Iz Zagreba se trenutno može povoljno odletjeti u Norvešku, što smo iskoristili za obilazak nama nepoznatih dijelova južne Skandinavije. Sletjeli smo na aerodrom TORP Sandefjord, odakle smo se vlakom spustili do samog Sandefjorda, u jugozapadnom dijelu Oslofjorda.

To je obalni grad i popularna norveška ljetna destinacija, okružena šumama i plažama. Nekada su tu postojale i poznate termalne toplice, Kurbadet. Bilo je to jedno od najposjećenijih kupališta u Europi kasnih 1800-ih. U Kurbadet je dolazila kraljevska kuća, premijer i sitna buržoazija. Velika većina gostiju bili su Norvežani, Šveđani, Danci, Nijemci, Britanci, Amerikanci i Rusi. Tijekom rata (1940. - 1945.) njemački okupatori zauzeli su i devastirali Sandefjord Bad, te od tada on nije više služio kao lječilište i odmaralište.

Na prošla vremena još podsjeća glavna zgrada iz 1899., ujedno jedna od najvećih drvenih građevina u Norveškoj i u nordijskim zemljama općenito. Obilazeći objekt, doznali smo da je zgrada, nakon niza neuspješnih privatizacija, krajem osamdesetih postala središte kulturnog života tog dijela Norveške.

Prvu pauzu nakon Zagreba napravili smo kod druge gradske atrakcije, replike vikinškog sela i drakara, ranosrednjovjekovnog vikinškog broda na čijoj se statvi nalazi figura zmajeve glave. Takvim su brodovima u davna vremena Vikinzi harali Atlantikom i povezanim morima, a poslije su njihovi sljednici na tim istim morima s puno moćnijim plovilima pustošili podmorje, posebno strastveno istrebljujući kitove. O tome smo puno naučili u Gradskom muzeju Sandefjord, koji je posvećen industriji kitolova i jedini je specijalizirani muzej s temom kitova i kitolova u Europi.

PAD KITA

Tu smo vidjeli i kolosalni kostur plavetnog kita, dug 21 metar, koji visi sa stropa glavne galerije. Muzejski postav na slikovit način opisuje sve faze istrebljenja plavetnih kitova. “Ovo sustavno istrebljenje jedna je od najvećih ekoloških katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem u povijesti čovječanstva. Krajem 19. stoljeća i tijekom 20. stoljeća, s razvojem industrijskog kitolova, populacija plavetnih kitova smanjena je za više od 95 %, čime je najveća životinja koja je ikada živjela na Zemlji dovedena na sam rub izumiranja” - upozorava informativka u muzeju.

Također smo razgledali dislocirani dio muzeja, brod kitolovac Southern Actor. Radi se o jedinom modernom brodu kitolovcu koji je još uvijek očuvan u svom izvornom radnom stanju. Inače je povijest istrebljenja plavetnih kitova blisko povezana s Norveškom, jer su upravo norveške inovacije poput eksplozivnog harpuna u 19. stoljeću industrijalizirale kitolov, što je tu vrstu dovelo na sam rub izumiranja. Nakon istrebljenja na Arktiku Norvežani su predvodili ekspedicije i na Antarktici, gdje su uvedeni golemi brodovi tvornice. Procjenjuje se da je u manje od stoljeća u svijetu ubijeno 350 tisuća plavetnih kitova, što je populaciju, prema nekim izvorima, smanjilo na manje od 1 % njezina izvornog broja. A uzme li se u obzir da je vrijeme truljenja uginulog kita na dnu mora oko 100 godina, pitanje je koliko je još vrsta ovisno o ovom hranidbenom lancu izumrlo do sada. Muzej je zanimljiv i zbog postava posvećenog polarnim istraživanjima, s više od 150 tisuća fotografija i eksponata s tom temom.

