HUTISTI: BORBA BEZ MILOSTI...
Geopolitičko prestrojavanje od Atlantika do Inda: vrtlog je sve dublji i opasniji
Regionalna prevlast, ekonomska dominacija i kontrola nad strateškim pomorskim pravcima
Javnim prostorom kolaju čudne ideje da bi hutisti mogli ponovno iscrtati jemenske granice, unutar kojih bi uključili sadašnje južne pokrajine Saudijske Arabije Asir, Džaizan i Nadžran, koje su bile jemenske regije do 1934. godine, kada ih je anektirala dinastija Al Saud, uz podršku Velike Britanije.
- Od osnutka Saudijskom Arabijom vlada kraljevska obitelj Saud, s 15 tisuća članova, od kojih 2000 starijih članova drži većinu imetka i moći. Obitelj u zemlji bogatoj samo pijeskom i naftom, s nepokornim stanovništvom i suočenoj s vanjskim i unutarnjim neprijateljima ima velikih problema. To je najveća zemlja svijeta bez rijeke, s dvije goleme pustinje u unutrašnjosti. U Saudijskoj Arabiji žive uglavnom sunitski muslimani, no prisutna je i znatna šijitska manjina. Većina ih živi u naftom bogatoj Istočnoj pokrajini i Rijad stalno strepi da ondje ne dođe do pobune stanovništva. Vlast ima sporadičnih problema i s islamskim ekstremistima. Država vodi regionalni rat s Iranom. Rijad je aktivno sudjelovao u skidanju Asada sa sirijskog trona. Rijad i Katar u sukobu su od 1990-ih. Saudijci imaju odbojnost prema Turskoj jer ona podržava Muslimansko bratstvo, koje želi eliminirati Saude i vehabije - tako o Saudijskoj Arabiji u knjizi “Moć geografije” piše Tim Marshall.
DIKTAT DINASTIJE
Rijad je prije deset godina pokrenuo vojnu kampanju protiv Jemena, gdje odnedavno posrednički ratuje i protiv bivšeg saveznika Ujedinjenih Arapskih Emirata, trenutno glavnog remetilačkog faktora na Poluotoku. Gotovo polovina stanovništva Saudijske Arabije strani su radnici, a velik dio vojske i represivnog aparata čine podrijetlom stranci. Kraljevstvo se tijekom vojnih intervencija, uključujući Jemen, koristi uslugama stranih boraca i privatnih paravojnih snaga iz siromašnijih i krizama zahvaćenih zemalja.
U Jemenu protiv hutista Saudijska Arabija navodno angažira na tisuće boraca iz Sudana, većinom pripadnika paravojnih skupina iz regije Darfur. U svojim redovima drži i Nigerijce, Sirijce, sunitske Iračane itd. Oni su većinom pješaštvo na prvoj crti bojišta.
Britanski list The Times i drugi mediji više su puta izvještavali da se Saudijska Arabija i UEA koriste različitim uslugama privatnih sigurnosnih tvrtki, a posebno zloglasnog Blackwatera. Medijska izvješća i istraživanja otkrivaju da su zaljevske monarhije, u kontekstu širih regionalnih operacija, unajmljivale bivše pripadnike specijalnih postrojbi iz Kolumbije i zapadnih zemalja za specijalizirane zadatke, zaštitu i logističku podršku.
Bit će zanimljivo pratiti kako će se te vojske pomicati s obzirom na to da pravi rivalitet u Zapadnoj Aziji više nije samo onaj naspram Irana i Jemena, nego se žestoka borba vodi i između Rijada i Abu Dhabija. Nakon obnovljenih sukoba u Jemenu na površinu je izbilo njihovo natjecanje za regionalnu prevlast, ekonomsku dominaciju i kontrolu nad strateškim pomorskim pravcima, što je uz sve druge ratove i tenzije još jedan kotačić u ratnom stroju koji se kreće zemljama MENA-e (Middle East and North Africa, Bliski istok i Sjeverna Afrika).
Jemenske oružane snage, Ansar Allah, u svijetu poznatije kao hutisti, u svom napredovanju prema jugu potiskuju i saudijsku vojsku. Izvori s terena navode i da je došlo do sukoba plaćeničkih vojski koje podržava Saudijska Arabija i onih koje podržavaju Ujedinjeni Arapski Emirati u jemenskom gradu Adenu.
Pakistan, kao jedan od potpisnika Mekanskog sporazuma, zatražio je od Irana da intervenira kako bi zaustavio jemenski pokret Ansar Allah u bombardiranju Saudijske Arabije. Iran ne pregovara uime Jemena i Saudijska Arabija mora ukinuti sankcije, prestati napadati Jemen i pridržavati se sporazuma o prekidu vatre iz 2022. - odgovorio je Teheran, koji je ove godine bio žestoko bombardirao vojne ciljeve u UAE-u u korist Saudijske Arabije.
