Ranije ovog mjeseca izišla je vijest da će u igranom filmu “Dražen”, redatelja Danila Šerbedžije, Mirka Novosela glumiti Mile Kekin. Iako već otprije ima podosta glumačkog iskustva, nekadašnji frontmen Hladnog piva kaže da nije bilo nimalo lako uskočiti u ulogu legendarnog trenera te kako se mjesecima pripremao kako bi što bolje prikazao njegov lik i djelo. Popularnom pjevaču, koji će do kraja aktualne aktualne turneje “Soundtrack za život” sa svojim bendom posjetiti Pulu (8. 8.), Orahovicu (17. 8.), Zadar (30. 8.), Niš (14. 9.), Novi Sad (1. 11.), Beograd (2. 11.) i Zagreb (9. 11.), tim smo povodom postavili nekoliko pitanja.

Kako si se pripremao za ulogu u “Draženu” i što ti je bilo najveći izazov prilikom utjelovljenja Mirka Novosela?

- Za početak sam, naravno, pročitao scenarij i pritom ostao ugodno iznenađen. Svidjeli su mi se dijalozi, radnja i općenito način na koji je ispričan Draženov život. Onda sam pogledao sve dokumentarce, snimke utakmica, gostovanja Mirka Novosela u sportskim emisijama... Pokušao sam saznati kakav je čovjek bio, što ga je motiviralo, kako se ophodio prema svojim igračima. Mislim da se u scenariju lijepo prikazuje da je ispod maske strogog trenera koji zna što želi od igrača bio i čovjek koji je tim mladićima bio prijatelj, a nekima i očinska figura. Nakon toga sam se našao s redateljem Danilom Šerbedžijom na jednoj maloj probi, poslije toga na čitaćoj probi s kompletnom glumačkom postavom te scene u kojoj se prvi put pojavljujem. Nakon probe, kad smo vidjeli da funkcionira, uzeli su mi kalup za periku i poslije toga je ostalo teklo glatko.

Možeš li nam približiti atmosferu na setovima i kako je bilo raditi s ovom ekipom?

- Cijela je ekipa bila vrlo profesionalna, mislim da je film produkcijski za domaće prilike na visokom nivou. Kad si okružen takvom ekipom gdje se točno zna tko što radi, onda nema nervoze. Bar ne na setu. Vjerujem da iza kulisa bude svega jer ovo je vrlo zahtjevan projekt. Samo na proizvodnju perika i prekrivanje tetovaža, koje košarkaši osamdesetih nisu imali na sebi, vjerujem da je otišao pozamašan iznos. Nije lako napravit film o miljeniku nacije kakav je Dražen bio. Osjećalo se da je svima stalo da se napravi film koji će ga predstaviti ne samo kao košarkaškog virtuoza nego i čovjeka s manama, bez kojih filmski likovi ispadaju neuvjerljivi.

Pratiš li inače košarku? Sjećaš li se nekih Draženovih utakmica pod Novoselovim vodstvom?

- Sredinom osamdesetih u Zagrebu nije bilo načina da se izbjegne euforija oko košarkaške reprezentacije, a i Cibone, koja je tad bila na vrhuncu moći. Naravno da se sjećam Draženovih bravura, lakoće i elegancije s kojom je zabijao, po kretnjama je bio doista specifičan igrač, kao da je plesao s loptom. Sve je kod njega izgledao tako jednostavno. Sjećam se Čuture, Ace, Knege... i kad su 1992. poveli protiv dotad nedodirljivog američkog Dream Teama. Danas ne pratim nešto previše sport, osim kad su neka svjetska ili europska prvenstva. To mi je ostalo iz djetinjstva jer mi je stari volio s ekipom doma gledati utakmice.

Što misliš, kako će film proći kod publike?

- To mi je nemoguće reći jer nisam još vidio film. Meni se, kao što rekoh, scenarij jako svidio. Uz to mi se sviđa jedna od poruka filma, da nije sve u talentu, nego i u trudu i radu, što mislim da je važno ponavljati klincima u doba koje slavi uspjeh preko noći. Talent je samo pretpostavka da bi mogao doći do rezultata u bilo čemu. Vjerujem da bi mogao dobro proći ne samo u Hrvatskoj, nemamo baš puno biografskih filmova o slavnim sportašima. Hm... zapravo se ne mogu sjetiti nijednog.

