Hrvatsko gospodarstvo kontinuirano raste više od pet godina, i to u okolnostima koje nisu sklone malim, otvorenim ekonomijama, sukob na Bliskom istoku podigao je cijene energije, a Europska središnja banka ponovno podiže kamatne stope. U drugom tromjesečju BDP je porastao za 1,7 posto, a eurozona je rasla jedan posto - kaže ekonomist dr. sc. Zvonimir Filipović, predavač na Veleučilištu "Lavoslav Ružička" u Vukovaru, te u nastavku svog komentara, piše:

DR. SC. ZVONIMIR FILIPOVIĆ, ekonomist, predavač na Veleučilištu “Lavoslav Ružička” u Vukovaru

- Procjena ministra financija kako će ovogodišnji rast premašiti dva posto zato nije pretjerano optimistična, niža je od proljetnih prognoza Europske komisije i HNB-a. Uz kreditni rejting u kategoriji A i javni dug koji se stabilizira oko 56 posto BDP-a, to su rezultati koje ne treba umanjivati. Ipak, iza dobrih brojki odvija se promjena koju ne smijemo previdjeti, generatori dosadašnjeg rasta slabe istodobno. Osobna potrošnja u drugom tromjesečju porasla je za samo 0,5 posto jer je inflacija pojela velik dio rasta plaća. Prema procjeni HUP-a, bez državne potrošnje i građevinarstva rast bi bio tek oko jedan posto.

PRODUKTIVNOST

Proračun ima malo manevarskog prostora jer je 84 posto rashoda fiksno. Nacionalni plan oporavka i otpornosti završava ove godine, a turizam gubi cjenovnu konkurentnost. Inflacija će vjerojatno završiti ispod ranije očekivanih 4,9 posto, ali kolovoških 4,1 posto, uz poskupljenje energije od 17,4 i usluga od 7,2 posto, i dalje nas drži pri vrhu eurozone. Zato ne vidim prijetnju stagnacije, ali vidim rizik da u 2027. uđemo s rastom bez pravog pogona.

Ministar Ćorić s pravom ističe produktivnost kao ključnu temu idućeg desetljeća. Europa zaostaje za SAD-om, prema Mariju Draghiju, jaz u produktivnosti po satu rada između eurozone i SAD-a proširio se s devet dolara 2018. na 21 dolar 2025. godine. Amerikanci puno brže uvode nove tehnologije, danas prije svega umjetnu inteligenciju, imaju razvijenije tržište kapitala i jeftiniju energiju. Hrvatska pritom ima dvostruki izazov. Naša produktivnost raste brže od europske, prošle godine za 2,4 posto po satu rada, naspram 1,4 posto u EU-u, ali s niske razine, što pokazuje dodana vrijednost po zaposlenom koja je tek nešto iznad polovine europskog prosjeka. Sustižemo Europu, koja se sama udaljava od svjetskog vrha. Razlog je struktura gospodarstva, previše oslonjena na turizam, trgovinu, građevinarstvo i javni sektor, te premala ulaganja u znanje, za istraživanje i razvoj izdvajamo oko 1,5 posto BDP-a, a prosjek EU-a je oko 2,2 posto.

Bruto inozemni dug od 66,7 milijardi eura, odnosno 70,5 posto BDP-a, zvuči zabrinjavajuće, ali brojka traži kontekst. Oko šestine odnosi se na HNB, uključujući tehničke obveze unutar eurosustava, a u dužničkim instrumentima Hrvatska ima više potraživanja prema inozemstvu nego obveza. Negativna netopozicija prema inozemstvu proizlazi ponajprije iz stranih vlasničkih ulaganja, a dug u eurima više ne nosi valutni rizik. Pravi izazov nije sam dug nego skuplje refinanciranje i manjak na tekućem računu platne bilance. Država mora osloboditi prostor za razvoj sustavnom revizijom rashoda, nastavkom digitalizacije uprave, bržim pravosuđem te učinkovitijom i pravednijom naplatom poreza, jer svaki euro ušteđen u fiksnim rashodima euro je za ulaganja. Također, porezni sustav treba stimulirati ulaganja, a ne potrošnju, primjerice ubrzanom amortizacijom opreme te olakšicama za istraživanje, automatizaciju i digitalizaciju. Porez na ekstraprofite i ograničavanje cijena mogu ublažiti inflaciju, ali ne grade produktivnost. Produktivnost se ne donosi zakonom, nego se stvara u pogonima, skladištima i prodaji.

Prema istraživanju HGK-u, tek svaka treća industrijska tvrtka koristi digitalne alate za planiranje proizvodnje. Digitalizacija planiranja, logistike i prodaje te primjena umjetne inteligencije u svakodnevnim procesima ulaganja su s brzim povratom i za mala i za srednja poduzeća. Znanje moramo percipirati kao razvojni resurs. Sveučilišta i veleučilišta treba još čvršće povezati s gospodarstvom kroz zajedničke projekte, stručnu praksu i cjeloživotno učenje, a ulaganja u istraživanje i razvoj približiti europskom prosjeku, s naglaskom na primjenu.

LOKALNA ULAGANJA

Razdoblje nakon NPOO-a treba dočekati s pripremljenim projektima za europske fondove, ubrzanom energetskom tranzicijom jer smo netouvoznik energije i turizmom koji se natječe kvalitetom praćenom konkurentnom cijenom. Istok Hrvatske tu ima posebnu priliku. Najavljeno ulaganje u proizvodnju bespilotnih sustava u Vukovaru pokazuje kako visoka dodana vrijednost nije rezervirana samo za velike centre. Prerada hrane umjesto izvoza sirovina, logistika oslonjena na Dunav i nove tehnologije mogu Slavoniji donijeti rast koji se temelji na produktivnosti, a ne na niskim plaćama.

Hrvatska nije pred stagnacijom, ali jest pred prekretnicom. Deset godina rasta donijelo nam je euro, stabilne javne financije i povjerenje ulagača. To je kapital koji sada treba uložiti u produktivnost. Vrijeme lakog rasta je iza nas, a vrijeme pametnog rasta tek dolazi.