Krajem prošlog tjedna Luka Nižetić objavio je svoje šesto studijsko izdanje “Ludilo, brale”, s kojeg je tijekom posljednje četiri godine javnosti predstavljeno sedam singlova - naslovna pjesma, “Ae”, “Ostani dite”, “Ka more je život” i “Ako tražiš ljubav”, “Zagrli život” i “Kad se rodiš usrid Splita”. Zagrebačka koncertna promocija albuma, zakazana za 28. listopada u Tvornici kulture, poklopila se s obilježavanjem 20 godina Lukine karijere, o čemu smo porazgovarali s popularnim splitskim pjevačem.

Čestitke na 20 godina karijere! Kako ti zvuči “20 godina karijere”?



- Hvala na čestitkama! Kažu da su godine samo broj, puno ili malo, prošlo je dosta brzo. Iza mene je šest studijskih albuma, puno lijepih i radosnih trenutaka, neplaniranih poznanstava, nezaboravnih koncerata. Bilo je i uspona i padova, jer život je takav, previranja, traženja, ali nikad mi nije došla misao da se prestanem baviti glazbom. Došao sam u godine kada maksimalno i svjesno uživam u svakom trenutku, odluke donosim puno rezoniranije, ne dopuštam ikakve distrakcije sa strane da mi remete mir, znam što želim i sve manje radim kompromise. Mladost je lijepa u svoj svojoj hektičnosti, hrabrosti i ludosti, ali s godinama dolazi stabilnost, harmonija, mudrost i to mi zaista godi.

Što bi rekao, u kojoj si se mjeri promijenio tijekom protekla dva desetljeća?



- Prošao sam sve nivoe ovog posla, od početnih svirki u opskurnim prostorima u kasnim noćnim satima, loših razglasa, neplaćenih gaža, neugodnih sumnjivih vlasnika pa do velikih gradskih trgova, festivala i nagrada, divne publike i nezaboravnih koncerata. Prije sam dosta dopuštao da me savjetuju i usmjeravaju sa strane, što mi je u tom trenutku i odgovaralo jer sam bio još zelen i neiskusan u svemu. Definitivno više slušam sebe, stekao sam i više samopouzdanja i nemam više potrebu svidjeti se svima i ući im pod kožu.

Na što si najponosniji u dosadašnjoj karijeri?



- Drago mi je što sam ostao dosljedan i što po putu nisam izgubio sebe. Izdržao sam ona razdoblja kada nije išlo kako sam želio, ustrajao sam u svom radu i na tom putu imao privilegij surađivati s glazbenim autoritetima i svojim uzorima. U svojoj 39. godini mogu reći da sam sretan i zahvalan na svemu što mi se dogodilo. Iskreno, ništa ne bih mijenjao, shvatio sam da moram razmišljati o onome što imam, a ne o onome što nemam.

Imaš li još neostvarenih snova, želje za novim glazbenim izazovima?



- Čovjek uvijek sniva, ali želje su danas nekako realnije. Trenutno sam zadovoljan svime, samo da je zdravlja, snage tijela i duha da mogu stvarati novu glazbu, a ostalo je ionako već sve zapisano u zvijezdama.

Kako teku pripreme i probe za koncert u Tvornici?



- Pripreme su krenule prije nekoliko mjeseci. Zasukali smo rukave i svakim danom zamišljena ideja poprima sve više kompletnu sliku. Ispunjava me ovaj kreativni nered - što je bliži dan koncerta, to sve mislim da nećemo sve stići napraviti. Možda je tako i bolje, nema mjesta opuštanju. Još uvijek mi dolaze na pamet neke sitnice, pa ih zajedno sa svojim manadžmentom prolazim, neke akceptiramo, a neke odbacujemo. Publika će u Tvornici dobiti od mene najbolje što joj u ovom trenutku mogu pružiti, ne samo glazbu, nego i cjelokupnu vizualnu sliku. Neki dan smo definirali scenografiju, koja je sad u izradi. Svaka pjesma dobit će svoju atmosferu i koloristiku, a moja draga Matija Vuica radi na mom stylingu. Pazimo na svaki detalj, jer ovo je priča, vremeplov moje dosadašnje karijere.

Po čemu će taj koncert bit specifičan? Što publika može očekivati?