Kako si zapravo dobio svoju prvu ulogu u “Bitangama i princeza”? Po čemu pamtiš ta prva glumačka iskustva? Je li ti neka tvoja uloga posebno draga?

- Ulogu sam dobio preko malog nogometa, da ne kažem preko veze. Goran Kulenović, redatelj “Bitangi”, i ja godinama smo igrali nogomet, pa sam ga zamolio da nam snimi spot za “Roštilj” od Piva, to je ispalo odlično, pa smo nastavili suradnju. On je zaslužan za neke nezaboravne spotove Hladnog piva kao što su “Politika”, “Zimmer frei”, “Na ovim prostorima” i još puno njih. Negdje valjda na tim snimanjima je pomislio kako imam nekog talenta za glumu pa me je pozvao da budem Erotoman Saša u “Bitangama”. Moja je uloga bila potpuno sporedna na početku, ali kako se publici svidio lik, tako se i moja rola sve više širila. Moram priznati da me je potpuno iznenadila popularnost serije u regiji. Dokaz tome je scena kad smo se vozili na koncert u Halu sportova u Beogradu dvama taksijima, pa su mi momci poslije prepričavali kako ih je njihov taksist pitao kad sam ja ulazio u prvi od dva taksija: “Je l’ to onaj Erotoman iz ‘Bitangi’?” Odgovorili su da sam pjevač Hladnog piva, a on je potpuno začuđen uzvratio: “Pa, šta, on i peva?” Na tu ulogu gledam s dozom ugodne nostalgije i to mi je možda, uz Novosela, najdraža uloga.

Prošlo je nešto više od godinu dana od izlaska “Nježno đonom”. Jesi li zadovoljan kako je album zaživio s publikom, je li došao do pravih ušiju?

- Koncertno album jako dobro prolazi. Publika pjeva s nama refrene, što je znak da je stiglo do ušiju. Uz to, naravno, sviramo i dvadesetak pjesama koje sam napisao za Hladno pivo, pa nam solo koncerti i traju obično duže. Pokušavam i dalje nikad ne odsvirati dva istovjetna koncerta, nego se voditi i željama publike. Općenito mi je važno da mi koncerti sačuvaju spontanost live nastupa bez plana i čvrstog rasporeda.

Osjećaš li promjene u zvuku i energiji na stageu što duže sviraš zajedno s novim bendom?

- Malko sam presubjektivan da opišem energiju i zvuk benda, ali jedan od kritičara koji je bio na koncertu u Zagrebu napisao je da uživo zvučimo kao luda kombinacija Gogol Bordela, Poguesa, White Stripesa i Springsteena, što je zanimljivo jer sam ta četiri benda dosta slušao u životu. Mislim da smo uspjeli dobiti dinamičnu kombinaciju žestokog zvuka i američkog folk-rocka. Najvažnije za energičnost benda su svirke, a mi smo ih već odradili dosta od prošle godine i tako dobili svoj zvuk. Sad smo uhodana šestorka s repertoarom od dva i pol sata kojim pokrivamo sve faze mog autorskog rada, od Hladnog piva do soloizdanja.

Što nakon turneje, koji su ti planovi za doglednu budućnost?

- Od planova mogu otkriti da mi u rujnu izlazi singl i spot za duet s jednim čovjekom s kojim sam oduvijek htio napraviti suradnju. Neću još otkriti ime. Uz to, upravo dovršavam knjigu pjesama koja će sadržavati biografske crtice i anegdote iza tekstova koje sam napisao za Hladno pivo i svoje soloalbume, a koje želim sačuvati od zaborava. Cijela turneja “Soundtrack za život” završava koncertom u zagrebačkoj Tvornici 9. studenoga, a onda neko vrijeme mislim provesti gledajući serije i ne radeći ništa.