Pojam popularna kultura, etimološki gledajući, dosta je stariji od početka njegove svakodnevne upotrebe - kaže izv. prof. dr. sc. Krešimir Krolo s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, te dodaje:

- Već negdje sredinom devetnaestog stoljeća njime se označavalo kulturu koja nije "visoka", odnosno kulturu koja je narodna ("volk" ili "folk"), a u prvoj polovini dvadesetog stoljeća naizmjence se koristila s konceptom "masovne" kulture, što je svoje izvorište imalo i u analizama tzv. Frankfurtske škole. No svoje, nazovimo to, razdoblje široke upotrebe počinje nakon završetka Drugog svjetskog rata i usponom mladenačkih (sub)kultura, posebice od 1950-ih nadalje.

IZV. PROF. DR. SC. KREŠIMIR KROLO​

Osim Frankfurtske škole, koja je pesimistično gledala na ulogu popularne ili masovne kulture u suvremenom društvu, u drugoj polovini dvadesetog stoljeća Birminghamska škola kulturnih studija mijenja tu perspektivu i popularnoj kulturi daje akademski legitimitet koji nije proizlazio iz pesimizma, već je u njoj vidjela protestni oblik statusnom frustracijom mladih, pogotovo po klasnoj liniji razdvajanja. Upravo negdje između ta dva teorijska pravca ili škole mišljenja možemo pratiti i dinamiku razvoja popularne kulture. Ono što je počelo kao obilježje "masovnosti" s početka dvadesetog stoljeća, kada se pojavljuju radio, film, strip i sramežljivo televizija, u drugoj polovini eksplodiralo je kada su mladi dobili nešto što je dotada bio svojevrsni luksuz - slobodno vrijeme. Nadodamo li na to sve pogodnosti sigurnijeg života u razdoblju tzv. država blagostanja s jakim javnim investicijama i socijalnim zaštitnim mjerama, stvorio se savršen koktel za razvoj popularne kulture. To razdoblje od 1950-ih do kraja 1970-ih razdoblje je popularne kulture koje su obilježili mladenački pokreti, ujedno je to i razdoblje koje je iznjedrilo i "najautentičnije" supkulture, ponajprije naslonjene na glazbene pravce i stilove. Iako je i tada postajala industrijska komercijalizacija mladenačkog bunta, izvorište popularne kulture još uvijek je dolazilo iz odgovora na život u zajednici te je zbog toga i manje bila obilježena potrošačkom normom. Slomom socijalne države i početkom neoliberalizacije zapadnih društava te rastućom individualizacijom, dolazi do fragmentacije svih onih okolnosti koje su definirale okvire popularne kulture.

Od 1980-ih pa nadalje raste slojevitost popularne kulture koja se od tog trenutka više mjeri aršinom što i koliko trošiš, a manje sociokulturnim okvirima iz kojih proizlaziš. Osim dominantne subkulture koja proizlazi iz glazbenih pravaca i žanrova, popularna kultura sve više počinje imati težinu oko filma i televizije, kao i videoigara i poslije svega onoga što je proizišlo kao produkt internetske komunikacije. Ako bi te promjene promatrali prema ključu teorijskih škola koje sam naveo, vjerujem da bi više razloga za "zadovoljstvo" danas imali predstavnici Frankfurtske škole. No krivo bi bilo reći da je razlog u naravi same popularne kulture, već prije u činjenici da se mladima oduzela mogućnost stvaranja zajednice i zajedničke kulture na način kako je to imala tzv. boomer generacija od 1950-ih do 1970-ih. S druge strane, zagovornici liberalnih pristupa bi s pravom rekli da izbora nikad nije bilo više. Nažalost, premalo prostora imamo da bismo mogli detaljno raspravljati o implikacijama tih promjena.

Da nastavimo na tom tragu... Popularna kultura nekad i danas? Ako se nekad smatrala "manje vrijednom" u usporedbi s visokom umjetnošću, koliko je danas popularna kultura (filmovi, glazba, TV serije, stripovi, društvene mreže, pa i videoigre...) prostor u kojem se prelamaju najvažniji društveni procesi? I ne nužno uvijek u pozitivnom smislu...

- Dakle, za početak treba odmah nedvosmisleno reći kako je ta podjela danas ne samo staromodna već i promašena. Swing i jazz, koji su se smatrali "manje vrijednim" zbog popularnosti među mladima onomad, danas valoriziramo kao vrhunske glazbene pravce. Isto se u međuvremenu dogodilo i s rock-glazbom, koja je u početku bila demonizirana i smatrana glavnim okidačem cijelog niza devijantnog ponašanja mladih, a danas je imamo u udžbenicima, muzejskim postavama te je općenito držimo kao jedan od stupova moderne kulture. Isto vrijedi i za strip, film, videoigre ili serijale. U svakoj od tih kategorija postoje primjeri stvaralaštva koja se danas smatraju iznimnim umjetničkim ostvarenjima.

Drugo, kao i onda, tako i danas, popularna kultura nije odvojena od svog društveno-kulturnog konteksta i odnosa moći koji uvjetuju kako će se ta kultura pozicionirati u suvremenom društvu i s kakvim rezultatima. Ono što bi svakako primijetila Birminghamska škola jest da sve te varijacije popularne kulture još uvijek nose simboličku važnost za one koji u njoj sudjeluju aktivno ili pasivno, ali isto tako bi i oni i Frankfurtska škola mogli primijetiti kako korporatizacija tih kultura i kulturnih praksi vodi prema gušenju kreativnosti i slobode izražavanja. Zanimljive su to kontradikcije koje proizvode onda i složenu međuigru među društvenim akterima. Možete s jedne strane imati korproracijskog behemota kao što je Disney, koji u prosjeku proizvodi generičke serijale o superjunacima, dok istovremeno napravi seriju "Andor" iz Star Wars svemira koja beskompromisno analizira i kritizira stvaranje fašističkog poretka i metodologije terora, a iz čega se rađa "narodna" gerilsko-partizanska borba protiv takvih struktura. I to je samo fragment složenog mozaika koji se danas odvija u produkcijskim i participacijskim praksama popularne kulture.

