French Director of Operational Excellence, Refining & Chemicals at TotalEnergies Francois Bourrasse (L) looks on at the TotalEnergies refinery platform in Gronfreville-L?Orcher, near Le Havre, northwestern France, on April 23, 2026. (Photo by Lou BENOIST/AFP), NAFTA, RAFINERIJA
AFP
ENERGETSKI GLOBALIZAM

Igor Dekanić: Nafta će i dalje biti glavna energetska sirovina, osobito dok traju sukobi i ratovi

Globalna energetska situacija na isteku 2026. godine, kao i desetljeće prije, kretala se između osiguranja uredne opskrbe, bojazni zbog destabilizacije tržišta radi geopolitičkih sukoba te što nižih poskupljenja u slučajevima pojačanih borbenih sukoba na putevima opskrbe tržišta - kaže dr. sc. Igor Dekanić, stručnjak za energetiku i umirovljeni profesor s Rudarsko-naftno-geološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te dodaje:

15.05.2022., Zagreb - Voditelj I novinar Ivan Pandzic i gost Igor Dekanic u studiju redakcije 24 sata. Igor Dekanic. Photo: Davor Puklavec/PIXSELL

Igor Dekanić

DAVOR PUKLAVEC/PIXSELL

- Pri tome je energetska analitika i pozornost javnosti bila fokusiranja na cijene nafte i plina, zbog ugroze od inflacije i nezadovoljstva kupaca te u krajnjoj liniji političkih neugodnosti. Zbog toga je nastavljen višegodišnji trend povećanog korištenja i potrošnje energije iz fosilnih izvora, a time rastu i emisije stakleničkih plinova. Ukupna potrošnja energije u svijetu u proteklih deset godina povećana je za oko 15 %, u prostoru Azije i Pacifika za oko 30 %, u Sjevernoj i Južnoj Americi je stagnirala, u Europskoj uniji smanjena je za oko 12 %, a u cijeloj Europi za oko 9 %. Udio Europske unije u potrošnji energije u svijetu smanjen je na 8,7 %, cijele Europe na 12 %, a udio azijsko-pacifičkog prostora povećao se na 47,3 %. (1) Tako se i nedavna klimatska konferencija Ujedinjenih naroda COP 31, koja se održala u Turskoj, uglavnom bavila smanjivanjem negativnih efekata zbog neispunjenja ciljeva Pariškog sporazuma o klimi od prije 11 godina.

PLIN I NAFTA

Što će biti s naftom, koja je i dalje glavna energetska sirovina? Prognoze Svjetske banke navode da bi se ponuda nafte trebala ove godine smanjiti za 5,2 posto, najviše u posljednja četiri desetljeća, ne računajući recesiju u 2020. godini. Vaš komentar?

- Nafta će i dalje biti temeljna energetska sirovina, osobito dok traju geopolitički sukobi, ratovi i ratna opasnost. Do ispunjenja prognoza o smanjenoj ponudi nafte moglo bi doći u slučaju jačanja sukoba i produženja borbenih djelovanja oko glavnih izvoznih puteva nafte i ukapljenog prirodnog plina na Bliskom istoku i u slučaju produženja rata u Ukrajini. Ako bi došlo do ozbiljnih mirovnih pomaka u rusko-ukrajinskom ratu i na Bliskom istoku, što u sadašnjem predsjedničko-parlamentarnom nadigravanju u Sjedinjenim Američkim Državama nije isključeno, tada bi došlo i do stabiliziranja energetskih tržišta te održavanja ili čak pojeftinjenja sadašnjih cijena nafte i prirodnog plina.

Prognoze Svjetske banke za kraj 2026. upozoravaju na skok cijena energije od 32 %, pri čemu su cijene plina u Europi porasle za gotovo 60 %, a cijena sirove nafte tipa Brent dosegnula je oko 92 dolara po barelu. Je li glavni krivac Hormuški tjesnac ili su razlozi širi i dublji?

