Kad govorimo o popularnoj kulturi u svjetskim, prije svega zapadnjačkim, angloameričkim, odrednicama, od kada datira taj pojam, koji se najčešće povezuje s masovnosti, odnosno masovnim ukusom, u početku najviše mladih? Drugim riječima, koje su bile ključne faze razvoja popularne kulture do razine na kakvoj je danas - pitali smo doc. dr. sc. Nebojšu Lujanovića sa Sveučilišnog studija Komunikacija i mediji Sveučilišta u Splitu.

DOC. DR. SC. NEBOJŠA LUJANOVIĆ

- Ono što podrazumijevamo pod pojmom popularne kulture (koja može i ne mora biti masovna; a može to ne biti, pa poslije postati, i obrnuto) svakako mora biti vezano uz industrijsku revoluciju, masovnu pismenost, znatno prodiranje kapitala u kulturu, ali i porast standarda i slobodnog vremena ljudi, koji je imaju zatim mogućnosti konzumirati. Međutim, ako joj maknete profit, masovnost i suvremene medije kojima se širi, njezin začetak je još u pučkoj kulturi. Mehanizam je isti - subverzivnost prema onome što je standardna ili službeno priznata kultura. Prva ključna faza dogodila se u drugoj polovini 20. stoljeća, kada je kultura, kao do tada samo jedna od društvenih sfera, prodrla u sve pore društva (što ne mora biti jednoznačno pozitivan trend, koliko god to izgledalo naprvu). Druga faza je vezana uz digitalne medije, kada su, stavljanjem korisnika u ulogu sukreatora, produktivnost i ekonomski potencijal popularne kulture eksplodirali. Danas su kreativne industrije među vodećim industrijama u svijetu.

NEŽELJENO DIJETE

Popularna kultura nekad i danas? Ako se nekad smatrala "manje vrijednom" u usporedbi s tzv. visokom umjetnošću, koliko je danas popularna kultura (filmovi, glazba, stripovi, TV serije, društvene mreže, pa i videoigre...) prostor u kojem se prelamaju najvažniji društveni procesi? I ne nužno uvijek u pozitivnom smislu...

- Popularna kultura u pravilu dolazi "odozdo", s dna hijerarhije moći, i zato je uvijek definirana kao "manje vrijedna". Granice postaju zamagljene kada isti proces pokušavaju imitirati ekonomski centri moći i onda je planski i strateški proizvode kao masovnu kulturu. To su dva usporedna procesa koja se ponekad i preklapaju, a njihovi mehanizmi prilagođavaju. Recimo, u masovnoj će uvijek društvena kritika biti otupljena u odnosu prema popularnoj kulturi. Bez obzira na to gledamo li jedan smjer ili drugi, ono što se nudi ili skriva, što se kritizira ili potiskuje, jako je dobar lakmus-papir za tekuće društvene procese, kao i za stanje u društvu. Upravo taj segment pojačano proučavamo, te učimo studente kako da mu kritički pristupe, na kolegijima koje držim na studiju Komunikacija i mediji u Splitu. Popularna kultura je područje u kojem se reflektiraju naše fantazije, strahovi, ideje, projekcije, vrijednosti... Treba ih samo znati čitati ispod površinskog efekta zabave.

Da se sad malo zadržimo na Hrvatskoj... Kad se pogleda razvoj, uloga i značaj popularne kulture u nas od pedesetih godina prošlog stoljeća do danas, kakve je zaključke moguće izvući? Naravno, dio te i takve povijesti vezan je i uz bivšu Jugoslaviju kao zajedničku državu...

- Nastavno na gornje pitanje, naravno da "čitanjem" popularne kulture s takvim komparativnim pristupom (socijalizam, tranzicija, kapitalizam, postkapitalizam i digitalno doba) možete dobiti uvid u sve one elemente koje sam nabrojio, pa i više od toga. Od promjene kako se popularna kultura distribuirala, za koju i kakvu publiku, do načina na koji funkcionira u društvu. Teško je izvući zaključak za popularnu kulturu općenito, s obzirom na brojnost njezinih niša. Jedina posebnost hrvatskog konteksta je što su se u njemu tri posljednje navedene faze dogodile u jako kratkom razdoblju od tri desetljeća. Mi smo tek devedesetih, recimo, shvatili neke osnove kulturne industrije - da najprodavanija knjiga ne mora nužno biti i estetski najkvalitetnija. Nismo to još dobro ni apsolvirali, a već smo upali u fazu postkapitalizma, gdje je popularna kultura značajan dio identiteta; da ne spominjem fazu digitalnih medija. To nas je učinilo još manje otpornim na prevladavajuće stanje nestajanja i nemogućnosti formiranja novih granica "dobrog" i "lošeg", koje je imalo svako razdoblje, koliko god njihovi kriteriji bili proizvoljni. Kada na to dodate tehničke (digitalne) mogućnosti proizvodnje i distribucije, dobijete potpuni kaos. Zanimljivo, dezorijentacija i nedostatak kriterija (ako ćemo samo uzeti za primjer grčko kiparstvo kao paralelu) uvijek su kroz povijest bili naznaka sutona civilizacije.

