22.1.2021., 00:00
LIQUID LIQUID
Plesna glazba kao art-rock

Piše: Danijel MIKLIĆ

Usprkos tome što Liquid Liquid nikada nisi objavili cjelokupni album te činjenici da su djelovali tek nekoliko godina, njihova je inačica dinamičnog minimalističkog funka izvršila utjecaj u rasponu od ranog hip-hopa do modernog art-rocka. Njihove instrumentalne teksture i primitivni ritmovi inspirirali su niz bendova među kojima su i Beastie Boys, Sonic Youth, Tortoise, LCD Soundsystem i Yeah Yeah Yeahs, a njihovi se zarazni plesni grooveovi sempliraju i danas.

Liquid Liquidu prethodio je Liquid Idiot, punkom nadahunta grupa nestalne postave sastavljena od članova vrlo skromnog sviračkog umijeća. Grupu su 1978. pokrenuli studenti Scott Hartley i Richard McGuire, kojima se iduće godine pridružio autor eksperimentalne poezije Sal Principato. Nakon što su nekoliko puta nastupili u kultnom klubu CBGB i na nezavisnoj etiketi objavili debitantski singl, Liquid Idiot su sve izrazitije prelazili na ritmičko-udaraljkaški teren. Osim toga, počeli su svirati i s Idiot Orchestra, trinaesteročlanom improvizatorskom skupinom udaraljkaša utemeljenom na izvornom konceptu Liquid Idiota. Kad je svirač marimbe iz Idiot Orchestra Dennis Young pristupio Liquid Idiotima, McGuire je gitaru zamijenio basom, a Principato se prihvatio udaraljki i počeo eksperimentirati s efektima jeke glasa, te je četvorka početkom 1981. prekrštena u Liquid Liquid.


Dvjema pjesmama, za koje su im bili odobreni troškovi studijskog snimanja, Liquid Liquid su pridodali tri koncertne snimke za istoimeni EP objavljen za etiketu 99 Records. Nesvakidašnja mješavina post-punka s funk ritmovima i dub efektima u snimkama poput završne “Rubbermiro” nagovijestila je post-rock desetljeće i pol prije nego što je skovan taj termin. U vrijeme izlaska drugog EP-ja “Successive Reflexes” grupa se našla u središtu raznolikih umjetničkih i glazbenih svjetova s početka 80-ih. Naime, zahvaljujući McGuireovu nagnuću prema vizualnoj umjetnosti i eklektičnom zvuku, zatekli su se na razmeđu procvata prigradske hip-hop scene, koja je promovirala i u gradu priznate umjetničke zvijezde kao što je Keith Haring, no i waveom nadahnute bendove (Sonic Youth) i post-disco plesne scene klubova poput Danceterie.

- Kao da su se svi ti svjetovi međusobno isprepletali. Bila je priređena velika novovalna izložba na kojoj su prvi put predstavljena ostvarenja Basquiata, Haringa i drugih majstora grafita. Bili su tu i fotografi poput Roberta Mapplethorpea. Sve to stopljeno je s mnogo punka i new wavea, a i ja sam bio uključen. Sučeljavanje likovnosti i glazbe - prisjeća se McGuire.


Objavivši 1983. svoj treći EP “Optimo”, Liquid Liquid su ostvarili po mnogima najbolje snimke i postigli najveći uspjeh. U pjesmama poput naslovne i njihove najpoznatije “Cavern”, disco ritam i agresivne bas-dionice ujedinjene su nejasno otpjevanim stihovima i tekstualnim fragmentima ne bi li stvorili glazbu koja povezuje tijelo i um - plesnu glazbu kao art-rock. “Cavern” je postao hit na top-listama i u klubovima, pa su i Liquid Liquid bili sve traženiji. A kad je mlađahni irski bend U2 otkazao nastup kao predgrupa na europskoj turneji Talking Headsa, Liquid Liquid su odabrani kao zamjena. ”Cavern” je u tolikoj mjeri bio popularan da ga je zamijetio i vodeći hip-hop DJ Grandmaster Flash, pa je singl Flasha i Mellea Mela “White Lines (Don’t Don’t Do It)”, objavljen krajem 1983., zapravo bila snimka gotovo u cijelosti izvedena iz melodije i bas-dionica najpoznatije pjesme Liquid Liquida, a čak je obrađen i dio njezina teksta. “White Lines (Don’t Don’t Do It)” postala je, pak, jedna od najizvođenijih ranih rap pjesama. Njezinu krilaticu “something like a phenomenon” preuzeli su brojni reperi, no Liquid Liquid čitavo desetljeće nisu dobili ni centa autorskih tantijema. Dogovor s Flashovom etiketom Sugar Hill postignut je tek 1995., kad je pjesmu željela obraditi grupa Duran Duran, no do tada su troškovi pravnog spora iscrpili i Liquid Liquid i njihova izdavača 99 Records. Od 1985. oni više nisu postojali. I iako članovi Liquid Liquida još uvijek vole opisivati svoje skladbe kao “big beat” ili “body music”, primjereniji termin, pokazalo se, bio bi - vizionarske.