Ne bi bilo dobro da se po jutru dan poznaje
Iako se u naravi radi o količini manjoj od 500 auta, postotni pad od 11,6 posto u Hrvatskoj ni u kojem slučaju nije malen
Siječanj 2026. nakon mjeseci i mjeseci u kojima se permanentno ogledao rast prodaje osobnih automobila u Hrvatskoj donio je - pad. Možda na tržištu koje godišnje realizira oko 70 tisuća registracija novih automobila siječanjski manjak od 500 vozila i nije nešto posebno veliko, nešto što se ne može prevladati u mjesecima koji dolaze, ali kad to izrazimo u postotcima, manjak od 11,6 posto postaje - opasno velik. Možda čak i zabrinjavajući za cijeli lanac koji se bavi, i od toga živi, automobilima.
Pad je dodatno zbunjujući kad kompariramo ponudu, u kojoj je nemali broj novih vozila po cijeni ispod 20 tisuća eura, s prosječnim plaćama, koje pokazuju da se u Hrvatskoj zarađuje oko 16 tisuća eura godišnje. Iz toga bi slijedio zaključak kako se zapravo nikad nije lakše dolazilo do mogućnosti kupnje novog automobila. Istina, na današnjem hrvatskom tržištu vlada i nemala zbunjenost, jer je dolazak velikog broja kineskih proizvođača automobila napravio popriličnu - zabunu. Iako se dakako o ukusima ne raspravlja, možemo ustvrditi da je dizajnerski itekako riječ o konkurentnim proizvodima, koji u pravilu donose i jako dobre cijene, odnosno odnos je uloženog i dobivenog izniman. No, s obzirom na to da je riječ o relativno novoj pojavi, očito je ta dalekoistočna produkcija u hrvatskih kupaca još uvijek na vagi, na čekanju. Kao da se čeka povratne informacije od vlasnika kineskih automobila, i to nakon nekog dužeg vremena eksploatacije.
Da se to iščitati i s ljestvice prodaje koju je formirao siječanj. Nevjerojatno je, primjerice, vidjeti Fiat na 39. mjestu! Nekad omiljena marka, posebno u jadranskoj Hrvatskoj, gotovo je nestala s hrvatskog prodajnog neba. Generalno je velik broj europskih proizvođača poprilično nisko. Ili nikad niže. Citroen je 17., Alfa Romeo tek nešto bolji od Fiata, na 36. poziciji, Peugeot je 15., čak je i Renault, jedan od lidera hrvatskog tržišta trenutno na 12. poziciji. S druge strane, iako su i oni zabilježili manju prodaju, potresi se ne odražavaju na koncern Volkswagen. Škoda i VW su na vrhu, Audi jako dobar na šestoj poziciji. Kad smo već kod premiuma iz Ingolstadta, dodajmo da se BMW probio u top 10, nalazi se na devetom mjestu. Može se iz toga zaključiti kako kupci tih dvaju europskih premiuma ne vide u “kinezima” konkurenciju, stoga i ne važu odluke o kupnji.
A iz top 10 poretka može se iščitati i to da se od europskih proizvođača najviše vjeruje onima iz Njemačke. Tako je Stelantisov Opel peti, a čast “ostale Europe” spasila je Dacia. Istina, i ona je jako nisko, na desetoj poziciji. Prodor dalekoistočnih proizvođača iz prošlosti s modelima “made in Japan i Korea” - a u top 10 bili su Toyota, Suzuki, Hyundai i KIA, već bi ove godine mogli nastaviti i kineski proizvođači. Njih je među top 25 pet, s tim što su među top 20 MG i prvi put BYD.
Svakako, moguće smanjenje prodaje moglo se dogoditi i zbog nemale ponude automobila s “buyback” predznakom. Točnije, riječ je o automobilima koje su preuzele rent-a-car kompanije te ih po isteku turističke sezone, primjerice u studenome, vratile matičnim tvrtkama. Kako su to automobili stari manje od godine i s ne više od 20 tisuća prijeđenih kilometara, a znatnije snižene cijene, i oni mogu činiti svojevrsni kanibalizam, utjecaj na smanjenje prodaje novih vozila.
Veljača je mjesec u kojem se također odražava određena nedorečenost tržišta, a onda polako dolaze i rent-a-car kompanije. Je li došlo do određenog zasićenja tržišta nakon nekoliko godina jako dobre prodaje, uzlazne putanje, ili se jednostavno čeka svojevrsna “eksplozija” prodaje kineskih automobila kako bi se prodajne brojke ujednačile, vidjet ćemo uskoro. Ovogodišnji je siječanj 2026. godinu najavio kao onu koja donosi promjene. Mogle bi biti i korjenite.
