Definitivno Europa je predvodnica zaštite okoliša i znatno smo "čistiji" od ostalog dijela svijeta. No razina zaštite određenog područja, odnosno regije ovisi o razvijenosti sustava - kaže prof. dr. sc. Aleksandra Anić Vučinić, predstojnica Zavoda za inženjerstvo okoliša Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te dodaje:

- Prije dvadeset, trideset godina Europa je osvijestila okoliš i potrebu za mjerama zaštite okoliša. Tada je donesen niz propisa koji nameću stroga pravila proizvodnje, emisija, gospodarenja otpadom. Danas, to je rezultiralo relativno čistim okolišem. Međutim, niz proizvodnih pogona, upravo zbog takvih zahtjeva za zaštitom okoliša koji znatno poskupljuju proizvodnju, preseljeno je u treće zemlje, gdje tih zahtjeva nije bilo. Danas se te zemlje nalaze tamo gdje je Europa bila prije 30 godina i oni kreću u jaču zaštitu okoliša (npr. Kina). Neki dijelovi svijeta još uvijek su na niskoj razini gospodarenja otpadom.

Gomilanje otpada, legalnog i ilegalnog, svjetski je a ne samo hrvatski problem. Tu ima posla i tzv. ekomafija...

- Vrlo je važno da razlikujemo gospodarenje otpadom i kriminalna djela. Gospodarenje otpadom uređen je sustav s puno pravila koja je nužno poštovati. U sustavu gospodarenja otpadom zna se tko što može raditi i pod kojim uvjetima. Nelegalan uvoz, prijevoz, zakopavanje otpada i sl. spada u kategoriju kriminala i tako ga treba tretirati. Nažalost, zbog neodgovornog ponašanja pojedinaca i manjine percepcija gospodarenja otpadom znatno je narušena.

PEXELS/COTTONBRO STUDIO

Kriminala svake vrste uvijek će biti, samo je pitanje kako ćemo to spriječiti i svesti na najmanju moguću mjeru, kontrolirati učinkovito i onemogućiti dionike. Kriminal u gospodarenju otpadom definitivno nije problem samo Hrvatske. Mnoge zemlje imaju iste ili slične probleme.

Koji su i kakvi problemi s otpadom u Hrvatskoj, i zašto ih uopće imamo?

- Ono što je važno znati za razumijevanje situacije je da je gospodarenje otpadom sustav koji se sastoji od velikog broja dijelova i dionika. Potrebno je imati sve dijelove sustava funkcionalnim da bi sustav funkcionirao. Isto tako treba imati na umu da se projekti u sektoru gospodarenja otpadom razvijaju duže od političko mandata izabrane vlasti (četiri godine). Stoga je veliki dio problema u sektoru gospodarenja otpadom u tome što strateške odluke nisu donošene na vrijeme ili nisu donošene uopće. Vrlo često osnovane su na političkoj percepciji. Na primjer, cijenu javne usluge mora potvrditi gradska skupština, što vrlo često preraste u političku trgovinu. Struka je degradirana kada se radi o donošenju odluka.

Europska unija i problematika otpada, kakva je tu situacija...?

- Naglasak je na ambicioznim ciljevima. Ti ciljevi ambiciozni su za dosta zemalja EU-a, pa tako i za nas. U Hrvatskoj potrebno je još puno truda, napora, učenja i financijskih ulaganja u sustav kako bi se dostigli propisani ciljevi.

Odlagališta su posljednja u hijerarhiji gospodarenja otpadom, ali to ne znači da ih ne trebamo, To znači da moramo napraviti niz izbora i aktivnosti prije nego nešto odložimo. Moramo izbjeći stvaranje otpada, ponovno ga upotrijebiti, odvojeno prikupiti, reciklirati. Ono što nismo odvojeno prikupili (ono što ostaje u zelenoj kanti) je miješani komunalni otpad, on se mora obraditi kako bi se iskoristila njegova preostala vrijedna svojstva. Nakon ovakve obrade još uvijek ostaje dio koji se mora odložiti. Kada npr. plastiku sortiramo radi izdvajanja reciklabilnih komponenti otpada, ostaje više od 60 % plastičnog otpada koji se ne može reciklirati. Njega možemo energetski oporabiti ili odložiti na odlagalište.

U našem sustavu svakako nedostaje energetska oporaba ili energana na otpad. Da je sada počnemo planirani i graditi, u najbolju ruku treba nam 7 - 10 godina da bude u punoj funkciji.

Kod implementacije postulata kružnog gospodarstva kada sve opcije iskoristimo, još uvijek ostaje dio otpada koji je potrebno zbrinuti i upravo zbog toga odlagališta će nam trebati još dugo.

Imali ste izlaganje na 13. Međunarodnoj konferenciji o zaštiti okoliša pod nazivom Cirkularnost i tehnologije, u Poreču od 10. do 12. lipnja, s naglaskom na odnos između razvoja kružnog gospodarstva i stvarne ovisnosti Hrvatske o odlagalištima otpada... Što nam o tome možete reći?

- Hrvatska nije jedina zemlja koja je "ovisna o odlagalištima". Ne postoji zemlja u EU koja nema odlagalište, jedino što se odlaže prethodno obrađeni otpad. Odlagališta će još dugo biti važan element sustava gospodarenja otpadom.

Dodatno, činjenica da se na razini EU-a razvija novi referentni dokument (BREF) s najboljim dostupnim tehnikama za odlaganje (BAT landfill) i stupit će na snagu 2029. govori u prilog svemu prethodno navedenom.

U širem i dubljem kontekstu problematike otpada, ali i ekologije općenito, uključujući i klimatske promjene, je li zelena tranzicija o kakvoj se priča godinama uopće moguća i u cijelosti provediva opcija ili zasad još nije?

- O ovoj temi može se puno diskutirati iz raznih aspekata. Dvije su stvari koje je važno naglasiti. Prva je, moramo tako živjeti i ponašati se da naša djeca u budućnosti imaju jednake ili bolje uvjete za život u odnosu na nas. To što stvaramo otpad znači da smo za svaki taj komad potrošili neki resurs od naše djece u budućnosti. Druga je stvar da bi smo to vratili u prvobitno stanje, moramo platiti. U budućnosti troškovi održavanja ovakvog sustava bit će sve veći, ali su nužni ako želimo biti odgovorni prema budućnosti.