Ostavimo li povijest povjesničarima, Sandefjord nam se učinio kao civilizirani gradić u kojem se ljudi bave kemijskom industrijom, brodogradnjom i raznom tercijarom. Pomorski promet je razgranat, što nam je dobro došlo da se prebacimo do Strömstada u zapadnoj Švedskoj jednom od pet linija Color Linea, najveće norveške brodarske kompanije za međunarodni prijevoz putnika. Plovili smo MS Color Hybridom, najvećim plug-in hibridnim trajektom na svijetu. Brod se pri ulasku i izlasku iz luka koristi isključivo baterijskim pogonom, čime eliminira emisiju štetnih plinova u naseljenim područjima. Ploveći brzo, sjedeći u udobnim sjedalima, jedući u restoranu s kvalitetnom buffet ponudom i kupujući u velikim trgovinama, poželjeli smo da nam putovanje brodom vječno traje. No trajalo je puno kraće, pa smo već predvečer dezorijentirano lutali Švedskom u potrazi za bilo kakvim smještajem. Dostupna spavaonica pružila nam je prekrasan pogled na tjesnac Skagerrak, uz puno prohladnog, svježeg zraka za okrepljujući san.

Novo jutro počeli smo doručkom u tradicionalnoj kafeteriji Kaffedoppet. Od sto tisuća turista koji obiđu Strömstad godišnje, vjerujemo da najmanje pola njih posjeti i Kaffedoppet, zbog autentične fike, tradicije ispijanja kave koja uključuje i slatku štrucu Vetelängd. Kako nas u posljednje vrijeme zanima more i njegove civilizacije, iz Strömstada smo se uputili na arhipelag na fjordu Koster, gdje se nalazi prvi švedski morski park, Nacionalni park Kosterhevet.

SPALIONICA

Na lokaciju smo doplovili električnim brodićem, a park smo razgledali pješice. Nacionalni park Kosterhavet dom je najveće švedske kolonije tuljana, pa smo se i mi poput njih melankolično izležavali na granitnim hridima Sjevernog mora, zagrijani suncem i okruženi šuštavim brezama, iza kojih su na obzoru stršali mrki i vitki borovi.

Na kopno smo se vratili popodne kako bismo stigli na autobus koji nas je kroz tundru vozio do prvog kolodvora, gdje smo se ukrcali na vlak za dvjestotinjak kilometara udaljeni Göteborg, u kojem smo noćili u centru, u sjeni gradske spalionice otpada. U skladu s našim željama i potrebama, podsjećamo da je spalionica Sävenäs jedna od najnaprednijih energana na otpad (Waste-to-Energy) na svijetu. Postrojenjem upravlja tvrtka Renova, koja je u vlasništvu deset švedskih općina te regije. Postrojenje pokriva oko 30 % potreba za grijanjem regije te osigurava oko 5 % električne energije za stanovnike Göteborga. U pogonu se godišnje ekološki obradi oko 550.000 tona komunalnog i industrijskog otpada u četiri visoke peći. Dnevno u spalionicu stigne oko 300 kamiona otpada. Dimni plinovi koji nastaju izgaranjem prolaze kroz rigorozne višestupanjske sustave pročišćavanja mokrih i suhih filtara. Emisije štetnih tvari znatno su niže od strogih ekoloških standarda koje propisuje Europska unija. Osim toga, u tijeku su i projekti za uvođenje tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika (CCS).

Uglavnom, Göteborg smo na razne načine obilazili cijeli jedan dan. Zbog naše djece zgodno nam je bilo razgledati ga amfibijskim autobusom, gdje smo od animatorice čuli da je to drugi po veličini grad u Švedskoj i najveća luka Skandinavije. Grad se nalazi na ušću rijeke Göta älv u Atlantski ocean. U gradu studira pedeset tisuća ljudi. Svi tramvaji Göteborga dnevno naprave kilometražu jednaku putu oko svijeta. Sedamnaest milijuna turista posjeti ga svake godine. Najveći hotel u gradu, Draken, u vlasništvu je nekog norveškog petrotajkuna, što je, kažu, neprihvatljivo ponosnim Švedima.

Šveđani ne vole ni simboliku najveće zgrade Skandinavije, Karlatorent, koju je projektirao isti arhitektonski ured kao Burj Khalifu, koju mnogi zbog pohlepe Dubaija zovu Mia Khalifa. Pokazali su nam i zgradu Lila Bommen, prozvanu “ruž za usne”, dva puta izabranu za najružniji objekt Švedske. Uz mnogobrojne trgove obišli smo i veliki gradski park, u sklopu kojega je i konceptualni zoološki vrt. Nakon razgledanja nekog političkog mitinga organiziranog zbog parlamentarnih izbora ukrcali smo se u vlak za Oslo. No prije glavnog grada na redu je bio najočuvaniji stari grad Norveške, Fredrikstad.

