Energetski svijet nikada neće biti kao prije iranskog rata
Više od desetljeća Fatih Birol jedan je od najutjecajnijih glasova na energetskim tržištima u svijetu. Kao čelnik Međunarodne agencije za energiju (IEA) savjetuje predsjednike i ministre energetike; izvršni direktori s pažnjom prate njegov pogled na tržište.
S Birolom je u turskoj Antaliji, prigodom konferencije COP31, za magazin Time razgovarao Justin Worland. Prenosimo njegov prilog u cjelosti, uz neznatne prilagodbe u opremi.
- Kada smo se susreli s konferencijom Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, poznatoj kao COP31, koja se održavala u Antaliji, u Turskoj, Birol je ponudio direktnu analizu: rat u Iranu izazvao je strukturnu promjenu. "Ne vidim ni jedan vjerodostojan put kojim bi se svijet energetike vratio tamo gdje je bio prije iranskog rata", rekao je Birol.
Brza analiza mogla bi svesti tu promjenu na jednostavne pojmove. Općenito, fokus na energetsku sigurnost značit će više obnovljive energije, jer se ona može proizvoditi lokalno. To će značiti veće mjere učinkovitosti kako bi zemlje upotrebljavale manje fosilnih goriva i bile manje osjetljive na šokove. Doista, IEA-in alat za praćenje politika energetskih kriza navodi desetke politika koje su zemlje ove godine donijele upravo kako bi to učinile - od poticaja za biodizel u Indoneziji do poticaja za potrošače za ugradnju solarnih panela i sustava za skladištenje energije u Bangladešu.
No Birol kaže da će nadolazeće strukturne promjene u energetici imati još šire implikacije, oblikujući ekonomske i geopolitičke ishode. Navodi planove ekonomske diversifikacije zemalja izvoznica nafte, nova trgovinska partnerstva i ulaganja u nove tehnologije, poput baterija sljedeće generacije i nuklearne energije. Sve to dolazi s ciljem zaštite opskrbe energijom od poremećaja u opskrbi. "Umjesto da uvoze energiju, odlučuju se graditi energiju", rekao je Birol.
Ključna tema u Antaliji - i prema Birolovu mišljenju - bila je elektrifikacija. Trenutno manje od četvrtine konačne potrošnje energije dolazi od električne energije. Ostatak dolazi prvenstveno od potrošnje goriva, sjetite se benzina u vozilima, loživog ulja u kućanstvima ili plina u pećima. Oslanjanje na električnu energiju, koja se obično proizvodi relativno blizu mjesta upotrebe, rješava probleme energetske sigurnosti. Još više kada se električna energija proizvodi iz obnovljivih izvora energije, a ne uvoznih fosilnih goriva.
Predsjedanje COP31 potaknulo je zemlje da se obvežu da će do 2035. godine 35 % svoje konačne potrošnje energije pokriti električnom energijom. Svjetska elektroenergetska mreža još uvijek se donekle oslanja na fosilna goriva - više ili manje ovisno o području - ali danas je obično čistija od većine fosilnih goriva. Bit će još čistija kako se bude nastavljala primjena obnovljivih izvora energije.
Elektrifikacija je također strukturna promjena. Obećava preoblikovanje trgovinskih odnosa jer zemlje trebaju ili izgraditi lance opskrbe čistom tehnologijom ili identificirati prijateljske partnere za izgradnju relevantnih trgovinskih odnosa. Potaknut će ulaganja u elektroenergetski sektor, unapređujući i velike projekte električne infrastrukture i stvarajući nove tvrtke koje grade inovativne tehnologije električne energije.
U posebnom izvješću o elektrifikaciji objavljenom u rujnu IEA navodi da bi godišnja globalna ulaganja u proizvodnju električne energije, skladištenje baterija i mreže mogla iznositi ukupno 2,5 bilijuna dolara do 2035. u scenariju da elektrifikacija stvarno krene. To je povećanje od bilijun dolara u odnosu prema prošloj godini. A elektrifikacija obećava odbaciti - ili bar smanjiti - ograničenje koje nafta i plin imaju na geopolitiku, a istovremeno podignuti važnost drugog skupa resursa, uključujući kritične minerale.
“Prije dvije godine rekao sam da ulazimo u doba električne energije”, podsjetio me je Fatih Birol, te dodao: “Danas, kada pogledam sadašnje brojke, mogu vam reći da smo u dobu električne energije.”