Nihad Harbaš: Energetska situacija u BiH izrazito je nestabilna
Situacija je kaotična. Poremećeni su lanci opskrbe, smanjene su količine energenata i drugih kritičnih sirovina na tržištu, klimatske promjene pokazale su se postojanima, potrebe za energijom su porasle, a u međuvremenu su klimatski dogovori oslabjeli, te tehnologije obnovljive energije, metana, vodika, kao i skladištenja energije, nisu dovoljno zastupljene. Dominantno se energija, još uvijek, proizvodi iz fosilnih goriva, koja su trenutno u krizi lanaca opskrbe - kaže Nihad Harbaš, ekspert za energiju i klimu (CEO nLogic Advisory, Energy & Climate Change Expert) iz Sarajeva, te dodaje:
- Nakon što se tržište tek djelomično prilagodilo prekidu ruskih tijekova energenata prema Europi, sukob u Perzijskom zaljevu pogodio je najosjetljiviju energetsku arteriju svijeta. Tako su nastali poremećaji u pomorskom transportu sirove nafte i LNG-a, kvarovi rafinerijskih kapaciteta koji su izazvali ozbiljan nedostatak derivata poput dizela; nastao je povijesni minimum u skladištima energenata, primarno u Europi. Paradigma dekarbnonizacije i decentralizacije unijela je dodatni jaz između sigurnosti opskrbe i klimatskih ciljeva, te negativno utjecala na ekonomski rast.
Što će biti s naftom, koja je i dalje glavna eneregetska sirovina? Pojedine analize navode da je potražnja za naftom u padu, a problem su i cijene...
- Krize diktiraju količine i cijene nafte i derivata na tržištu, pogotovo ekonomske, ali primarno ratni događaji. Svjedoci smo kontinuiranog rata na jednom ili više mjesta na kugli zemaljskoj, a sad se to odvija na mjestima gdje se proizvodi trećina svjetske nafte i plina. Elektrifikacija nije dostigla željeni cilj, tako da su nafta i derivati još uvijek dominantan energent. Međutim, zbog elektrifikacije se u idućem razdoblju predviđa smanjenje potreba za naftom i do nekih 5 %, što bi moglo balansirati odnos ponude i potražnje.
Globalna potražnja za naftom već je pala za oko 2,5 %, dijelom zbog visokih cijena, a dijelom zbog energetske tranzicije, pogotovo u Kini, gdje ubrzana elektrifikacija transporta već trajno istiskuje potrošnju goriva poput benzina.
Međutim, nafta će ostati nezamjenjiva u transportu i petrokemiji, ali iscrpljene zalihe znače da tržište 2027. ulazi u neizvjesnost. Ako se cijena Brenta i stabilizira ispod 80 dolara, svaki novi incident može ponovno gurnuti cijene iznad 100 dolara po barelu.
Mišljena sam da će u budućnosti nuklearna energija preuzeti primat, jer fosilna su goriva ograničena, obnovljivi izvore nedostatni, a bazna energija nužna. Iako je cilj baznu energiju osigurati iz obnovljivih izvora, a pikove peglati fosilnim gorivima ili nuklearnom energijom, bit će izazovno napraviti taj energetski zaokret.
Prognoze Svjetske banke za kraj 2026. upućuju na skok cijena energije od 32 %, pri čemu su cijene plina u Europi porasle za gotovo 60 %, a cijena sirove nafte tipa Brent dosegnula je oko 92 dolara po barelu. Je li glavni krivac Hormuški tjesnac ili su razlozi širi i dublji?
- Glavni uzroci su ratovi, pa onda ekonomske i zdravstvene krize poput COVID-19 te na kraju klimatske politike, odnosno takse na ugljik. Ruska invazija na Ukrajinu najviše je pridonijela tomu, zatim agresija Izraela na Palestinu i SAD-a s Izraelom na Iran, kao i odgovor Irana napadima na zemlje Perzijskog zaljeva i zatvaranje Hormuškog tjesnaca. Kroz taj prolaz u normalnim okolnostima prolazi oko petine svjetske nafte i LNG-a, a pad tranzita LNG-a na samo četvrtinu podigbuo je cijene na burzama do povijesnog maksimuma.
Europa je nakon napuštanja ruskog plina i nafte postala ovisna o pomorskom uvozu LNG-a, čime je ušla u direktnu cjenovnu utrku s azijskim i drugim kupcima za iste brodove i terete, što je naravno podignulo cijene. Neke EU zemlje nisu bile ni spremne zbog nedostatka LNG terminala, koje su u međuvremenu izgradile ili grade. Dodatno, američki dolar poskupljuje uvoz energenata za europsko tržište, a nagli rast potrošnje električne energije zbog, između ostalog, AI centara, elektrifikacije transporta i industrije, održava visoku potražnju za energijom unatoč poskupljenjima.
