Ususret nadolazećoj, 18. sezoni istraživačkog magazina “Provjereno”, koja na Novoj TV kreće u četvrtak, 5. rujna, donosimo razgovor s Anom Malbašom Major. Uspješna istraživačka novinarka u svojoj je karijeri bila aktivna u pisanim medijima, nakon čega se seli na male ekrane, gdje nastavlja dobro obavljati svoj posao. Kao dio ekipe “Provjerenog” donosila je priče koje su rezultirale društvenom promjenom nabolje. Nakon rodiljnog dopusta Ana se vraća svojoj poslovnoj svakodnevici, a o mnogim pojedinostima njezina posla, razgovarali smo za potrebe našeg TV priloga.

Ana, nova sezona “Provjerenog” je pred vratima. Što nas očekuje?

- Očekuju vas, kao i dosad, zanimljive, neobične, istraživačke priče koje u fokusu imaju čovjeka u borbi sa sustavom koji je nerijetko nepravedan i nemilosrdan. Bavimo se prijevarama, počiniteljima kaznenih djela nakon kojih se uništavaju obitelji, ali i nastaje velika šteta za državu, sustavom udomljavanja djece, lijekovima i njihovom zlouporabljenom namjenom, zaštitom okoliša... Doista je mnogo toga. Gledajte nas 5. rujna, pa ćete doznati sve detalje.

Nova sezona i za vas znači svojevrsni povratak na male ekrane nakon rodiljnog dopusta. Jeste li uzbuđeni uoči novih radnih pobjeda? Je li vam neka pojedinost posla nedostajala u proteklom razdoblju?

- Kako je novinarstvo uistinu dio mene, ni na rodiljnom nisam držala poslovni e-mail neotvorenim, a mobitel ugašenim. Javljala sam se građanima koji su mi predlagali teme kad god sam to mogla. Poslušala bih što ih muči i ako sam smatrala da je to za objavu u našoj emisiji, proslijedila bih to kolegama. Ali nedostajao mi je pomalo teren – razgovori sa sugovornicima licem u lice, istraživanja, snimanja... Volim svaki dio procesa nastanka reportaže. Tako da se tome uvijek nanovo radujem. Raditi posao koji volite je kao zaljubljivati se neprestano u istu osobu.

U prošlosti ste djelovali i u pisanim medijima. Kako se sjećate razdoblja rada u pisanom novinarstvu i kako je došlo do transfera na televiziju?

- Tog razdoblja u pisanim medijima se uvijek s radošću sjetim. Volim reći da si u tisku sam sa svojim laptopom, nema tu kao na televiziji snimatelja i slike s kamere da ti pomognu u novinarskom izričaju. U tisku novinar dolazi do izražaja sa svim svojim spisateljskim manama i vrlinama. Ponekad mi to nedostaje, da se baš mogu nadugo i naširoko raspisati. Usporedno sam radila i u Nacionalu i na HRT-u kao vanjska suradnica. Bruseći i novinarske vještine na televiziji, uočila me je i Nova TV i pozvala da dođem raditi u “Provjereno”.

Kako su se domaće boljke i problemi mijenjali kroz vaše profesionalno razdoblje?

- U mom profesionalnom razdoblju teme koje najviše muče ovo društvo ostale su slične. To su, čini mi se, najviše manjkavosti u sustavima zdravstva, socijalne skrbi i pravosuđa. Smatram da sam u svojoj karijeri dosad najviše utjecala na poboljšanje sustava zdravstvene skrbi. Obrađivala sam mnoge teme – od kršenja prava pacijenata preko uskrate medicinske pomoći i liječničkih pogrešaka pa do korupcije u zdravstvu. Osobno sam najponosnija na to što se kardiokirurgija u KBC-u Split nakon tema koje sam obrađivala potpuno promijenila. Prošlih sam sezona otvorila i pitanje nabave cjepiva protiv COVID-19, što sada istražuju i europski istražitelji. Propitkivala sam i uporabu antidepresiva kod djece i tinejdžera. Takvim i sličnim temama i dalje se namjeravam baviti.

Ana Malbaša Major

Matko Stanković

Zašto volite svoj posao? Koja vam je najbolja, a koja najteža pojedinost rada u ekipi “Provjerenog”?