U Fredrikstadu smo požurili pokloniti se bisti Roalda Amudsena, idola svih avanturista, koji je rođen i odrastao u tom hajdučkom kraju. Najbolji putopis preveden na naš jezik njegovo je Osvajanje Sjevernog pola - izdano u Koprivnici u nakladi V. Vošickog 1939. Ovdje je rođena i majka slikara Edvarda Muncha. Njegova legendarna slika Mrtva majka (Death and the Child) predstavlja njezinu smrt te tugu i očaj djece koju je ostavila.

Po gradu i okolici vozali smo se besplatnim plovilima, a na poziv jedne Iračanke otišli smo na ručak u centar grada. Zapravo u zgradu diakonijske organizacije Kirkens Bymis, koja je mjesto druženja ovisnika, odbačenih, prezrenih i neprilagođenih stanovnika Fredrikstada. Izravni uvid u praktični humanizam još je više podignuo Norvešku u našim očima, pa smo sretni nastavili put prema glavnom gradu Oslu, gdje se okupljala nacija da bi se oprostila od preminulog kralja Haralda V.

S kolodvora odmah smo se uputili prema lijesu s posmrtnim ostatcima norveškog kralja, izloženom u kraljevskoj kapelici (Palace Chapel) unutar kraljevske palače, a red za obilazak bio je dug nekoliko kilometara.

GRIJEH I SPASENJE

Haralda V. nasljeđuje sin Haakon VIII., čija je žena Mette-Marit bila štićenica zloglasnog Jeffreya Epsteina i čiji je sin iz prethodne veze Marius Borg Høiby, osuđen za silovanje, došao na pogreb s nanogicom. Sve u vezi s novom kraljicom i njezinim sinom bio bi veliki skandal i u manje kultiviranim zemljama od Norveške, gdje se od malih nogu promovira zakon Jante, čije glavno pravilo glasi: Nisi bolji od drugih. Društvena kultura temelji se na duboko ukorijenjenim vrijednostima kao što su jednakost, privatnost, skromnost i povezanost s prirodom. No što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu”, rekli bi Rimljani. Usto, ne bi ni trebalo miješati ženu sa simbolom, a kako je norveški kralj prema Ustavu vrhovni poglavar Norveške Crkve, na prošlost nove kraljice Matte i njezina Mariusa mogla bi se primijeniti kršćanska maksima: Bogu nije ništa draže od grešnice koja se vrati stadu.

Kad smo već kod seksa, nasilja i politike, ispričali su nam da je prostitucija strogo zabranjena i da država u vezi s tim u svom Kaznenom zakonu (Sexkjøpsloven) primjenjuje načelo ekstrateritorijalnosti. To znači da se zakon odnosi na Norvežane bilo gdje u svijetu, čak i ako se nalaze u zemlji u kojoj je prostitucija potpuno legalna, poput, na primjer, Njemačke ili Nizozemske.

Unatoč tami koja se, poput teških oblaka pred oluju, nadvija nad prijestolje, obilazeći, po rijetko lijepom i vedrom vremenu, kraljev odar, stekli smo dojam da je populacijski presjek nacije jedan od kvalitetnijih u Europi. Poslije smo se još vozali brodom po Oslofjordu, posjetili monumentalni Munck muzej, lunjali po urednim ulicama i dokovima mornaričke četvrti Akker Brygge. Da ubijemo vrijeme, još smo se ispred gradske vijećnice natjecali na slacklineu, dok su u pozadini upravo vjenčani mladenci ulazili u svečanu kočiju koja ih je vozila u neizvjesnost braka. Naravno, vidjeli smo i Parlament, glavnu ulicu -Karla Johanna, utvrdu Akershus i još mnogo toga što Oslo čini vrhunskim gradom na vrhunskom mjestu, gdje se kvadrat stana trenutno može naći i po 30 tisuća eura.

Što se tiče Norveške općenito, ona nam se onako naprvu učinila rajem u kojem loše prolaze samo oni kojima raj nije dovoljno uzbudljivo mjesto. n