Razumijevanje gdje je upotreba limuna sigurna, a gdje nije, ključno je za očuvanje materijala u dobrom stanju. Mramor, vapnenac i drugi prirodni kameni materijali izrazito su osjetljivi na kiseline. Limunov sok može na tim površinama izazvati kemijsku reakciju koja dovodi do matiranja, promjene boje ili nastanka mrlja. Takva oštećenja obično se pojavljuju brzo i često su nepovratna, stoga je preporučljivo rabiti neutralna sredstva za čišćenje, koja ne sadržavaju kiseline, umjesto limuna.

Iako se limun ponekad upotrebljava za uklanjanje neugodnih mirisa, on nije pogodan za čišćenje lakiranog ili neobrađenog drva. Kiselina u limunu može oštetiti zaštitni sloj na drvu, što može dovesti do isušivanja, pucanja ili promjene boje materijala. Dugotrajna upotreba limuna može također prouzročiti neujednačen izgled površine.

Iako nehrđajući čelik izgleda kao vrlo otporan materijal, limun na njemu može izazvati mrlje i gubitak sjaja. Kiselina reagira s metalom i može oslabiti zaštitni sloj, čime se povećava mogućnost nastanka korozije. Za takve je površine primjerenija blaga sapunica ili sredstvo namijenjeno za metalne površine.

Mesing i bakar mogu promijeniti boju ili potamnjeti nakon kontakta s limunom. Iako se limun ponekad upotrebljava za poliranje metala, to je sigurno samo za neke legure ili specifične tehnike. Nepravilna upotreba limuna može dovesti do neujednačenog izgleda ili oštećenja površine.

Limunov sok može oštetiti zaštitne premaze na ekranima pametnih telefona, tableta i računara. Kiselina može razgraditi oleofobni sloj (sloj koji odbija masnoću), što može izazvati trajne mrlje i smanjenu osjetljivost ili odziv uređaja. Elektronske uređaje treba čistiti isključivo sredstvima namijenjenima posebno za njih.