Mirisna ljubica omiljena je vrtna biljka. Možda niste znali, ali ona je i jestiva i ljekovita, a njezin ugodan miris koristi se u kozmetičkoj industriji za proizvodnju aroma, parfema i sapuna. Od 1995. International Herb Association bira ljekovitu biljku godine, a procjena se zasniva na tri kategorije - dekorativnost, primjena u kuhinji i ljekovitost. Upravo ljubica zadovoljava sva tri kriterija, pa je i ta biljka izabrana kao biljka godine 2022. Valja napomenuti da nije riječ o omiljenoj afričkoj ljubici (Saintpaulia) koja se uzgaja kao sobna biljka. Ona nije ljekovita ni jestiva. U istu botaničku obitelj ljubica ubraja se i maćuhica.

List divlje mirisne ljubice bere se nakon cvatnje. Listovi ljubice dobro su sredstvo za ublažavanje raznih bolova. Tako su nekad močili listove ljubice u octu i stavljali na čelo i potiljak kod glavobolje ili migrene, te svježe listove kod raznih bolnih otoka, oteklina, edema itd. Ljubica može zamijeniti ljekovito djelovanje ipekakuane (Ipecacuanha), koja sadrži emetin, a slično djeluje kao violin iz korijena ljubice koji izaziva povraćanje. Kod nas su najčešće mirisna ljubica (Viola odorata L.), koja je samonikla biljka, te afrička ljubica (Saintpaulia ionantha), koja je kućna biljka.

Mirisna ljubica samonikla je biljka koja se odlikuje sitnim cvjetovima, ali unatoč tome od davnina se proizvodi za rez. Zbog svog neodoljiva mirisa i rane cvatnje sastavni je dio tradicijskih vrtova. Cijela biljka je ljekovita i jestiva, tako da je njezina uobičajena upotreba u narodnoj medicini. Ova vrsta u uvjetima kontinentalne klime cvjeta u rano proljeće (ožujak ili travanj). Najčešće se sadi u vrtovima, dok je sadnja u lončanicama manje zastupljena. Kad su biljke dovoljno razvijene, presađuju se u uzgojne posude ili na gredice, ovisno o namjeni, na otvoreno područje u sjeni ili u zasjenjeni zaštićeni prostor. Problem je što cvatu tek idućeg proljeća. Od mogućih načina vegetativnog razmnožavanja najučinkovitijim su se pokazali dijeljenje te razmnožavanje vriježama.

Vegetativno razmnožavanje provodi se tijekom srpnja. Tako razmnožene biljke pogodne su za sadnju na stalno mjesto na gredicu ili u posudu za cvijeće već u rujnu. Sadnja ljubica može se obavljati i na teško dostupnim mjestima, jer kad razvije gusti pokrov, nije ju potrebno dodatno održavati i plijeviti. Preferira mjesta u djelomičnoj sjeni, ali je tolerantna, pa će rasti i na osunčanim mjestima sve dok tlo ima dovoljno vlage. Iako uspijeva na različitim tlima, najviše joj odgovaraju hladna humusna tla s dobrom drenažom. Podnosi temperature i do – 20 °C, a može rasti čak i na zidovima.

Listove i cvjetove ljubice možete jesti sirove ili u kuhanom obliku. Dodajte ju u proljetnu salatu, grickajte kao mirisnu deliciju, ukrasite njome torte, sladolede… Poznato je da je čaj od ljubice pouzdana pomoć kod bolesti cijelog dišnog sustava. Može pomoći kod akutnog i kroničnog bronhitisa, astme, emfizema, pneumokonioze, infekcija dišnih putova, simptoma prehlade i gripe, kašlja i promuklosti. Već u vrijeme antičke Grčke smatralo se da ljubica ima umirujuće djelovanje te da pomaže u liječenju glavobolja i nesanice. Boje cvjetova u rodu Viola variraju od ljubičaste do raznih tonova i nijansi plave, žute, bijele i krem. Ljubice su prisutne na livadama, travnjacima i u vrtovima, ali nisu uvijek dobrodošle jer se vrlo lako šire. Postoji staro narodno vjerovanje da pojedete li prvu ljubičicu koju pronađete u proljeće i zaželite želju, imat ćete sreće cijele godine.

Minijaturne maćuhice (Viola cornuta) posebno su otporne, podnose i najniže zimske temperature. To je verzija maćuhica koje izvorno potječu iz Sjeverne Amerike. Danas ih možemo pronaći gotovo na svakom koraku. Te maćuhice traju dulje od običnih maćuhica, otpornije su i mnogo bolje podnose niske temperature.

{embed_infobox_gray}252987{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}252988{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}252989{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}252990{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}252991{/embed_infobox_gray}