Samo zbog toga Europa plaća cijene 50 % više, jer i 50 % svojih energetskih potreba uvozi, a plina i nafe nema dovoljno za svoje potrebe. Europa se godinama razvijala zahvaljujući, prije svega, jeftinoj energiji iz Rusije. Kada je smjer zaokrenut, prije svega k SAD-u, cijena tog zaokreta jasno je vidljiva na gospodarstvu Europe.
Realno gledajući, kad se može očekivati, i o čemu će to najviše ovisiti, normalizacija tržišta plina, prije svega u Europi? Hoće li to biti u 2028.?
- To je jedino moguće ako se zaustave ratna žarišta u Ukrajini i na Bliskom istoku, i bez otvaranja novih. Sve ostale količine su nedovoljne ili izrazito skupe zbog lanca opskrbe. Procijenjni pad cijena plina u Europi zapravo je tek blagi antišok, a nikako “normalizacija” jer cijene će i dalje biti dvostruko više nego u razdoblju 2024.-2025.
Realniju stabilizaciju tržišta možemo očekivati tek 2028., ali i to će zavisiti od deeskalacije sukoba i pune sigurnosti transporta u Perzijskom zaljevu. Paradoks postaje to što klimatske promjene u tom smislu mogu pomoći, blažim zimama ili, recimo, otvaranjem ruta transporta sjevernim putem iznad Sibira, zbog topljenja ledenjaka, što bi višestruko skratilo put roba iz Kine i Rusije prema Europi.
Metan bi djelomično mogao normalizirati tržište plina, kao i ubrzan proces dekarbonizacije, odnosno obnovljive energije, zelenog vodika i nuklearki. Europa bi mogla nastaviti smanjivati potrošnju plina na taj način, ali i pronalaziti nove količine iz kaspijske regije, za što će biti potrebni volja i novac. Nisam optimist da će cijene plina biti znatno niže.
Zaključno, što očekivati u idućoj godini/idućim godinama? I u kakvoj je poziciji Bosna i Hercegovina danas, i u kakvoj bi mogla biti iduće godine kad se radi o energetskoj stabilnosti?
- Europa je ušla u energetsku tranziciju i nastojat će se trajno prilagoditi. Energija će i dalje biti skuplja nego u Americi ili Aziji jer Europa nema potrebne količine nafte i plina, kao što je to na ta druga dva kontinenta. To će prisiliti europske kompanije na agresivno ulaganje u energijsku efikasnost, vlastitu proizvodnju iz obnovljivih izvora i dugoročne ugovore o otkupu čiste energije kako bi sačuvale konkurentnost, koju se nekada imale premještanjem proizvodnje u Aziju.
Bez normalizacije političkih prilika u svijetu, u što sumnjam, energetski vjetrovi i oluje nastavit će lomiti svijet, a pogotovo Europu, pa samim tim i Bosnu i Hercegovinu te regiju. BiH je malena i pokradena zemlja, izrazito nestabilne energetske slike, prikopčana na respiratore kojima polako istječe rok upotrebe. Ta slika, nažalost, biti će pogoršana i sljedeće godine. Domaća je proizvodnja energije, pogotovo električne, u padu, te će zavisiti isključivo od uvoza. Zbog nedostatka više od milijun tona ugljena u domaćim rudnicima, zastarjelih termoblokova i višegodišnjeg zastoja u pravovremenim investicijama, u termoelektrane, a pogotovo u OIE, elektroprivrede u BiH pretvorile su BiH iz netoizvoznika u netouvoznika električne energije, od oko milijardu kilovatsati električne energije, uz akumulirane gubitke veće od 250 milijuna eura.
U 2027. godini BiH čeka poskupljenje cijena električne energije za gospodarstvo i kućanstva od 20 do 40 %, a izvoznici će istodobno biti pod sve jačim udarom europskog mehanizma oporezivanja ugljika (CBAM), kao i strožih okolišnih zahtjeva. Bez ubrzane izgradnje obnovljivih izvora, modernizacije mreže i uvođenja domaćeg sustava trgovanja emisijama BiH riskira da od regionalnog energetskog oslonca postane kronični energetski bolesnik. Ako se hitno ne konsolidira elektroenergetski sektor uz kratkoročni i srednjoročni plan oporavka i novih investicija, produbit će se energetsko siromaštvo i pogoršati kvaliteta života građana. (D.J.) n