- Glavni razlog poskupljenja nafte je sukob u Hormuškom tjesnacu i drugdje, blizu glavnih putova izvoza nafte i plina prema tržištima u Aziji i Europi. Mi se bavimo cijenama u Europi, premda se najveći dio nafte i plina s Bliskog istoka izvozi u Aziju, čije gospodarski najjače zemlje, a ujedno i najveći potrošači energije, poskupljenja kompenziraju jačanjem vlastite konkurentnosti te izvozom industrijskih proizvoda. No u dugoročnijem smislu ne treba zaboraviti kako su sadašnje cijene nafte tipa Brent, unatoč nedavnih poskupljenja i dalje niže nego u razdoblju prije Pariškog sporazuma. Godišnji prosjeci cijena nafte Brent od 2011. do 2013. godine iznosili su više od 110 dolara za barel. (1)

Sve to pokazuje kako je globalno djelovanje tržišta, konkurencije i kapitalizma u proteklom desetljeću i pol utjecalo na sniženje cijena nafte, pa su i poskupljenja nafte izazvana geopolitičkim sukobima u 2026., premda se na prvi pogled činila dramatičnim, imala za posljedicu jeftiniju naftu nego u relativnu mirnom razdoblju pred 15-ak godina.

Prognoze također navode da bi se 2027. europske cijene plina trebale smanjiti za osam posto, uz kontinuirano ograničenu opskrbu... Realno gledajući, kad se onda može očekivati, i o čemu će to najviše ovisiti, normalizacija tržišta plina, prije svega u Europi? Hoće li to biti u 2028.?

- Normalizacija tržišta plina može se očekivati u slučaju uspjeha mirovnih pregovora Rusije i Ukrajine uz posredovanje SAD-a. Ako do toga dođe, brzo će se i tržišta plina u Europi normalizirati. Sadašnje stanje u vrhu vlasti SAD-a te odnos predsjednika i većine u Kongresu SAD-a to bi mogli potaknuti. Ako do toga ne dođe, sadašnje neizvjesnosti i potencijalne nestabilnosti tržišta plina u Europi mogle bi se produžiti i na 2027. i 2028. ili tako dugo dok bude trajao rat između Rusije i Ukrajine. Uz to, ako bi došlo do smirivanja geopolitičkih tenzija i ratnih sukoba na Bliskom istoku, može se očekivati dodatno stabiliziranje svih energetskih tržišta, uz pojeftinjenje nafte i plina.

No pritom ne treba zaboraviti kako niske cijene fosilnih izvora energije na duži rok dovode do usporavanja energetske tranzicije. Tako bi relativno niske cijene nafte i plina u idućim godinama imale za posljedicu brži utjecaj nepovoljnih efekata klimatskih promjena te još izraženije negativne posljedice globalnog zatopljenja i porasta prosječnih temperatura u idućim desetljećima. Uz ignoriranje opasnosti od klimatskih promjena sadašnjeg vodstva SAD-a, diskretne distanciranosti najvećih industrijskih sila Azije od brže energetske tranzicije i sve manji utjecaj EU-a, koji jedini smanjuje utrošak energije na globalnu energetiku, niske cijene fosilnih energenata idućih godina mogle bi imati vrlo neugodne klimatske posljedice u sljedećim desetljećima…

DOBAR POLOŽAJ

Zaključno, ako je i ove godine energetska situacija u Europi obilježena visokim cijenama energenata, nižim zalihama plina nego prethodnih godina, problemima s naftom te pojačanim pritiskom na industrijsku konkurentnost, što očekivati u idućoj godini/idućim godinama? U kakvoj je poziciji RH danas i u kakvoj bi mogla biti iduće godine?

- I iduće godine može se očekivati energetska situacija slična sadašnjoj, koja će ovisiti o utjecajima geopolitičkih sukoba na energetska tržišta i cijene energenata, poglavito na cijene nafte i plina. Europa zbog deindustrijalizacije svojih gospodarstava troši sve manje energije te se time smanjuje i njezin utjecaj na globalnu energetiku. Glavni centri industrijalizacije te industrijske konkurentnosti preselili su se u Aziju, pa je Europi zapravo preostalo da smanjenje svojeg globalnog ekonomskog i političkog utjecaja kompenzira sudjelovanjem u različitim geopolitičkim utjecajima na energetiku. Uz to, Europi preostaje zalaganje za energetsku tranziciju kao jedino mogući, ali i objektivno sve slabili utjecaj na globalnu energetiku u postojećim geopolitičkim prilikama.

Deindustrijalizirana Hrvatska, kao zemlja s energetskom infrastrukturom i transportnim kapacitetima koji znatno nadmašuju njezine potrebe za energijom, zapravo ima relativno dobar položaj s mogućnostima za još boljom valorizacijom svojeg položaja i u energetici, a ne samo u turizmu i uslugama. (Izvori 1: The Energy Institute - EI: Statistical Review of World Energy 2026/75th edition; dostupno na: https://www.energyinst.org/statistical-review - 3.07.2026.)