Ivan Šimek: Diplomacija nije spektakl, nego pažljivo vođen proces
Svjedok vremena, dr. sc. Ivan Šimek, doktor ekonomskih znanosti i stručnjak za krizni menadžment, kao zamjenik ministra iseljeništva bio je zadužen za otvaranje prvog inozemnog ureda Republike Hrvatske, u Stuttgartu, 21. veljače 1991. godine, prije međunarodnog priznanja. Ured se spominje i u Šimekovoj knjizi "Zaboravljena istina: O stvaranju hrvatske države i počecima diplomacije", objavljenoj 2011. godine, kod nas objavljenoj u izdanju nakladnika Profil.
Republika Hrvatska pomno je gradila svoj međunarodni ugled i kredibilitet više od trideset godina od međunarodnog priznanja... Gledajući širu sliku, i s obzirom na minula desetljeća te s obzirom na sadašnju geopolitičku situaciju, kakav je danas vanjskopolitički položaj Hrvatske?
- Hrvatska je tijekom posljednjih tridesetak godina sustavno gradila međunarodni ugled i pozicionirala se kao aktivna i odgovorna članica međunarodne zajednice. To je zasluga svih hrvatskih vlada, različitih političkih opcija i brojnih pojedinaca.
Hrvatska politika nastoji slijediti odgovornu politiku srednjeg puta: politiku koja ne zatvara vrata, održava komunikaciju s različitim partnerima i pritom štiti legitimne nacionalne interese. Za državu na razmeđu srednje Europe, Mediterana i jugoistoka kontinenta to nije luksuz, nego nužnost. Hrvatska graniči s članicama EU-a i NATO-a, ali i sa zemljama koje tek traže put prema Uniji, pa ulogom sugovornika koji razumije obje strane može mnogo postići, a zatvaranjem kanala komunikacije mnogo izgubiti.
Srednji put ne znači neodređenost. Znači razlikovati načelo od taktike: biti čvrst u pitanjima suvereniteta, sigurnosti i teritorijalnog integriteta, a fleksibilan u načinu na koji se ti ciljevi ostvaruju. Diplomacija nije spektakl, nego pažljivo vođen proces u kojem se uspjeh često mjeri katastrofama koje su izbjegnute. Legitimni interesi obuhvaćaju položaj Hrvata izvan domovine, sudjelovanje u međunarodnim organizacijama i dugoročni ugled države.
U povodu obilježavanja Dana Europe premijer Plenković rekao je da "međunarodni položaj Hrvatske nikada nije bio ovoliko jak". No s obzirom na to da su problemi posljednjih mjeseci dodatno eskalirali, napose oko uloge SAD-a vezane uz rat s Iranom, uz rat u Ukrajini, jesu li male zemlje poput Hrvatske pale u drugi plan, s obzirom na to da kolo vode najjači?
- U aktualnim geopolitičkim okolnostima vlada Andreja Plenkovića ostvarila je osobito vidljive rezultate, zahvaljujući iskustvu u europskim institucijama i diplomatskom pristupu. Ne bi iznenadilo da Plenković jednom preuzme važniju odgovornost na europskoj razini.
Realno, najveći utjecaj i dalje imaju Francuska, Njemačka i Italija, no veličina nije sve: važni su kredibilitet, građenje partnerstava i dosljedno zastupanje nacionalnih interesa. Brojke pokazuju da Hrvatska nije zapostavljena: u 13 godina članstva povukla je gotovo 30 milijardi eura iz EU-a i ugovorila 85,5 posto kohezijskih sredstava, a sve je više hrvatskih dužnosnika u europskim i međunarodnim institucijama.
Zaključimo s temom koja je aktualna već petu godinu, ukrajinskim ratom i mogućnostima mira... Kakve bi pouke iz ova tragedije mogle izvući i Ukrajina i Rusija?
- Načelo srednjeg puta može se, uz oprez s analogijama, primijeniti i na odnose Ukrajine i Rusije. Nije realno očekivati da će dvije zemlje uskoro živjeti prijateljski, ali uz političke i diplomatske inicijative dugoročno je moguć odnos s više razumijevanja, predvidljivosti i poštovanja. Takav odnos mora počivati na poštovanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine. Europsko iskustvo pokazuje važnost otvorenih kanala komunikacije i postupne izgradnje povjerenja unatoč dubokim razlikama. (D.J./I. St.) n
