti ni da je posljednji.

ODLASCI... Zaredali odlasci, taman da se čovjek i nema kada osvrnuti na onu veseliju neku stranu svega televizijskog. Evo se raspade i Fokus. Ode Dario Zurovec a što ima da je bio zvijezda u “Plesu sa zvijezdama”. Nije valjda otplesao svoje!?