Uskrs u Slavoniji i Baranji slavi se s velikim poštovanjem i nizom lijepih, duboko ukorijenjenih običaja. Svaka mikroregija ima svoje posebnosti, iako se mnogi običaji preklapaju. Evo kako to izgleda kad ih podijelimo po regijama...

U zapadnoj Slavonija (Požeština, Pakrac, Nova Gradiška) na Veliki se petak i Veliku subotu prakticira strogi post, to su tihi dani, bez glazbe, i crkvena zvona šute - kaže se da su "otišla u Rim". Na Veliku subotu se blagoslovi hrana: u košarici se u crkvu nose jaja, šunka, kobasica, sir, kruh, hren... Jaja se boje prirodnim bojama, najčešće lukovinom i ukrašavaju travčicama. Na Uskrs se jede sve iz košarice, često se doručak naziva uskršnji fruštuk.

Izraz "uskrsni fruštuk" (ili "uskršnji fruštuk") ima zanimljivo jezično i kulturno podrijetlo. Radi se o spoju njemačke jezične baštine i kršćanske (katoličke) tradicije u tom dijelu Hrvatske. Riječ "fruštuk" dolazi od njemačke riječi "Frühstück", što znači "doručak". Ta je riječ kao germanizam ušla u svakodnevni govor u mnogim dijelovima Slavonije, Baranje i Srijema, koji su tijekom povijesti bili pod jakim utjecajem Austro-Ugarske Monarhije. U narodu se koristi kao sinonim za doručak, osobito u starijim generacijama. Izraz se posebno zadržao u zapadnoj Slavoniji (npr. Novska, Pakrac, Lipik, Nova Gradiška) zbog miješanih zajednica Hrvata, Nijemaca (Švaba), Mađara i drugih etničkih skupina koje su zajedno živjele stoljećima. Djeca traže poklone koje je "Zeko" ostavio u dvorištu. Ide se na procesije i mise rano ujutro, a nerijetko se ide na "pjevane mise", mise s tradicijskim pjesmama.

Kad je riječ o središnjoj Slavoniji (Slavonski Brod, Požega, Pleternica), u nekim se selima pale uskrsni krjesovi, koji simboliziraju svjetlo Kristova uskrsnuća. Krjesovi su se zadržali na tom području jer je središnja Slavonija oduvijek bila kulturno i duhovno živo područje, sa snažnim pučkim religijskim običajima. U selima se često krijes palio na uzvisini, a djeca bi čuvala vatru, ponekad cijelu noć. Taj je čin imao i zajedničku, društvenu funkciju – zbližavao je selo, unosio radost i osjećaj zajedništva.

Na tom je području popularna i igra tucanja jajima – tko ima najčvršće jaje, "pobijedio je". Tu je i pjevanje tradicionalnih uskrsnih pjesama, često i po kućama. Mladi se okupljaju i čestitaju Uskrs starijima, uz pjesmu i tamburaše.

Istočna Slavonija (Vinkovci, Vukovar, Ilok) ima poseban običaj zvan čuvanje groba, kad mladići u narodnim nošnjama stoje kod Kristova groba na Veliku subotu do Uskrsa (crkvena tradicija). "Čuvari Kristova groba" često su pripadnici povijesnih postrojbi ili lokalni folkloraši. Blagoslov hrane vrlo je svečan, često pred crkvom, uz nošnje. Stariji običaji uključuju uskrsne ophode, kada djeca obilaze kuće i traže pisanice.

Južnu Baranju (okolica Belog Manastira) karakterizira etnička raznolikost, a običaji se razlikuju među Hrvatima, Mađarima, Nijemcima i Šokcima. Šokački Uskrs uključuje: blagoslov hrane i odlazak na misu u nošnjama te šibanje vrbovim grančicama, što je mađarski utjecaj - mladići blago šibaju djevojke da budu zdrave i vesele, a za nagradu dobiju pisanicu ili kolač. Kolači specifični za Baranju su pince, orahnjače i makovnjače. Vrlo je uobičajeno ukrašavanje dvorišta s puno cvijeća i pisanica.

Sjeverna Baranja (okolica Draža, Batine, Zmajevca) poznata je po pisanju jaja voskom, i to vrlo umjetnički, česti su geometrijski i biljni motivi. Pisanice se daruju susjedima i rodbini. Obiteljski ručkovi znaju se održavati u vinogradima; ako je lijepo vrijeme, jede se vani, uz vino.