Postoje kriminalistički romani u kojima je najvažnije otkriti tko je ubojica. No, jednako tako, postoje i oni u kojima od samoga početka znamo tko je ubojica, pa se sva draž radnje sastoji u nadigravanju između detektiva i ubojice, odnosno u očekivanju onoga trenutka u kojem će ubojica učiniti fatalnu pogrešku i biti uhićen.

”Pravila lova” Johna Sandforda pripadaju ovoj drugoj vrsti. Roman je prvi put objavljen još 1989.! Može se reći da nikada nije kasno da se i hrvatski čitatelji, 2026. godine, upoznaju s jednim od najdugovječnijih američkih kriminalističkih serijala, zahvaljujući zagrebačkoj nakladi Mozaik knjiga, gdje je izdanje “Pravila lova” objavljeno u vrsnom prijevodu Sanje Ščibajlo.

MORALNA NELAGODA

Autor romana “Pravila igre” zapravo je poznati američki novinar John Camp, koji se potpisuje kao John Sandford. U ovome romanu pratimo nadigravanje dvaju sjajnih igrača, policajca Lucasa Davenporta i ubojice Louisa Vulliona, kojega policija i mediji nazivaju Mahniti. Ubojica ima vlastita pravila. Ne ubija poznate osobe, ne ostavlja očigledan obrazac, ne zadržava oružje kojim je počinio zločin i, što je možda najvažnije, svakim ubojstvom želi dokazati da je uvijek nekoliko poteza/koraka ispred policije. I možda bi tu svoju superiornost Mahniti uspio i dokazati da u ovu igru nije ušao Lucas Davenport. Lucas Davenport nije policajac koji će pobijediti Mahnitog zato što će slijediti policijska pravila. On će, u konačnici, uspjeti upravo zato što nije slijedio pravila, već ih je svjesno kršio. Na taj je način, uvođenjem u igru “nekontroliranog” policajca, ovaj autor izbrisao granicu između lovca i lovine. Kao što je Mahniti svoja ubojstva pretvorio u igru, tako i Lucas policijsku istragu pretvara u svojevrsnu protuigru - svjesno ubojici postavlja zamke, izaziva ga, traži mu slabe točke, igra na njegov ranjivi ego, sve s namjerom da ubojica učini fatalnu grešku. Obojica vole strategiju, obojica pažljivo analiziraju jedan drugoga, obojica žele kontrolirati informacije. Razlika je jedino u tome što se jedan igra ljudskim životima, a drugi dovodi u pitanje policijski autoritet, jer da bi postigao uspjeh - uhvatio ubojicu - mora sklapati moralno upitne kompromise. Zato njihova završna konfrontacija nije samo obračun dobra i zla nego i susret dvojice ljudi koji dijele neobičnu strast prema kontroli, pravilima i nadmudrivanju.

Tu se krije i određena moralna nelagoda romana.

Lucas Davenport daleko je od klasičnog policijskog junaka. On je inteligentan, samouvjeren, nekonvencionalan, bogatiji nego što bi se od policajca očekivalo, vozi Porsche, autor je popularnih računalnih igri i nadasve voli žene. I to nekoliko u isto vrijeme! I sam Sandford priznao je da je Davenporta zamislio kao neku vrstu spoja klasičnog policajca i filmskog junaka, kojem je dopušteno kršiti strogu policijsku proceduru. I ta vrsta nekontrolirane “slobode” jedna je od glavnih osobina ovoga romana. Lucas manipulira medijima tako što svjesno protura dezinformacije te na taj način pokušava izazvati Mahnitog i navesti ga na pogrešku. Lucas se služi metodama svojega protivnika. Doduše, ne ubija, ali sjajno manipulira. Ne postavlja zamke samo kriminalcu nego i javnosti, novinarima i vlastitim kolegama.

Upravo zato njegov je odnos s Mahnitim važniji od samog kriminalističkog zapleta.

Konačno, ni Mahnitog ne zanima sam čin ubijanja (tamnokosih) žena. On želi da mu javnost prizna da je superioran u odnosu prema lokalnoj policiji. Teško mu pada smijeh njegovih suradnika na poslu, koji prepričavaju jednu od dezinformaciju kojom se dovodila u pitanje njegova muška moć. Lucas to sjajno razumije i odlučuje ga pobijediti na njegovu terenu tako što će istragu pretvoriti u psihološku igru. U jednom trenutku više nije sasvim jasno lovi li Lucas Mahnitog ili Mahniti Lucasa.

I onda u tu hladnu, bez suvišnih emocija, mušku igru ulaze žene.

Najzanimljiviji je pritom odnos Lucasa i Carle Ruiz, žene koja je jedina uspjela preživjeti napad. Carla nije tek još jedna žrtva koja služi tome da kriminalistički zaplet dobije emocionalnu dubinu. Ona postaje važna upravo zato što odbija ostati objekt tuđe priče. Njezin susret s Mahnitim mijenja i Lucasa, jer će profesionalna potraga za ubojicom dobiti osobnu dimenziju - Lucas se zaljubio u Carlu. Carla je istodobno svjedokinja, žrtva, žena koju Lucas pokušava na sve načine zaštititi. Ona mu je, na neki način, postala vrlo važna u njegovu kaotičnom ljubavnom životu. Ova činjenica dodatno će ga motivirati i on će ponovno pokušati ubiti Carlu, jer samo na taj način može ne samo pobijediti već i poniziti Lucasa!