- Bit će to presjek mog glazbenog opusa, pjesama koje su postale mojim glazbenim identitetom. Od zvuka Dalmacije, etna i mediteranskog popa do modernog s tradicionalnim, ritma i melankolije. Od gostiju pozvao sam moju dragu prijateljicu Lanu Jurčević, uz koju me vežu dvije predivne balade - “Prava ljubav” i “Od najgorih najbolji”, pridružit će mi se i Chord Company, mladi vokalisti koji su obrađujući moju pjesmu “Ka more je život” udahnuli joj neku posebnu, mističnu notu. Možda će neke iznenaditi i pobuditi interes i gostovanje mladog Marka Bošnjaka. Radi se o izvanserijskom, pretalentiranom mladom glazbeniku kojeg čekaju velike stvari u životu. Osim njih, uz moj stalni bend na pozornici će biti i šest gostujućih glazbenika kako bi zvučna slika bila što impresivnija, a i nekim smo pjesmama dali potpuno novo aranžmansko rješenje. Želja mi je da 28. listopada svi guštamo i plešemo te da zagrebačka Tvornica kulture postane mjestom dobre energije i zabave.

Imaš li neku svoju rutinu prije nastupa? Kako stojiš s tremom u posljednje vrijeme?



- Trema je uvijek prisutna i poticajna, bitno samo da ne prijeđe u strah. Obvezno popijem neku žesticu prije izlaska i to je to, nema nekih posebnih rituala. Oslanjam se na publiku i njezinu energiju, zato je početak mog koncerta odmah eksplozivan. Još uvijek prije koncerta imam te neke leptiriće u trbuhu, nestrpljivost kada jedva čekam izići na stage. Da je drukčije, ne bi bilo dobro, svaki koncert mi je kao da je zadnji i kada sve završi još me nekoliko sati drži taj neki trans. Jako lijep osjećaj i samo neka traje što duže.

Kako se javila tvoja ljubav prema ronjenju na dah i što ti novo u životu pruža ta disciplina?



- Slučajno, kao i sve do sada u mom životu. Ronjenje me je spasilo, došlo je u pravom trenutku mog života, a i puno pomoglo u razdoblju pandemije. Ronjenje je sve suprotno od showbizza. Ronjenje je mir, tišina, samoća, ravnoteža, meditacija, kontrola, dok je glazba adrenalin, buka, gužva, dinamika, pohvala i kritika. Netko bi rekao da sam kontradiktoran jer volim oprečne stvari, no od onih sam koji uvijek rade ono što žele i što ih ispunjava. Odradio sam i svoje prvo natjecanje te dobio podršku ostalih ronioca. Super mi je što sam u tom svijetu samo Luka, a moja trenerica Mirela Kardašević, svjetska rekorderka, postala mi je i osobni guru.

Pravi si putoholičar. Koji bi grad ili zemlju volio posjetiti, a dosad ti se nije pružila prilika?



- Već me duže vrijeme intrigira Japan, od njegove kulture do hrane, jedan svijet koji je toliko različit od svega što sam do sada doživio. Ovakvo putovanje zahtijeva duže izbivanje, pa čekam da mi se oslobodi nekih mjesec dana. Uz Japan, volio bih ponoviti put u Vijetnam, ovog puta sjeverni dio, a na listi želja je i Island. Preporučujem svakome da si bar jednom godišnje priušti neko putovanje jer to je nešto što čovjeka samo može oplemeniti, proširiti njegove obzore, učiniti ga poniznim i svjesnijim da je samo zrno pjeska ovog predivnog planeta koji zovemo Zemlja.

Što iduće možemo očekivati nakon slavljeničkog koncerta? Koji su ti, pak, neglazbeni planovi za kraj 2022. i početak iduće godine?



- Nakon Tvornice sigurno ću uzeti malo predaha premda me već u prosincu čekaju koncertni nastupi. Početkom 2023. godine nastojat ću si priuštiti neko putovanje, a nakon toga ponovno ulazak u studio i rad na novim pjesmama i albumu.

Za kraj, imaš li neku poruku za svoje fanove i pratitelje u Slavoniji?



- Posebno sam vezan uz Slavoniju jer u njoj sam održao predivne koncerte. Tu se uvijek nekako osjećam kao doma, ljudi su srdačni, tako pitomi i pravi domaćini. Odlična su publika, strašno mi odgovara njihova energija. Do nekog skorašnjeg susreta želim svima zdravlja i ljubavi te da u ovim ne baš lijepim vremenima pronađu snagu u obitelji i onome što ih čini sretnima.