Djelovalo je kako je Pariški salon automobila i 2026. godine postavljen kako bi pokazao što francuski proizvođači u budućnosti smjeraju na četiri kotača. Čista inercija. No pojavili su se i brojni kineski proizvođači koji koriste svaku mogućnost kako bi se dodatno nametnuli. Kako su oni “opasnost za sve”, Pariz je odjednom postao zanimljiv i svima ostalima. Izostali su, istina, japanski proizvođači, no i bez njih bilo je vrlo, vrlo živo.

Konkretno, dogodila se konstatacija kako sajmovi automobila još uvijek imaju sposobnost izazivati ushit premijere, oduševiti. Pariz je naprosto povratio sjaj velikih takvih izložbi iz prošlosti.

Predstavljeni su noviteti, automobili koje vrijedi otkriti, a prije svega, tu je bila i raznolikost ponude. Svakako, ne treba to značiti da su proizvođači još uvijek spremni ulagati u ovakve događaje jer ritam budućnosti zasigurno će određivati kineska automobilska industrija. To, dakako, ma koliko se s prototipovima od kojih je Citroen 2CV osvojio najviše simpatija, iskazivali francuski kao i proizvođači ujedinjeni u Stelantis grupaciju, ne znači neku baš ružičastu buduću priču jer - Kinezi su realnim novitetima “rasturili” Pariz.

Kia Seltos hibrid

Kineska prisutnost bila je iznimno snažna. Uz marke koje već poznajemo – poput BYD-a, Geelyja i Omode – tu su i druge, poput Avatra i Aitoa, koje upravo pripremaju svoj komercijalni ulazak na europsko tržište. Ono što posebno upada u oči nije samo njihov broj već i raznolikost onoga što nude.

Na sajmu su izloženi gradski automobili, SUV-ovi svih veličina, limuzine i luksuzna vozila – uključujući električne, hibridne i plug-in hibridne modele. Neki su pozicionirani tako da budu cjenovno konkurentni, a drugi su osmišljeni kao izravna konkurencija etabliranim europskim proizvođačima premium klase. Kina više ne želi samo dokazati da može proizvesti pristupačne automobile: ona je ovdje kako bi konkurirala u svim tržišnim segmentima. I to čini konkretnim proizvodima – automobilima koje možete dotaknuti, u koje možete sjesti, a koji su u mnogim slučajevima već u prodaji na drugim tržištima ili će uskoro biti dostupni u Europi. Nisu svi nužno dobri, niti bolji od svojih europskih pandana, ali jako su ambiciozni i ne - čekaju.

Ono što se u Parizu iščekivalo s posebnim zanimanjem, nastup je europskih proizvođača automobila. Kriza je kod nekih proizvođača sve jasnija, i veća, slutnje kod mnogih nisu ni najmanje ružičaste. Pa je tako europski kontingent ponudio upečatljiv kontrast.

Peugeotov koncept

Francuski brendovi, nastupajući na domaćem terenu, predstavili su brojne prototipove od kojih su neki doista privlačni. Problem je, međutim, u tome što se mnogi od njih oslanjaju na poznate formule: moderne reinterpretacije automobila koji su u raznim ulogama bili uspješni prije nekoliko desetljeća. No koliko je blizu njihova realizacija u nemalom broju, danas nije jasno. Veliku su tako pažnju privukli legendarni modeli, odnosno njihove reinterpretacije kao što su to Citroën 2CV, Renault Espace, kao i Peugeotovo pozivanje na vlastito sportsko nasljeđe, najbolji su primjeri za to. Ta imena bude osjećaj naklonosti jer su dio ukupne povijesti kod mnogih i sjećanja na prošle dane te svakako pomažu privući posjetitelje na izložbene prostore.

Hit Pariza - novi Spaček

Ipak, nameće se pitanje zašto industrija s tako golemim tehničkim kapacitetima, iskustvom i tradicijom osjeća stalnu potrebu oslanjati se na prošle uspjehe kako bi izazvala uzbuđenje. Nitko nema ništa protiv retrodizajna, štoviše, jako je velik broj onih koji u automobilskoj povjesnici ostaju zauvijek upisani. Oživljavanje povijesnog imena može imati smisla, pod uvjetom da iza njega stoji kvalitetan proizvod. Ono što ipak zabrinjava jest to što je nostalgija, čini se, postala jedan od glavnih prodajnih aduta europske automobilske industrije. Kao da ne postoji inicijativa za novim iskoracima, kao da se na neki način - rekapitulira povijest jer je budućnost, najblaže rečeno - maglovita.

U svakom slučaju, Pariz je bio zanimljiva najava godina što slijede.