Ako netko još ne zna, Kandžija se zove Stjepko, a najveće koncertno slavlje ovih blagdana održat će se u četvrtak, 26. prosinca, kada popularni osječki reper slavi imendan, na drugi dan Božića, u svom gradu, u klubu Oxygene. Svoj posljednji album "Plafon" Kandžija je objavio 2019. - upravo je tim energičnim, plesnim i najosobnijim izdanjem dosad srušio vlastite rekorde, a nove tek priprema. Sa svojim bendom u lipnju je otvorio novo poglavlje karijere, kada je predstavio singl "Idemo po sreću", a više novosti i svježeg zvuka predstavit će uskoro. Što će novoga donijeti njegov nadolazeći album i kada će ugledati svjetlo dana te što može očekivati publika na slavljeničkom koncertu u Oxyegenu, doznajte iz kraćeg razgovora s Kandžijom.

Kako to da si se odlučio održati koncert u Osijeku za kraj godine?

- Htio bih okupiti sve naše prijatelje na jednom mjestu, i to za svoj imendan, a znam da su tada kod kuće, isto kao i ja. Mislim da će biti Osječana odasvud. Usto, radimo koncert jer stvarno jako dugo nismo svirali u Osijeku. Uvijek sam htio raditi takav koncert za svoj rođendan, ali rođendan mi je na ljeto, pa se nikad ne možemo organizirati, a imendan je možda i bolja stvar, u našem je stilu. Nek se zna za ime Stjepko.

Nedavno je "Plafon" napunio pet godina. Kako danas gledaš na taj album i ono što si njime postigao?

- Gledam kao na sukus naše glazbe koju smo radili dosad. "Plafon" je stvarno najbolje od nas do tada, naš best of, bez puno eksperimentiranja, glazbena i tekstualna mjesta za koja smo znali da smo jako dobri. Sviramo jako puno pjesama s njega, što nije čest slučaj za šesti album. Sam sam ga izdao, tadašnji klavijaturist tada je izišao iz benda, Toxara je otišao, i tada sam stisnuo i u pravljenju glazbe, a ne samo teksta. To mi je bilo teško, ali izazovno, i naučio sam puno. Malo nas je korona poremetila, ali mislim da je došao do ljudi najviše što je mogao u tom trenutku. Ponosan sam na taj album i sve koji su sudjelovali.

Što se promijenilo u tvom životu u tih pet godina? Čime si se bavio?

- Promijenilo se puno toga, lijepo je. Bavio sam se školovanjem, malo kazalištem i diplomskim filmom. Diplomirao sam, ali film još nije završen. Što se tiče režiranja, htio sam naći nešto gdje ću moći izražavati ideje a da ih ne napišem u obliku pjesme, i da u njima i ne glumim i ne snimam ih, nego da radim s ljudima koje možda i ne poznajem, da surađujem, otkrivam se dalje od svog kruga i ne u obliku pjesme. Pronašao sam stvari koje su me oduševile, a sve te stvari imaju i glazbu, koja je bitan dio, što me podsjetilo na to koliko volim glazbu, zaželio sam se toga. U ovaj album vjerujem jednako kao i kad sam radio svoje prve pjesme, samo ne želim sebe staviti ispred pjesama, sad znam da su pjesme bitnije i ne moram ja biti toliko glasan. Znam da me nema puno nigdje, ne iskačem iz pašteta, ne sviramo stalno, ali bavio sam se onim čime bih se i trebao baviti - pjesmama.

Jesi li zadovoljan kako je sredinom godine prošao tvoj "povratnički" singl "Idemo po sreću"? O kome je zapravo ta pjesma, što si nastojao njome poručiti?

- Zadovoljan sam, jer pjesma je naznačila neki novi smjer. Nove pjesme su drukčije nego dosad i to smo htjeli da bude jasno odmah.