NALIČJE REGIJE
Ansar Allah napao je i energetsku infrastrukturu Saudijske Arabije. Perzijski zaljev i Crveno more su začepljeni, a izvoz saudijske nafte otežan i skup. Hutisti su zauzeli lučki grad Mokhu i važan otok u tjesnacu Bab el-Mandeb, s kojega na ciljniku drže saudijske brodove. Skupine koje podupire Iran u Iraku pogodile su crpnu stanicu naftovoda Istok - Zapad (Petroline), koji je neko vrijeme bio zatvoren.
Saudi Aramco (službeno Saudi Arabian Oil Company) već je obavijestio Europu da u listopadu neće biti isporuka sirove nafte. Jemenske balističke rakete pogodile su aerodrom u Rijadu. Uzbune su izdane za Meku, Džedu i Yanbu. Francuska sada šalje vojnike, radare i obrambene sustave s ciljem zaštite čvorišta Yanbu na Crvenom moru, ključnog za energetsku sigurnost Saudijske Arabije i stabilnost globalnog tržišta nafte u slučaju blokade Hormuškog tjesnaca.
Francuska na području od Irana do Sudana ima dobro razgranatu i jaku obavještajnu mrežu. Njezina najatraktivnija intervencija u Saudijskoj Arabiji jest ona vezana uz deblokadu Velike džamije u Meki 1979. godine. Tu najsvetiju džamiju u islamskom svijetu okupirali su nezadovoljni ustanici predvođeni Džuhajman al-Otajbijem, potomkom ihvanskih vahabita koji su se za Saudijce borili 1920-ih. Nakon gotovo tri tjedna borbi, uz teške gubitke na obje strane, vlasti su se obratile Francuzima, koji su godinama sa Saudijcima gradili obavještajnu mrežu i prodavali im oružje. U velikoj su tajnosti u Meku poslani članovi GIGN-a, francuske elitne antiterorističke postrojbe, da obuče lokalne jedinice. Nakon dva tjedna deblokada je uspjela, ustanici su pogubljeni, a Francuzi su se vratili kući.
Britanija, koja je uspostavila postojeće granice i osmislila arapsku rentijersko-potrošačku kulturu, također se uključila u trenutne borbe zrakoplovom Voyager za dopunjavanje saudijskih zrakoplova gorivom tijekom intenziviranja operacija protiv hutista.
U ratne bubnjeve udara i veliki saudijski muftija Saleh bin Fawzan Al-Fawzan pozivajući vojnike da budu spremni položiti život, a istodobno se prestrojavaju arapska plemena Baharna i Šammar te ogranak saveza plemena Anizam i najveće beduinsko pleme Ruvalah, iščekujući moguće prekrajanje granica s Jordanom i Irakom. U isto vrijeme ogranci južnih plemena odbijaju ginuti za krunu i selafijsko tumačenje islama. Ako kraljevstvo upadne u kaos, šijitska Istočna pokrajina tražit će autonomiju, a Ansar Allah, kao što smo spomenuli, zahtijevati povratak pokrajina Asir, Džaizan, Nadžran, anektiranih 1934.
Uz glavne aktere, poput Saudijske Arabije, Izraela, Irana i Turske, uloge u ratu na prostoru MENA-e dodijeljene su i Jordanu, Sudanu, Siriji, Egiptu, Omanu te malim petromonarhijama poput Kuvajta, Bahreina, Katara i UAE-a.
Za Jordan su prijetnje jednako egzistencijalne. Hašemitsko prijestolje počiva na britanskim shemama. Washingtonu služi kao tampon-zona za Izrael i za pokoravanje palestinskog stanovništva. Kada su iranske rakete počele padati na američke baze u Jordanu, računica se promijenila. Plemenski vođe, predvođeni bivšim ministrom Amdžadom el Madžalijem, napisale su otvoreno pismo tražeći povlačenje američkih snaga i raskid vojnih sporazuma. Peticiju je potpisalo više od 100 istaknutih jordanskih javnih osoba, uključujući plemenske vođe, akademike i umirovljene vojne časnike.
Kralj Abdulah II, obrazovan na Zapadu, ne može zaštititi kraljevstvo ni protjerati Amerikance. Kolaps Jordana pretvorio bi najdulju granicu Izraela u novu frontu.
