U modernom društvu koje se voli hvaliti visokim etičkim standardima, u našim se domovima tiho odvija jedan od najočitijih primjera kako estetika može nadjačati dobrobit životinja. Riječ je o francuskim buldozima - psima koji su postali globalni statusni simbol, dok istodobno plaćaju visoku cijenu ljudske opsjednutosti izgledom.

Desetljećima selektivnog uzgoja čovjek je oblikovao pasminu kod koje brojne jedinke tijekom cijelog života imaju ozbiljne poteškoće s disanjem. A kada liječenje takvih zdravstvenih problema postane preskupo, mnogi od tih pasa završavaju napušteni u skloništima.

Anatomija patnje

Prepoznatljivo spljošteno lice francuskog buldoga nije proizvod evolucije niti prirodne selekcije. Ono je rezultat ekstremnog selektivnog uzgoja u kojem je estetika stavljena ispred osnovnih bioloških funkcija. Težnja za što kraćom njuškom dovela je do deformacije lubanje poznate kao brahicefalni opstruktivni sindrom dišnih putova ili skraćeno BOAS.

Fizičke posljedice ove deformacije su ogromne: stisnute nosnice, predugo meko nepce i urušavanje dušnika. Dišni putevi su toliko uski da pas kroz njih jedva može povući zrak što stvara efekt konstantnog disanja kroz slamku. Tkivo u stražnjem dijelu usne šupljine doslovno visi i fizički blokira ulaz u dušnik, a zbog stalnog negativnog tlaka koji nastaje pri udisanju, hrskavični prstenovi dušnika s vremenom slabe.

PEXELS

Ono što ljudi često tumače kao "simpatično hrkanje" zapravo je konstantna borba tijela za kisikom. Ovi psi ne mogu normalno regulirati tjelesnu temperaturu jer nemaju dovoljno dugu njušku za hlađenje dahtanjem pa obična ljetna šetnja za njih predstavlja nezamislivu patnju.

Ova genetska kriza nedavno je dobila i svoju zastrašujuću statistiku. Prema najnovijim podacima britanskog Kraljevskog društva za sprječavanje okrutnosti prema životinjama (RSPCA), broj francuskih buldoga koji su tijekom posljednjih deset godina dospjeli u njihovu skrb porastao je za šokantnih 3.800 posto - sa svega šest pasa 2016. godine na 234 prošle godine.

Razlog tolikom broju napuštanja krije se u kombinaciji ljudske nepromišljenosti i vrtoglavog rasta veterinarskih troškova. Dio kupaca bira ih ponajprije zbog njihova izgleda i popularnosti na društvenim mrežama, nesvjesni da ekstremne anatomske osobine za sobom nose skupe terapije ili invazivne operacije proširenja dišnih puteva.

Kada se vlasnici suoče s visokim računima, mnogi odustaju i predaju pse azilima. Životinja tako biva kažnjena dvaput: prvi put disfunkcionalnim tijelom, a drugi put gubitkom "svojih ljudi".

Etička dilema

U takvim situacijama nameće se pitanje gdje prestaje naša ljubav prema životinjama, a počinje čista sebičnost. Zakonodavstva diljem svijeta strogo kažnjavaju fizičko zlostavljanje životinja, no kada isto to zlostavljanje zapakiramo u formu "čistokrvnog uzgoja s pedigreom", ono postaje legalno i iznimno profitabilno. Kupovinom psa koji je genetski predisponiran za patnju, čovjek financira i podržava industriju koja selektivnim uzgojem održava anatomske osobine povezane s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Što je psu njuška kraća, oči izbuljenije, a glava veća, to je ljudima privlačniji.

Činjenica da mnogi francuski buldozi ne mogu zaspati bez da naslone glavu na povišeno mjesto kako se dišni putevi ne bi potpuno zatvorili, trebala bi biti ozbiljno upozorenje koliko je daleko čovjek spreman ići u podređivanju dobrobiti životinja vlastitim estetskim kriterijima.

Svjetlo na kraju tunela nude veterinari, znanstvenici i odgovorni uzgajivači koji posljednjih godina sve glasnije upozoravaju da se francuski buldog mora vratiti funkcionalnijoj građi tijela. Dio uzgajivača pokrenuo je programe uzgoja pasa s nešto duljom njuškom, širim nosnicama i atletskijom građom, koje se u javnosti često naziva "retro-buldozima". Iako taj naziv nije službeno priznat, cilj je "evolucijska devolucija", odnosno postupno povećati udio jedinki s duljom njuškom, širim nosnicama i građom koja omogućuje lakše disanje te smanjiti učestalost zdravstvenih problema povezanih s ekstremnim brahicefalnim izgledom.

Kvaliteta života

Promjene se ne događaju samo među uzgajivačima. Sve više europskih država pooštrava propise kojima se ograničava uzgoj životinja čije anatomske osobine dokazano uzrokuju patnju. Primjerice, Nizozemska je među državama koje su uvele stroga pravila za uzgoj pasa s brahicefalnim obilježjima, ograničavajući uzgoj jedinki čije anatomske karakteristike uzrokuju ozbiljne zdravstvene probleme.

Istodobno, vodeće veterinarske institucije, među njima i britanski Kraljevski veterinarski koledž (Royal Veterinary College), razvijaju programe zdravstvenog probira kojima se procjenjuje funkcija dišnog sustava te potiče uzgoj jedinki koje lakše dišu i imaju manji rizik od razvoja BOAS-a. Stručnjaci ističu da bi se dosljednim odabirom zdravijih jedinki već kroz nekoliko generacija mogla znatno poboljšati kvaliteta života ove popularne pasmine. Cilj takvih mjera nije promijeniti karakter pasmine, nego postupno smanjiti učestalost nasljednih zdravstvenih problema i poboljšati kvalitetu života budućih generacija pasa.

No stručnjaci upozoravaju da zakoni i veterinarske smjernice sami po sebi neće biti dovoljni. Sve dok kupci budu tražili pse s ekstremno kratkom njuškom, postojat će i uzgajivači spremni zadovoljiti takvu potražnju. Promjena stoga ne počinje samo u uzgojnicama, nego i u odluci svakog budućeg vlasnika da prednost da zdravlju, a ne izgledu.