Nasuprot Carli stoji Jennifer Carey, televizijska novinarka i Lucasova dugogodišnja partnerica. Njihov odnos još je zanimljiviji jer počiva na svojevrsnoj ravnoteži interesa. Jennifer želi informaciju, a Lucas želi kontrolirati informaciju. Ona je novinarka, on policajac, ali oboje znaju da se njihovi privatni i profesionalni interesi ne mogu potpuno razdvojiti. No toga su itekako svjesni i njihovi nadređeni.

Jennifer pritom nije klasična “policajčeva djevojka”. Ona ima vlastitu karijeru, vlastite ambicije i vlastitu volju. Kada Lucasu priopći da je trudna, njihov odnos dodatno izlazi iz područja ljubavne avanture i postaje pitanje odgovornosti. Ona ne traži tradicionalni brak kao rješenje, nego od Lucasa očekuje da prihvati ulogu oca.

Ako je Carla povezana s Lucasovom potrebom da je zaštiti, Jennifer je povezana s njegovom potrebom da podnese odgovornost za posljedice vlastitog načina života.

Između njih nalazi se možda najzanimljivija ženska figura romana - Elle Kruger, odnosno redovnica sestra Mary Joseph. Ona je Lucasova prijateljica iz djetinjstva, psihologinja i redovnica. U svijetu romana, kojim dominiraju nasilje, seksualnost, novac, manipulacija i natjecanje, Elle predstavlja nešto sasvim drugo - mogućnost razgovora koji ne počiva na sili i seksu.

No Sandford ovaj krhki nježni lik ne pretvara u moralizatorski glas romana. Elle se ne pojavljuje u romanu kako bi prijatelju iz djetinjstva držala moralne lekcije. Ona ga poznaje prije nego što je postao policajac, pa zato s njime može razgovarati slobodnije, bez dodatnih inhibicija. Njezina psihološka interpretacija Mahnitog pomaže Lucasu razumjeti protivnika, ali njezina je važnost kudikamo šira, jer ona je glas savjesti koji Lucas ne može samo tako ignorirati.

Završetak romana upravo zbog toga dobiva dodatnu težinu. Na kraju romana Lucas razgovara s Ellom. Ona zna da je on pobijedio, ali ne želi nužno znati baš sve o tome kako je pobijedio. Ta njezina odluka da ne pita za pojedinosti jedan je od najzanimljivijih moralnih trenutaka romana.

Jer Lucas jest pobijedio Mahnitog, ali cijena pobjede nije sasvim jednostavna.

Sandford je dovoljno inteligentan da ne pretvori svojega junaka u moralno čistog pobjednika. Lucas na kraju ostaje čovjek koji je spreman prijeći granicu ako vjeruje da će time zaustaviti veću opasnost. Mahniti krši sva pravila zato što želi ubijati; Lucas ih krši zato što želi uhvatiti onoga koji ih krši. Ali između tih dviju pozicija postoji opasno područje, područje sive zone, u kojoj su granice između dobra i zla vrlo krhke!

Upravo zbog toga roman “Pravila lova” nadilaze granice prosječnog kriminalističkog romana.

SJENA OSAMDESETIH

Naravno, i ovaj roman nosi tragove vremena u kojem je nastao. Današnjem čitatelju poneki dijelovi romana mogu djelovati pomalo passe, “mirišu” na osamdesete godine prošloga stoljeća, od prikaza policije, medija, tehnologije i posebice u muško-ženskim odnosima. (Naše) feministice bi poludjele! Ali upravo iz svih ovih razloga ovaj roman i može biti zanimljiv današnjim čitateljima. Jer ovaj roman vraća nas u vremena prije digitalnog nadzora, prije terora društvenih mreža i neograničene dostupnosti informacija. Sandfordov svijet još počiva na telefonskim pozivima, televizijskim vijestima, osobnim kontaktima i policijskom radu na terenu.

Ipak, temeljna igra ostala je iznenađujuće suvremena.

Tko koga promatra? Tko kontrolira informacije? Tko određuje pravila? I što se događa kada lovac, želeći pobijediti lovinu, počne koristiti njezine metode?

Upravo zbog toga “Pravila lova” nisu samo roman o serijskom ubojici. To je roman o dva muškarca koji jedan drugome postaju dostojni protivnici, ali i o ženama koje tu njihovu igru stalno vraćaju u stvarni svijet: Carla kao žrtva koja odbija ostati samo žrtva, Jennifer kao žena koja od Lucasa traži, prije svega, odgovornost i Elle koja se svjesno odrekla svoje seksualnosti i posvetila duhovnoj dimenziji života.

Sandford je ovim romanom stvorio Lucasa Davenporta kao junaka koji će postati junak jednog dugovječnog romanesknog serijala. Nije nimalo slučajno što je upravo on jedini lik koji se pojavljuje u svim romanima serijala i što se njegov karakter tijekom serijala razvija. Stoga, ovaj roman svakako treba pročitati i nestrpljivo očekivati i prijevod slijedećeg romana u kojem je Lucas glavni junak...