Green energy synergy. Close-up of wind turbine with biogas plant infrastructure in the backgroundmagazinShutterstock: Stock slike, fotografije, vektori, videozapisi i glazbaShutterstockhttps://www.shutterstock.com
SHUTTERSTOCK.COM
22.11.2026., 11:53
ENERGETSKI GLOBALIZAM

Ivan Brodić: S opskrbom Europe energentima ne bi trebalo biti problema, no cijene će i dalje biti veći izazov

S istekom ove, 2026., godine globalna energetska i geoenergetska situacija ostaje napeta, obilježena ponajvećim šokovima u suvremenoj povijesti - kaže Ivan Brodić, energetski analitičar i urednik portala energypress.net, te u nastavku svog priloga za Magazin piše:

Naime, tako je World Energy Outlook Međunarodne agencije za energiju (IEA) definirao koincidenciju nastavka rata u Ukrajini i sukoba SAD-a i Irana, koji je od kraja veljače ove godine poremetio logističke tijekove kroz Hormuški tjesnac, ali i ugrozio ulazak brodova u Crveno more te prolazak kroz Sueski kanal. Te okolnosti iscrpile su zalihe nafte i plina, bile čimbenikom podizanja cijena sirovina na referentnim burzama, kao i cijena logistike opskrbe energentima, što je izazvalo preraspodjelu trgovine, ali i rast troškova prerade.

MAGAZINIvan Brodić tvrdi da plinske afere zapravo - nema: 'Plafoniranje cijene trajalo je nepametno dugo' - Novi list

IVAN BRODIĆ

Ponajveći izazovi su, dakle, znatno crpljenje zaliha, između veljače i današnjega dana, ograničeni izvoz iz Zaljeva, premda uz relaksaciju slijedom pregovora i američkog vojnog osiguranja plovidbe kroz Hormuški tjesnac, ali i znatno oštećenje infrastrukture eksploatacije, prijevoza i prerade te znatno smanjenje izvoza ukapljenog plina iz Katara. Treba li podsjećati, govorimo o regiji iz koje dolazi petina svjetske opskrbe naftom, četvrtina svjetske opskrbe ukapljenim plinom i gotovo trećina sirovina za petrokemijsku industriju.

RAST CIJENA

Sve su to čimbenici rasta cijena nafte tijekom ove godine, koji su izazvali pad potražnje za "crnim zlatom" te pad opskrbe, koja se počela oporavljati tijekom jeseni, zbog spomenute relaksacije na Bliskom istoku, poglavito nakon američkih međuizbora, a u pripremi za trilateralni sastanak Trumpa, Putina i Xija, koji označava početak razgovora o podjeli interesnih sfera, što će u budućnosti imati znatnije reperkusije i na energetska zbivanja.

Nafta ostaje dominantna sirovina, premda je Svjetska banka prije nekoliko tjedana projicirala najveći pad ponude na tržištu u posljednjih pet godina, za oko pet posto, te pad potrošnje od dva i pol posto, što je treći najveći pad, nakon 1980. i 2020. godine. Proizvodnja nafte i dalje je ispod razine potrošnje, što dodatno iscrpljuje zalihe i drži tržište ranjivim. Nakon vrhova trgovine na vrhuncima krize na Bliskom istoku, kada se naftom tipa Brent trgovalo na razinama iznad 110 dolara za barel, sada se trguje na razinama od 95 dolara za barel.

Ove su se godine obistinile i prognoze o rastu cijena prirodnoga plina, te su one porasle s oko 27 eura po megavatsatu u siječnju na razine iznad 80 eura/MWh u studenome. Istovremeno Europa ima svojevrsnih problema i s popunjenošću skladišta. Prosječna popunjenost ove godine znatno je ispod razina koje je preporučilo Europsko vijeće, te je na razinama od oko 70 posto, s izuzetkom Poljske, čije je skladište gotovo sto posto popunjeno, a hrvatsko Okoli je na oko 85 posto. Sve to čini znatne izazove za cijenu plina u ovoj sezoni grijanja, pogotovo u svjetlu činjenice što je nekoliko zemalja, poput Njemačke, Nizozemske i Austrije, s kumulativno najvećim skladištima, podbacilo u njihovu punjenju, čekajući relaksaciju cijena plina na relevantnim tržištima, što do početka sezone nisu dočekali.

