Tko god da baci oko na ime i prezime autora ovog teksta, bit će mu posve jasno kako autoru i nije bilo ugodno kada je na portalima pročitao da je umro Siniša Pavić. Htio - ne htio, strese se nekako čovjek kad ugleda svoje ime i prezime u tom kontekstu, a bome se i četiri-pet najvjernijih suboraca i suborkinja jednako streslo, taman da ih se i javno pohvali. Nego, Siniša Pavić, scenarist je prije svega, kojeg će ona neka sada već srednja, ako ne i starija, generacija pamtiti po koječemu, možda najviše po serijama “Vruć vetar” i “Bolji život”. U jednoj Šurda, u sjajnoj interpretaciji Ljubiše Samardžića, a u drugoj obitelj Popadić i sve peripetije koje idu uz ondašnji neki zdravi srednji sloj. Gledalo se to onomad, u doba kad i nismo imali nego dva-tri programa, ali gledaju se i reprize kad god osvanu na nekoj lokalnoj televiziji. Možda je nostalgija, a možda je puka činjenica da su to serije koje su postavile temelje koječemu televizijskom što se poslije radilo na ovim prostorima. A možda je jednostavno neuništiv taj efekt kave na tlak kad se sroza k’o u Šurdilovića, baš kao što je bezvremenska želja u našega naroda da konačno dosanja taj svoj bolji život.

Godine čine svoje. Ode i Alain Delon. Ode još jedan čije si ime morao znati ako si umišljaš da nešto o filmu znaš. O da je bilo na tren biti poput Delona, ne samo što se glume i ljepote tiče nego i stava naspram života. Jer, dok su neki sanjali bolji život, on ga je punim plućima živio. Ima nešto u tim francuskim glumcima i glumicama, u stavu, gardu, pogledu. Bit će da je to ona Francuska i onaj Pariz koji su nam i netom okončane Olimpijske igre željele podastrti. Ma ne brinite se, nećemo opet o Olimpijskim igrama, makar je televizijska praznina otkad ih nema bolno velika. Nije to rupa, to je ponor!

Taj se ponor ljeti u pravilu puni reprizima. Kapa stoga dolje svemu što nije repriza, makar je činjenica da Nova TV večer puni dvjema turskim sapunicama bolna za gledanje, to više imate li roditelje koji su se baš za tu vrstu razonode opredijelili. To je veće iznenađenje bilo kada se RTL odlučio za taktiku druge vrste, pa u večernji termin na program stavio slovensku telenovelu. Nije da ne nudi taj uradak materijala za grintanje. Da je, recimo, ogoliti svaku epizodu od propagandnih poruka, vrag ga odnio ako bi tu bilo i pola sata igranog materijala. Ni u tome što se mesar preziva Kovač nema ama nikakve logike, ali s obzirom na to da mu radni prostor izgleda više k’o apoteka nego k’o mesnica, neka se preziva kako mu drago. No da je s druge strane samo zavodljivosti psihologinje Nade Bučar, baš kao i demonstracije nepoderivih veza slovenskih planina i hrvatskog Jadrana, vrijedilo bi. Ima nekog šarma taj slovenski jezik u vruću ljetnu noć, a ima i zrnce lijepe nostalgije u živoj istini da i junaci serije “Skriveno u raju”, eto, samo traže neki svoj bolji život.

Nema ljeta ni za “Plodove zemlje”, jer ne znaju za pauzu ni krave, ni purani, ni guske, a ni emisija “More” nema zašto stati ljeti. Ne staje ni “Dobro jutro, Hrvatska”, nit’ staje nit’ se s godišnjim dobom mijenja, uporno uvijek ista forma, ako ne i sadržaj. Zato pohvaliti valja rubriku “Zašto danas ne biste”, jer otkada je svekolike digitalizacije, nitko se više u medijima i ne trudi ponuditi nam dobar vodič svekolikih događaja. Predaha nema, dakako, ni za informativne emisije. Naradi se tako ekipa HRT4. Oni, imaš osjećaj, ne staju ama nikada, a u silnoj želji da se dočepaju sugovornika i kad im nema tko u studio doći, radi i Zoom i Skype sve u šesnaest. I zna to “samosnimanje” biti baš onako amaterski zabavno. Slušalice što vire iz ušiju, zidovi s nadrealnim umjetničkim slikama, terase debelog hlada i s gnijezdom lastavica u kutu betonske ploče.

Samo, i nažalost, nije protekle dane obilježila šala i pošalica, već velika tragedija i pogibija triju mornara Jadrolinije. I dok se još uvijek traži uzrok nesreće, za vazda će jamačno ostati tajna po čijem su savjetu najodgovorniji ljudi ove države čekali dva-tri dana prije nego što su se o nesreći oglasili. A kad su se konačno oglasili, oči je bola nevoljkost novinara naših informativnih redakcija da im, narodski rečeno, skoče u prsi s mali milijun pitanja. Ostalo je sve na razini ispoliranih klišejiziranih izjava. Valjda da se ljetna ravnodušnost ne remeti.