S kim radiš na novom albumu, u kojoj je fazi i kada ga možemo očekivati vani?

- Još nemam naslov albuma, a izići će na proljeće - i to obećavam. Radim ga sa svojim bendom, kojem sam neizmjerno zahvalan što ga imam uz sebe i što vjeruje i prati viziju. Nevjerojatno su jaki i inspiriraju me stalno. Sad smo na dvije trećine albuma otprilike, i Luka Tralić Shot i ja smo jako često u studiju i dovršavamo detalje. Eksperimentirali smo, pustio sam proces da me vodi, što si inače nisam mogao vremenski priuštiti, ali sad sam našao ton i jako mi se sviđa. Hvala vam za strpljenje i što nas čekate, znam da pet godina nije malo.

Reci nam nešto više o tom nadolazećem izdanju. Koje teme obrađuješ na njemu i po čemu će se najviše razlikovati od tvojih prethodnih studijskih albuma?

- Album je jako muzikalan, izvedbe su potpuno drukčije, jedva čekam da čujete. Razlikovat će se jer sam ovaj put izmislio likove, a opet zvuči najviše kao nešto moje, što se tiče i glazbe, i tekstova, i izvedbe. Humor nije više jedina emocija koju prenosimo, a nema ni patosa, sve je kao i normalan život - ono između. Ima puno boja, puno snage, ali bez pokazivanja mišića, snaga se osjeti. Puno više sam autor nego reper i konačno mogu to sam sebi priznati i nositi to. Realno, nije da samo repam, dosta sam čudniji od hip-hop izvođača inače, a kako sam doslovno iz garaže, meni je to sve bilo najnormalnije. Sad znam da nije tako i uživam u tom. I u cijelom audiovizualnom dijelu i načinu komuniciranja s njim.

Što pripremaš za Oxygene? U kojoj postavi nastupate i hoćete li izvoditi i neobjavljene stvari?

- Svirat ćemo sedam-osam neobjavljenih pjesama, zanimaju me reakcije ljudi. Jako mi je drago što je to kod kuće u Osijeku i još na drugi dan Božića, na imendan, teško da može bolje. Mi smo, vjerovali ili ne, u gotovo istoj postavi još od 2012. godine, jedino je klavijaturist novi. Nema baš puno bendova te sreće, jako lijepa i zdrava priča, bolja od bilo kojeg posla.

Koliko je prošlo od tvoje posljednje klupske svirke u Osijeku i zašto toliko? Je li drukčiji osjećaj nastupati u rodnom gradu nego bilo gdje drugdje?

- Drukčije je kod kuće. Drukčije mi je u Zagrebu, a kamoli u Osijeku. Prije sam bio nervozan prije koncerata u Osijeku, a sad se samo veselim, pogotovo jer ću vidjeti drage ljude. Posljednji put kada smo nastupali u Osijeku bilo je na UFO-u ovog ljeta, i to mi je bilo odlično, ali u pitanju je festival, klupska svirka je druga stvar. Nismo imali svirku u klubu u Osijeku od 2021. ili 2022., kad smo samo bili gosti iznenađenja na koncertu Čuvarkuće. Osim Kulturnog centra i sad Oxygena, ne znam je l' ima mjesto za svirke, iskreno. Grad je drukčiji otkada sam se odselio, puno stvari je bolje, življe je, puno mladih ljudi nalazi svoj put i mjesto tu, što je lijepo. Što se glazbe tiče, postoje neka mjesta za sviranje, po meni, tek kad bude bilo više izbora, onda pričamo zapravo. Da se razumijemo, ne smetaju mi ni komercijalni klubovi ni išta, samo je potrebno da i ljudi koji žele nešto drugo imaju izbora.

Osim novog albuma, koji su ti planovi za 2025.?

- Pa živjeti život, raditi, učiti, rasti, voljeti - to je to. Možda i zasvirati na trgu za doček iduće Nove godine, ne šalim se.