Koliko je danas hrvatska popularna kultura na svojevrsnom raskrižju između tradicionalizma i suvremenosti, između balkanizma i Zapada, između estradne bezličnosti i provocirajuće prošlosti...? Drugim riječima, kad povučemo neke paralele od punka i novog vala do Huljića i Thompsona, među ostalima, do kakvih zaključaka dolazimo?

- Popularna kultura je uvijek bila neželjeno dijete kulture općenito. Ona nema definiciju ili određene karakteristike. Ona je jednostavno ono što u određenom trenutku, s pripadajućim rasporedom moći, netko označi kao sadržaj nad kojim će se "začepiti nos". Oni koji to čine uvijek se brane da oni nešto "čuvaju", a popularna "ruši, ugrožava, banalizira". Prema tome, nije hrvatska kultura ni na kakvom posebnom raskrižju, sve su to uobičajeni mehanizmi koji su u digitalnoj kulturi samo dobili neke nove konture. Ne znam hoće li vam biti drago čuti, ali nije isključeno da će Huljić biti klasik za trideset godina, kada nas preplavi digitalno generirani sadržaj. Štoviše, vrlo je moguće da će se to dogoditi. Ako vam se to čini nevjerojatnim, na isti bi se način činilo nevjerojatnim da ste nekome na elizabetinskom dvoru to isto rekli za Shakespearea, koji je za njih tada bio najgori mogući način kvarenja duha i ukusa naroda. Primjera je bezbroj u povijesti kulture.

TOBOGAN CIVILIZACIJE

Zaključno, kakva je budućnost popularne kulture u okolnostima globalne povezanosti i umreženosti 21. stoljeća, uz neizostavnu ulogu umjetne inteligencije...? Koji će i kakvi sadržaji imati primat, preuzeti dominaciju, napose među mladima kao glavnim pokretačima, potrošačima i simbolima, ali i u širem smislu, s obzirom na to da popularna kultura odavno obuhvaća sve dobne skupine? Vaš završni komentar?

- Bilo što u vezi s umjetnom inteligencijom nezahvalno je prognozirati, to ne mogu ni oni koji rade na njezinu razvoju. Unijet će zasigurno brojne promjene, prvenstveno u vezi s autorstvom i vlasništvom nad djelom ili proizvodom. Posljednji model, GPT 5.6., već ima (u nekim segmentima) IQ oko 170 (kao iznimno pametan čovjek prema ljudskim mjerilima), i to će se povećavati ubrzano čak idućih pet godina. S time raste i njegova sposobnost generiranja novih ideja. Uskoro će postati jako teško razlikovati kreativne ideje koje je generirao čovjek i AI. To je već postalo gotovo nemoguće za standardni nekreativni sadržaj.

Da se vratim na svoje humanističko područje, važnost popularne kulture će rasti jer jednostavno raste standard i vrijeme za konzumaciju njezinih proizvoda, a time i njezina ekonomska (profit) i politička (širenje ideja) važnost. Kako se s inteligencijom AI-a povećava i njezin kapacitet za kreativnost - ostavljam čitateljima na maštu koje se mogućnosti, ali i opasnosti, otvaraju. Mislim da ih nitko trenutačno ne može sagledati. Nije utješna činjenica da se tehnologija razvija brže nego naša sposobnost njezina sagledavanja. Zaključak bi bio ono što je rekao zgodno jednom prilikom Korado Korlević - ulazimo u tobogan civilizacije za koji nitko ne zna kamo će nas izbaciti.

(Doc. dr. sc. Nebojša Lujanović, znanstvenik je, predavač i pisac. Objavio je više romana i književnih tekstova različitih žanrova. Djeluje i kao predavač na fakultetu te znanstvenik u području teorije književnosti i kulturnih studija, iz čega je objavio tri znanstvene monografije i pedesetak radova.)