TRANSFORMACIJA
Sudbina Egipta odredit će transformaciju sunitskog svijeta. Kairo preživljava zahvaljujući milijardama američke pomoći. Pod mjerama MMF-a, ukinuo je subvencije za hranu za 850.000 ljudi od lipnja ove godine, a milijuni bi mogli izgubiti subvencije iduće godine. Kairo se sve teže nosi sa stranim vjerovnicima, bujanjem vlastitog stanovništva i milijunima izbjeglica pristiglih u zemlju kao posljedica američko-izraelskih intervencija diljem zapadne Azije.
Vrije i u drevnom sunitskom sveučilištu Al-Azhar u Kairu, čiji je veliki imam 2013. godine podržao generala Sisija tijekom puča, okrenuvši se od demokratski izabranog Muhameda Morsija iz Muslimanske braće. Ako Sisi padne, Muslimanska braća opet će poželjeti vlast, što će se osjetiti među muslimanima od Atlantika do Inda, prijeteći američkoj vojnoj arhitekturi, koja omogućava napade na Gazu, Zapadnu obalu, Libanon, Siriju, Jemen i Iran bez straha od egipatske ili jordanske vojske.
Sirija je i dalje nestabilna. Ujedinjenu Siriju pod salafističkom administracijom, koja progoni manjine, podržava Turska, a Izrael istovremeno nudi balkanizaciju države. Klasičnog oporavka Levanta nema bez Irana, koji bi možda trebao biti dio Mekanskog obrambenog saveza, umjesto udaljene i neuvjerljive Turske, koja po novom zbog svojih regionalnih interesa gura ideju da se ukine pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a.
Što se tiče ostalih petromonarhija, one nemaju neki značajniji utjecaj, a konteksta radi podsjećamo samo da je Bahrein bio perzijski do 1783., Kuvajt je bio distrikt Basre do 1899., Emirati su bili pod britanskom zaštitom do prosinca 1971., a Katar je postao država tek 1971. godine.
Na suprotnoj obali Crvenog mora, u Sudanu, godinama se vodi nepoštedni rat između Sudanskih oružanih snaga (SAF), odnosno regularne sudanske vojske, i paravojnih Snaga za brzu potporu (RSF). Prve legalno financira Saudijska Arabija, a druge ilegalno UAE, koji je i detektiran kao glavni remetilački faktor na Arapskom poluotoku. Rat u Sudanu izazvao je golemu humanitarnu krizu i stradanja milijuna ljudi, a Ujedinjeni narodi ga definiraju jednom od najvećih humanitarnih katastrofa današnjice.
Dolje, prema Rogu Afrike, nastavlja se ratna transverzala u Južnom Sudanu, Somaliji, Somalilendu itd. U Etiopiji su krajem rujna nakon propasti Mira iz Pretorije Tigrajske snage zauzele zračne luke u pokrajnama Mekelle, Aksum i Shire, pritvorile savezno osoblje, a borbe su se proširile prema Afaru i Amhari.
Jedina razumna država u podivljaloj regiji je Oman, koji ulaže velike napore u smirivanje tenzija. Do sada je Oman odigrao jako važnu ulogu u zaljevskoj diplomaciji. U Muskatu je održano nekoliko pregovora između Irana i SAD-a. Sultanat se dokazao i prije, u smirivanju višestrukih regionalnih konflikata poput katarske diplomatske krize, u kojoj je nekoliko zemalja Perzijskog zaljeva, uz podršku Amerike, 2017. diplomatski i prometno izoliralo Katar, otežavši mu pristup moru i izvoz ukapljenog naftnog plina i nafte.
BUDUĆNOST
Za kraj vratimo se glavnom akteru Iranu, gdje vojni zapovjednici pokušavaju održati svoju regionalnu mrežu iz izračuna da Iran ne može biti potpuno suveren sve dok se suočava sa stalnim vojnim prijetnjama i ekonomskim gušenjem od SAD-a i Izraela. Iran inzistira prvo na potpunom prekidu vatre, nakon kojega bi išao sporazum o okončanju rata na svim bojištima.
Američka i izraelska politika, prema mišljenju službenog Teherana, cilja na izraelsku hegemoniju diljem Bliskog istoka, a to traži slab ili potpuno slomljen Iran. Iranski cilj je i dalje sprječavanje Sjedinjenih Država u obnovi oštećenih radarskih instalacija u Perzijskom zaljevu i degradacija infrastrukture ranog upozoravanja, koja je podupirala američku vojnu dominaciju na terenu. Taj cilj imaju i ostale zemlje zapadne Azije i sjeveroistočne Afrike, ali nemaju znanje, uvježbanost, motiviranost vojske te homogenizirano stanovništvo koje je spremno, kao Iranci i Jemenci, dugotrajno se boriti za cilj, pa ih sve zajedno Trump gura u vrtlog šireg rata.
