Kada sjeckate povrće ili režete meso, posežete li za drvenom ili plastičnom daskom? Iako mnogi kućni kuhari imaju jasnu preferenciju, odgovor nije jednoznačan. Obje vrste mogu biti sigurne, pod uvjetom da se pravilno održavaju.

Jesu li plastične daske sigurnije od drvenih? Ne postoji univerzalno “higijenski superiorna” opcija. I drvene i plastične daske smatraju se sigurnima i prikladnima za kućnu upotrebu. Ključ nije u materijalu, već u načinu čišćenja i održavanja. Redovito pranje i dezinfekcija sprječavaju nakupljanje mikroorganizama koji mogu uzrokovati bolesti prenosive hranom. Dakle, higijena ovisi o rutini, a ne o vrsti daske.

Prema smjernicama američkog FDA Food Codea, sve daske za rezanje treba oprati i dezinficirati nakon svake upotrebe, a osobito pri prijelazu s obrade sirove hrane na gotovu ili kada je površina potencijalno kontaminirana. Preporučeni postupak uključuje četiri koraka: oprati, isprati, dezinficirati i osušiti na zraku.

Pranje se provodi deterdžentom i toplom vodom, nakon čega slijedi ispiranje čistom vodom. Za dezinfekciju se može koristiti razrijeđena otopina izbjeljivača (osobito kod plastičnih dasaka) ili drugo prikladno sredstvo. Važno je napomenuti da ocat nije dezinficijens u punom smislu te riječi, već sredstvo za sanitizaciju niže razine.

Drvene daske ne smiju se namakati u vodi jer mogu upiti vlagu i deformirati se. Plastične daske u pravilu se mogu prati u perilici posuđa, što je jedan od razloga zašto su čest izbor u profesionalnim kuhinjama.

S vremenom obje vrste razvijaju ogrebotine i utore. Kada površina postane duboko izgrebana, čišćenje postaje otežano, a bakterije se mogu zadržavati u oštećenjima. Drvene daske moguće je pobrusiti i obnoviti ako su oštećenja površinska. Ako to nije izvedivo, preporučuje se zamjena. Kod plastičnih dasaka, duboki utori mogu predstavljati rizik, a dugotrajna uporaba može dovesti i do sitnog otpuštanja mikroplastike u hranu. U takvim slučajevima najbolje je nabaviti novu dasku.