Glede opskrbe, poglavito Europe, bilo da se radi o plinu bilo o nafti, tijekom sljedećeg razdoblja ne bi trebalo biti problema, i to zato što Europa prima razmjerno malo energenta s Bliskog istoka, okrenuta je Sjevernom moru, Atlantiku i sjevernoj Africi, no cijene će i dalje biti veći izazov. Naime, burze svaki poremećaj, kao što je zastoj u Hormuzu, na ulazu u Crveno more, oštećenja proizvodne i transportne infrastrukture u Rusiji i Ukrajini, napadi na tankere, uska grla i porast cijena prerade u rafinerijama te veću konkurenciju u kupnji ukapljenog plina i dizela iz Azije (Kina, Japan i Indija apsorbiraju energente kao spužva), uračunavaju u cijenu. Dapače, najveće naftne kompanije prije desetak su dana poručile kako je kriza u opskrbi i cijeni dizela ovdje kako bi ostala.

IEA i mnogi analitičari upozoravaju kako čak i unatoč sadašnjoj djelomičnoj relaksaciji ne treba biti previše optimističan glede vraćanja stanja na predratno. Za obnovu infrastrukture, pad cijena osiguranja i prijevoza te investicije u alternativu potrebno je vrijeme. A tu je i činjenica kako novac ne vrijedi jednako, inflacija pogađa i cijene energenata.

Što se tiče projekcija za sljedeću godinu, vrlo ih je teško dati, no analitičari nizozemskog think-tanka Think, pri ING banci, ohrabreni sadašnjom relaksacijom i početkom trilateralnih razgovora Trumpa, Putina i Xija, predviđaju pad cijena prirodnoga plina do deset posto sljedeće godine. Daljnji pad vide teško mogućim zbog toga što ne vide potpuni oporavak katarskih proizvodnih i prometnih pogona za izvoz ukapljenog plina.

Potonji oporavak, značajnije otvaranje Hormuza, povećanje proizvodnih kapaciteta u SAD-u i njegovim saveznicima, poput Venezuele, te povećanje izvoza iz Kanade mogli bi obnoviti zalihe. Ako usto vremenske prilike budu blaže, mogli bismo oprezno govoriti i o daljnjem padu cijena prema 30 posto, tijekom 2028. godine.

Prema tome, ako ne bude nekih novih kriza, poput onih najavljenih u Južnom kineskom moru ili na sjevernom, arktičkom, prometnom koridoru, ili pogoršanja situacija na postojećima, postupno i značajnije olakšanje situacije treba očekivati pretkraj sljedeće godine i u 2028.

Geopolitičke prilike, poglavito nakon inicijacije invazije na Ukrajinu, vodile su tomu da hrvatska energetska infrastruktura postane strateška za opskrbu ovoga dijela Europske unije i dijela pristupnih zemalja, poglavito plinom i naftom. Povećani kapacitet terminala za ukapljeni plin i sustav Jadranskog naftovoda u tom su "poslu" ključni, a kako stvari stoje, ta će pozicija u sljedećoj godini, uz svijest o svim izazovima oštećenja naftovoda i odnosa Janafa sa sankcioniranim NIS-om i mađarskim MOL-om, jačati.

POTPORA DRŽAVE

Hrvatska je, čuli smo to prije mjesec dana na skupštini Hrvatske stručne udruge za plin (HSUP) iz usta glavnog operativca INA-e u tom poslu, Josipa Bubnića, uspjela zaustaviti negativan trend proizvodnje ugljikovodika. Ako tome pridodamo kapacitete i know how drugih kompanija, u prvom redu kompanije Geoenergija razvoj, koju su osnovali Janaf i Agencija za ugljikovodike (AZU), koja, za sada, istražuje u Kazakhstanu, ali ima potencijal istraživanja i eksploatacije i u Hrvatskoj, možemo zaključiti kako i u tom dijelu sektora stižu bolji dani za hrvatski energetski miks.

Vizija čelnika AZU-a, u prvom redu kompetencija čelnog čovjeka Marijana Krpana, nije stala samo na tome. Prije nekoliko dana potpisan je memorandum o razumijevanju AZU-a i HEP-a na razvoju projekata proizvodnje električne energije, uz toplinarske projekte, iz geotermalnog potencijala Hrvatske, kao i projekata skladištenja CO2 i proizvodnje struje iz tog uskladištenog plina. Prvi je to korak, prema mom mišljenju, prema osnivanju zajedničke tvrtke po uzoru na joint venture s Janafom.

Za sve to će biti potrebna snažnija potpora države, kao i u ostatku proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, ponajprije u zaobilaženju administrativnih i birokratskih prepreka, koje koče investitore. Također, bit će potrebna legislativna i regulatorna podrška. Ali ponajprije strateška politička podrška, konsenzualna, u presjeku cijeloga spektra političke scene. Test za to bit će podrška novome Zakonu o energetskim georesursima, koji je u saborskoj proceduri.