- Volim pisati, stvarati, slušati ljudske priče, istraživati i ispravljati pogreške sustava. Najviše mi se u “Provjerenom” sviđa što se novinar može izraziti u dužoj formi, koja omogućava da se dublje pristupi temi koja se obrađuje. Najteže mi nekad padaju kratki rokovi. Ali, srećom, radimo nastavke priča dok god se one ne rasvijetle ili dovedu do neke konkretne reakcije nadležnih.

Imate li ponekad osjećaj da, pokušavajući društvo učiniti pravednijim, radite Sizifov posao ili da jurišate na vjetrenjače?

- Mislim da nema novinara koji se ponekad tako ne osjeća. Može se dogoditi da pomalo padne motivacija kada vidite da se ne mijenja sustav baš tako lako. Ali vrati se energija brzo, barem meni. Osobno me najviše vuče ta želja da ispravim neku nepravdu, da pomognem čovjeku koliko god mogu. I zbog toga sam još uvijek tu gdje jesam – u istraživačkom novinarstvu.

Kakav karakter mora imati novinar koji se hvata ukoštac s time? Kolebate li se ikada tijekom poslovnih izazova ili idete glavom kroz zid? Jeste li ikada razmišljali da odustanete od rada u istraživačkom magazinu i da odete na neko “manje zahtjevno” radno mjesto unutar struke?

- Osoba koja se bavi istraživačkim novinarstvom mora biti hrabra, odlučna, neustrašiva i istinoljubiva. Mora voljeti ljudske priče i treba je ispunjavati borba za druge, za društvo. Prije rada u “Provjerenom” imala sam prilike stvarati zabavni, znanstveni, dnevnopolitički sadržaj... Bilo je to na HRT-u. Teško je pobrojiti u kojim sam sve emisijama radila; “Dnevnik”, “Labirint”, “Dobro jutro, Hrvatska”, “Potrošački kod”, “Hrvatska uživo”, “Što vas žulja”... Tada sam shvatila da mogu raditi razne formate, različitog sadržaja, ali da me ipak najviše zanima dublja pozadina tema. Zanima me ono što je skriveno, što PR ne voli da se pita. Kada držim predavanja na fakultetu, volim napomenuti mladim ljudima koji su na početku karijere i koji se traže da se ne boje isprobati razne formate jer tako po meni mogu znati u čemu se osjećaju najbolje i što im istinski leži.

Kakav je odnos javnosti i vlasti prema istraživačkom novinarstvu? Znamo za slučajeve tužbi protiv novinara, a i vi ste imali svoje iskustvo s pozivom na policijski obavijesni razgovor.

- Smatram da se unatoč svemu istraživačko novinarstvo cijeni i da ono ima smisla i efekta. Pogledajte koliko su samo ministara smijenili, koliko nepravdi ispravili istraživački novinari. No nije nam nimalo lako. Uz prijetnje, zastrašivanja, tu su sad i novi zakoni koji dodatno ograničavaju naš rad, te tužbe koje se podižu s ciljem otežavanja našeg posla. Tijekom svoje karijere doživjela sam više neugodnih iskustava, ali se ne dam. Teško je slomiti moj duh. Pokušali su brojni, ali nisu uspjeli.

Pokraj ozbiljnih izraza lica, prisutnih u vašemu poslu, što vas privatno istinski veseli? Imate li kakav hobi?

- Istinski me veseli provoditi vrijeme sa svojom obitelji. Uživam u svakom trenutku sa svojim sinom i suprugom. Putujemo često, i u Hrvatskoj i u inozemstvu. Volim otkrivati nova područja, zemlje... Putovanja su mi postala pravi hobi.

Koliko često posjećujete rodni Sinj?

- U Sinju sam obvezno za blagdane i tijekom cijelog ljeta. Nedavno sam se vratila iz Sinja, gdje sam provela s obitelji gotovo mjesec dana. Istinski smo uživali. Suprug nije iz tog kraja, pa mu svaki put nešto novo pokažem i u gradu i u okolici. Posjetili smo izvore rijeke Rude, Graba, Cetine, kupali smo se na Peručkom jezeru, išli na Gršin koncert u Trilju sa sestrom i njezinim zaručnikom... Družimo se i uživamo ondje. Ovo ljeto sam kratko i radila iz Dalmacije za “Dnevnik Nove TV”. Bilo je dosta uzbudljivo pokrivati toliko događaja tijekom ljetnih dana.