Čarobni mali psi baršunaste i vrlo meke kože
Američki bezdlaki terijer uživa u svim aktivostima, uči vrlo brzo, pogodan je i za početnike
Malen, znatiželjan i razigran, američki bezdlaki terijer relativno je mlada i rijetka pasmina, koja je svoje ljubitelje pronašla i kod nas. Prvi primjerak u naše je krajeve stigao prije nekoliko godina, a nedavno je oštenjeno i prvo leglo ovih osebujnih psića, u uzgajivačnici Starfunkers Biljane Krušić iz Bilja.
Terijerska iskra
“Pasmini sam se dugo divila, ono što me je privuklo na prvu je njihov prodoran, a istovremeno topao i inteligentan pogled s tipičnom terijerskom iskrom. Nakon što sam konačno prvog vidjela uživo na izložbi u inozemstvu, odlučila sam da je to pasmina koju definitivno želim i krenula u potragu. S mojim prvim mužjakom aktivno sam sudjelovala na izložbama pasa, u zemlji i inozemstvu, a ostvarili smo odlične rezultate. Nabavila sam i ženku, pa su sada oba psa šampioni nekoliko država i redoviti laureati na postoljima za najljepše pse izložbe. Logičan slijed događaja rezultirao je time da uzgojim i moje prvo leglo američkih bezdlakih terijera, četiri štenca", kaže Biljana. Dodaje da je pasmina vrlo osebujna, njihova je koža po strukturi prilično slična ljudskoj pa tako primjerice mijenjaju ton kože ovisno o tome je li zimsko ili ljetno razdoblje. Tamne pod utjecajem Sunčeve svjetla, a sitne ogrebotine koje zadobiju u igri brzo nestaju. Zanimljivo je da sva štenad na svijet dolazi sa sitnim dlačicama koje joj otpadnu do trećeg tjedna. "Ne postoji ni jedna druga pasmina na svijetu s ovim karakteristikama, volim reći da su to mali čarobni psi, vilenjaci vrijedni divljenja u svakom pogledu."
Prvi bezdlaki varijetet američkog štakoraškog terijera oštenjen je 1972. u SAD-u, a nastavljeno je očuvanje bezdlakog gena i stvaranje nove pasmine. Američki kinološki savez pasminu je priznao 2016. Međunarodna kinološka federacija (FCI) još uvijek ih vodi u kategoriji nepriznatih pasmina. Na izložbi mogu sudjelovati, ali bez međunarodnih titula. Dolaze u bezdlakom i odlakanom varijetetu, ali s obzirom na to da oba varijeteta nemaju potkožno masno tkivo, a odlakani nema poddlaku, zimi im je potreban kaputić.
Nježna koža
“To nisu psi koji mogu boraviti vani. Ljeti je izuzetno važno ne izlagati ih najvećem suncu jer postoji opasnost od opeklina i, suprotno uvriježenom mišljenju, nije ih potrebno svakodnevno mazati kremama, dovoljna je redovita higijena. Koža kod bezdlakog varijeteta očaravajuće je nježna i mekana i doslovno ih ne možete ispustiti iz ruku. Jako su privrženi ljudima i vole slobodno vrijeme provoditi "zalijepljeni" za svoje ljude, spavati na mekanim dekicama, čak i pokriveni, makar vani bilo plus 40 stupnjeva. No, ipak su terijeri, okretni, brzi, izuzetno jakog lovnog nagona, pa su se na početku koristili za suzbijanje glodavaca", pojašnjava Biljana. Danas su to psi koji se natječu u raznim sportskim disciplinama poput agilityja, ili se natječu na izložbama pasa. "Vole udovoljavati svojim vlasnicima, pa ćete jedostavno uživati u svim aktivostima u kojima uživate i vi, a velika prednost im je i što jako brzo uče. To ih čini pogodnima i za početnike, jer će brz napredak biti poticaj da radite sa psom. Najveća im je mana što izazivaju ovisnost, pa nećete moći dugo imati samo jednog", zaključuje ponosna vlasnica.
