Znameniti Henri Focillon još je 1934. godine svojim djelom općeg značenja “Život oblika” iznio tezu da umjetničko djelo nije samo običan fenomen koji čini sastavni i logički dio razvoja ljudske povijesti nego i da samo za sebe čini poseban svijet, koji zapravo dopunjuje onaj prirodni posjedujući unutar svoje esencijalne domene vlastite zakone, razvoj i u konačnici sebi svojstvenu fiziologiju.

Sada dolazimo do trenutka u kojem akvareli s prvog biennala panonskih umjetnika postaju iznimno zahtjevan i obvezujući čin prepoznavanja u sažimanju autorskih iskoraka nastalih u vremenskom odmaku utjelovljujući njihovu posebnost i umjetnički izričaj. Stoga je Panonska akademija umjetnosti i kulture prepoznala tu iskričavu paletu u vrtlogu kretnji kista po uzbuđenom, ali i uznemirenom papiru stvarajući crvene, žute, atlantik plave, zelene valere kao ekspresije, kontrolirajući svoj odraz u boji i vodi... I da, akvarel (lat. aqua - voda) slikarska je tehnika vodenim bojama, kao i samo umjetničko djelo stvoreno tom tehnikom. Glavna joj je odlika prozirnost, a za razrjeđivanje boje i slikanje služi isključivo voda.

MAJSTOR AKVARELA

Ideja o pokretanju novog znakovitog likovnog događaja na našem kulturnom i javnom prostoru ima iznimno značenje, to prije što se radi o, nedvojbeno, najproduktivnijem likovnom umjetniku, koji je za sobom ostavio više od pola stoljeća rada i više od 15 tisuća likovnih ostvarenja, a od toga 12 tisuća akvarela. Akademija, njezin Razred za likovnu umjetnost, želi upravo tu iznimnu likovnu tehniku vratiti na panonski prostor i u središte likovnog interesa. Bjelodano je svima kako nismo na tom putu usamljeni, jer akvarel je prije svega osjećaj, on je dah, trenutak nepovratan i neponovljiv. Svakim novim potezom kista donosi novu neizvjesnost, žudi za završetkom prije samoga kraja.

​Prvo Panonsko akvarelističko biennale “Boris Salamaha” obilježava 20 godina od smrti (2006. - 2026.) najznačajnijeg likovnog umjetnika Baranje, ali i šire, poglavito majstora akvarela.

Zašto Boris Salamaha? Pitanje upućuje na puninu izbora naslova Biennala jer Salamaha jest ta poveznica i simbol umjetničkog kreda (od latinske riječi credo, što znači vjerujem) i njegove osobnosti te konstante u njegovu umjetničkom opusu, u stvaralačkom svemiru u kojem dominira akvarel, i to je odrednica samog naslova Panonskog biennala, koji ujedno obilježava osjećaj pripadnosti i čuvanje imena umjetnika za buduća vremena.

RADA MARKOVIĆ: SFERE SVJETLOSTI II

Boris Salamaha je utjecao, ali i prepoznao nerv u nekima od svojih učenika kroz generacije, a to su prije svih Aleksandar Čalović, Zoran Pavelić, Kata Mijatović, Ružica Zajc, Marina Kner..., koji su postali etabilirana umjetnička imena šire likovne scene.

Na tom izboru oni zacijelo grade evolutivnu putanju svojih stvaralačkih pokušaja, koji su uvijek značili promjenjivost suodnosa predmetnosti (realni motiv) i akvarela kao materijalne supstance umjetničkog čina. Na toj dihotomiji likovnog jezika nastaje zapravo izniman opus akvarelskih razmišljanja o svijetu vizualnog, o početku i kraju predmetnosti, o umjetničkoj slobodi i izazovima traganja za novim, za svježijim iskoracima danas u moderno doba umjetne inteligencije.

Likovna poetika Prvog akvarelističkog biennala Panonije - predstavlja velike, čiste, dobro odmjerene plohe čija praznina djeluje nestvarno, ali iznenađujuće. I to je ta stvarnost prepoznavanja svedena na likovne zakonitosti s izrazom sugestivnosti. Ono što odzvanja u svim tim radovima zapravo prelazi različite faze svojih cjelina, izrazito osebujnih slikara danas za sutra. Jer tu su etabilirani umjetnici i uzbudljivi novi talenti.

PANONIJA U ODSJAJU

U odnedavnom umjetničkom djelovanju akvarelisti Prvog panonskog akvarelističkog biennala posvećenog Borisu Salamahi jasno ocrtavaju interes za bilježenje neuhvatljivog i dokumentiranje prolaznog, pri čemu se kao osobito prikladan medij pokazala likovna tehnika akvarela. Oni bježe daleko od svojih suvremenih digitalnih oblika - umjetnici posežu za akvarelom te ostvaruju upisivanja stvarnosti svjetlom unutar forme. Čudne munje, zemlja, blato, sivo nebo... stvaraju slikarstvo koje zacijelo čini jednu od najboljih kombinacija boje i vode, ponekad crnog, naizgled grubog tona naše Panonije, koju dosad nismo poznavali, ili jesmo, ali je nismo primijetili. I tu se mire nemiri vjekovnih izazova, jer akvarelistička promišljanja nude slike istine stvorene rukom i primislima autora kojem je ovo biennale posvećeno. Tako prostori percepcije tu u Panoniji, pradavnoj morskoj uvali, svjedoče nepomirenosti s prirodom, kroz daljine, bez obzira na to nazire li im se kraj. Svi autori podjednako osjećaju, silno u sebi, boju, koja govori moćno.

