Ja sam od onih čudakinja koje su gledale film "Magic Mike" te ostale iznenađene kako je riječ o vrlo kvalitetnoj drami koja mi je više ostala u sjećanju od golotinje. Channinga Tatuma, nažalost, rijetko tko shvaća ozbiljno u Hollywoodu, samo zato što je ljepuškast i mišićav. Ipak, između filmova u kojima gumi zbog svog izgleda, on oduvijek snima i one mngo kvalitetnije, pa makar u sporednim ulogama ("Don Jon", "Side Effects", "The Hateful Eight"...), a tu je i "Foxcatcher", njegov najnagrađivaniji film dosad.

Ako vam je film "Magic Mike" bio dobar s umjetničke strane, kao meni, bilo bi dobro da znate kako je Channing film "Pas" napisao i režirao zajedno s Reidom Carolinom, scenaristom svih filmova o Magičnom Mikeu, pa i onog budućeg, "Magic Mike‘s Last Dance" (Sodebergh režira). Nije teško povezati točkice o tome kako je nastao film "Pas", budući da je očito da Reid i Channing super surađuju, a i 2017. obojica su producirali dokumentarni film "War Dog: A Soldier‘s Best Friend", o vojnim psima na ratištu. Svi vi koji sad kolutate očima na film o američkim vojnim veteranima, imajte na umu da ni sama nisam ljubitelj te tematike, ali kad vidim psa u glavnoj ulozi u filmu koji nije za djecu, obvezno ga gledam. Posebice kad sam čula Channinga kako u nizu intervjua ponavlja: "Ne brinite, pas ne umire!".

Priča je ovo o čovjeku i psu koja počinje tako da su obojica divlji i ne poštuju ništa i nikoga. Obojica su ozbiljno ranjeni na ratištu, nakon čega im se osobnost promijenila. Dok pas ima brnjicu, čovjek se otuđuje od ljudi i samosažalijeva. Pas je izgubio gospodara, a čovjek obitelj. Paralelni likovi koji proživljavaju slične traume i jedan drugoga spašavaju, a sve to je smješteno u film ceste, odnosno u njihovo putovanje s jednog na drugi kraj Amerike, što je dakako metafora za putovanje na neko bolje mjesto u vlastitoj psihi. Odličan film koji ćete odgledati bez daha. Gledajte ga sa svojim psom, ili čovjekom.