U programu Grand kafa sa... 30. Sarajevo Film Festivala na Festivalskom trgu gostovao je Paul Schrader, američki reditelj i scenarist, čiji je film "Oh, Canada" prikazan na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu kao specijalna gala projekcija. Osim o svom filmu govorio je i o filmskoj industriji i njezinoj budućnosti.

- U vrijeme pandemije COVID-19 bio sam u bolnici tri puta u godinu dana. S obzirom na svoje godine, počeo sam razmišljatio smrti. Iako sam tada već bio napisao scenarij o ženskoj seksualnoj odgovornosti, tema smrti mi je sada bila važnija. Moj prijatelj Russell Banks napisao je knjigu o raku, od kojeg je poslije i umro, stoga sam želio snimiti film koji je adaptacija te knjige. Naziv njegove knjige trebao je biti "Oh, Canada", ali je pisac Richard Ford prethodno već objavio knjigu pod nazivom "Canada". Banks mi je rekao da film, ako ga ikada snimim prema njegovoj knjizi, moram nazvati onako kako je on prvobitno želio. Tako je moj film dobio ime - kaže Schrader.

Samu formu filma Schrader je okarakterizirao kao sličnu njegovu filmu "Mishima: A Life In Four Chapters".

- Forma filma "Oh, Canada" je poput predmeta koji se prilikom pada razbije u djeliće. Mnogo priča i uspomena se prepleće, a boja koja dominira upravo je ona crvena iz Bergmanova filma "Krici i šaputanja" - priča Schrader, koji je podsjetio i da, iako zbog problematične situacije u političkom i pravnom smislu njegov film "Mishima: A Life In Four Chapters" nikad nije prikazan u Japanu, postoji šansa da ove godine bude prikazan na Tokio Film Festivalu.

- Očekujemo premijeru u Japanu u listopadu ove godine, nakon više od 30 godina - rekao je.

U smislu filmskih referenci "Oh, Canada" referira i na glasoviti film "Građanin Cane" Orsona Wellesa:

- Pretposljednji kadar mog filma odgovara onoj poznatoj sceni na početku filma "Građanin Cane", gdje Charles Kane izgovara "rosebud", a moj lik izgovara "Canada" - objasnio je, te opisao proces pisanja scenarija kao "špekulaciju".

- Radim po principu špekulacije. To znači da me u tom trenutku nitko ne plaća za ono što pišem. Samim tim, nitko me novčano ne ucjenjuje da pišem. Tako su nastali i "Taksist" i "Oh, Canada". Posljednjih pet-šest filmova, upravo zbog tog razloga, financirao sam sam, od vlastitog novca. To mi daje slobodu, ali ne i zaradu. Studiji me ne vole. Filmski studiji koji danas postoje umnogome se razlikuju od onih koji su postojali prije. Prije su ih vodili ljudi koji vole filmove. Danas to nije tako - kaže Schrader, koji se osvrnuo i na stanje suvremene kinematografije.

- Sad si gotovo svi mogu priuštiti snimanje flma. Promijenio se i sam proces snimanja. Danas se više vremena provede u postprodukciji nego na samom snimanju. Za to je zaslužna digitalizacija. Član sam žirija na ovom festivalu i svi filmovi koje gledam djeluju identično. Pristup filmu se potpuno promijenio. Filmovi su danas mnogo sporiji, kamera je statičnija, gotovo da i nema zumiranja. Mislim kako redatelji ne shvaćaju da je i takva upotreba kamere manipulacija. Volio bih da su hrabriji - kaže.

U znak priznanja za izniman doprinos filmskoj umjetnosti Paulu Schraderu uručeno je Počasno Srce Sarajeva koje je dobio na 28. Sarajevo Film Festivalu, kada je zbog zdravstvenih razloga bio spriječen doći u Sarajevo.