NEVENA ŽIVIĆ: DUNAVSKI PLES

Prošla su dva desetljeća otkako Boris Salamaha više ne drži svoj kist i ne upire pogled u baranjsku pitominu. Prigoda je to prisjetititi se njegova neponovljivoga i iznimno produktivnog opusa, što ulja na platnu, grafika što, ponajviše, akvarela - njegove omiljene likovne tehnike. Kako kaže ugledni likovni kritičar Juraj Baldini: “Slikar koji se nadahnjuje prostranim vodama Dunava, njegovim dalekim obalama obraslim gustom vegetacijom te ponekim usamljenim zdanjem i koji, reklo bi se ‘slika jednu te istu svoju sliku’, u stvari je umjetnik što nepogrešivom emotivnošću bilježi situacije i stanja neponovljivo izgubljena u vremenu.” I da tako jest potvđuje nam Miroslav Kovač, tajnik Razdera modernih terhnologija Panonske akademije umjetnosti i kulture, u povodu dvaju krunskih likovnih događaja. Prvi je, od 24. rujna do 31. listopada, retrospektivna izložba sjećanja na Borisa Salamahu Boje Baranje, a drugi, od 30. rujna do 6. listopada, Prvi panonski akvarelistički biennale, posvećen njegovu likovnom opusu i životu. Biennale je okupio etablirane umjetnike iz Mađarske, Vojvodine i Hrvatske koji kroz likovnu tehniku akvarela javnosti predaju dio svojih osjećaja, tjeskoba i radosti. Premda prvi biennale ovakve vrste, u svojoj cjelovitosti na najbolji način potvrđuje kako su ime i djelo Borisa Salamahe i dalje relevantni na široj likovnoj sceni svih panonskih prostora, naglašava Kovač. U sklopu Biennala održat će se i dječja radionica akvarela te okrugli stol Medij akvarela u inovativnim suodnosima s novim tehnologijama.

ZAKLJUČNO I POUČNO

Miroslav Kovač dodatno objašnjava cijelu bijenalsku priču:

- Ovaj naš prvijenac akvarelističkog biennala panonskog prostora bio je u znaku visoke razine odaziva akvarelista, iako priznajmo to da je ta terhnika zasigurno i najsloženija likovna tehnika. U tom prvotnom pokušaju okupljanja akvarelista visokih dometa uspjeli smo okupiti čak pedeset i troje umjetnika s oko 140 radova. To je ujedno značilo da je Odbor za izbor djela i nagrade imao vrlo odgovoran zadatak samim tim što se radi o etabliranim umjetnicima, kao i onim mladim, koji to tek žele postati. Odbor je odabrao 13 autora i 30 akvarela za ovaj Prvi panonski akvarelistički biennale “Boris Salamaha”. Asocijacija koja se logično nameće s obzirom na naziv te “vodene” likovne tehnike uvijek je jasnoća, čistoća, prozirnost, lakoća, brzina stvaranja, umijeće svladavanja same tehnike, što zahtijeva promišljenost u pristupu i preciznost u izvedbi. Ipak, u radu Odbora suglasno je napravljena jedna iznimka u poimanju same tehnike. Dakle, radi se o uratku nastalom u digitalnom računalnom postupku s tehnički vrlo dorađenim dijelom efekta akvarela kao virtualne izložbe sfere svjetlosti. Ta vrhunska akvarelna simulacija prihvaćena je ne da bi Odbor pokazao otvorenost novim tehnologijama, nego da bi zapravo uz sav mogući oprez razvio diskurs o sveprisutnom fenomenu digitalizacije. Djelo je to akademske slikarice i magistre povijesti umjetosti Rade Marković, za što joj je pripala i prva nagrada Biennala Grand Prix za izvrsnost.

JASNA POPOVIĆ: CRVENI MAKOVI

I još pridodajmo da Prvi biennale osvaja nepretenciznošću u lirskom i nostalgičnom ugođaju te majstorskom prividu lakoće i neposrednosti stvaranja i stvaratelja.

Prvi biennale održat će se u Likovnom salonu Pannonia Valeria u Belom Manastiru, Osječka 73/A. Bit će to susret s umjetnosti, pa citirajmo velikog libanonskog mudraca i čovjeka od duše, Khalila Gibrana (Halil Džubran), koji je rekao: “Umjetnost je korak od vidljivoga, poznatoga, do nepoznatoga.” I nije pogriješio - daleko od pukog oponašanja, umjetnost je sažimanje stvarnosti u misao, izgradnja zbilje kao kuće o kojoj možemo dobro promišljati te uobličiti naša htijenja. Izložba i katalog financirani su sredstvima Grada Belog Manastira i Osječko-baranjske županije.