Da se sad malo zadržimo na Hrvatskoj... Kad se pogleda razvoj, uloga i značenje popularne kulture kod nas od pedesetih godina prošlog stoljeća do danas, kakve je zaključke moguće izvući? Naravno dio te i takve povijesti vezan je i uz Jugoslaviju kao zajedničku državu...

- Suprotno nekakvom političkom narativu koji se posljednjih desetljeća gradi u Hrvatskoj, u Jugoslaviji je popularna kultura bila jedna od najrazvijenijih u istočnoj Europi u kojoj su se prelamali i zapadni i istočni utjecajI. Dapače, velik dio onoga što Hrvatska danas baštini kao svoje (suvremeno) kulturno nasljeđe nastao je u kulturnom polju jugoslavenske popularne produkcije. Riječ je o slojevitoj produkciji već na razini glazbenih pravaca, pa se može danas i na društvenim mrežama vidjeti kako se otkrivaju izvođači i albumi između 1960-ih i 1980-ih koji su aranžmanima i produkcijom bili na svjetskoj razini stvaralaštva. Uostalom, u samom sutonu Jugoslavije kruna tog vrhunca popularne kulture je i, primjerice, osvajanje Eurovizije od strane zadarske grupe Riva, da ne spominjemo novovalno razdoblje o kojem bi se mogao posvetiti kompletni broj vašeg medija, a ne samo ovako nekoliko usputnih nota u intervjuu.

Uspostavom neovisnosti popularna kultura u hrvatskoj devedesetih je bila obilježena s dva izrazita kontrapunkta. S jedne strane još uvijek tinjajući utjecaj i ostavština popularne kulture bivše države te s druge strane utjecaj nacionalno-konzervativne ideologije koja je tražila povratak tradicijskim korijenima društva. Iz tog razdoblja, bar kada gledamo onaj glazbeni dio, izlaze novi oblici nacionalne pop-folk glazbe, ali i novi popularno-urbani val. No, ono što valja naglasiti i što nisam prije jasno naglasio jest da je popularna kultura primarno produkt gradova i različitih procesa urbanizacije te njezine dinamike i specifičnosti, kako u Engleskoj, tako i u Hrvatskoj ili onda u Jugoslaviji. Hrvatski gradovi su zbog višestrukih lokalnih i globalnih procesa dosta izgubili tog stvaralačkog potencijala koji proizlazi iz specifičnosti urbanih zajednica, pa je onda i popularna kultura postala sve više monolitna, konfekcijska ili zarobljena u nostalgiji, a sve manje kreativna. Dojma sam, a temeljim svoj sud na osnovi različitih istraživanja o kulturi i mladima zadnjih nekoliko godina, kako se sve više sužava potreba za prostorom kulturne raznolikosti. Takvo stanje nije dobro ni za jedno društvo koje drži do svoje budućnosti.

Zaključno, kakva je budućnost popularne kulture u okolnostima globalne povezanosti i umreženosti 21. stoljeća, uz neizostavnu ulogu umjetne inteligencije...? Vaš završni komentar?

- Dakle, pokraj naših specifičnosti te olakotnih i otegotnih okolnosti, uvijek ima taj širi strukturni proces na koji nemamo previše utjecaja, a koji može na jedan ili drugi način ostaviti traga i na popularnu kulturu u Hrvatskoj. Izdvojio bih za početak u Americi spajanje velikih medijsko-produkcijskih divova u još veće divove, poput Paramounta i Skydance, koji sada gleda kako da tom portfoliju pridoda i Warner Bros. Riječ je o katalogu ukupno pet velikih studija koji uključuje sve od DC svemira, Harryja Pottera, Star Treka, Matrixa, Godzille, Game of Thrones, Sopranos, The Big Bang Theory i sl. Jedan od glavnih motiva takvog okrupnjavanja je i vlasništvo nad intelektualnim pravima koja se onda mogu koristiti za treniranje umjetne inteligencije, ali i kontrola nad vrijednosnim dimenzijama onoga što danas korporativna popularna kultura proizvodi. Valja pritom napomenuti da je vlasnik kompanije Larry Ellison, jedan od najvećih donatora Donalda Trumpa te postoji strah da bi se ukinulo (ono malo) novinarskih i stvaralačkih sloboda kako bi se dodvorili američkom predsjedniku.

Osim pitanja vlasništva nad proizvodnjom, ali i distribucijom takvih sadržaja, zasada prevladava dojam da ulazak umjetne inteligencije u (pop) kulturno stvaralaštvo nije dočekano s oduševljenjem kako su se nadali vlasnici digitalnih kompanija. Dapače, stvara se jasan zazor i bojkot sadržaja koji su vidljivo produkt generičkog korištenja jezičnih modela, bilo da je riječ o oglasnim letcima, glazbi ili videomaterijalima. Izraz "AI splačina" možda će biti i riječ godine jer opisuje upravo ono što velik dio potencijalne publike odbija kao hvalevrijedno kulturno stvaralaštvo.

Postoje i iznimke, no riječ je o procesima koji se iznimno brzo mijenjaju te je teško dati preciznu sliku onoga što čeka i nas i popularnu kulturu u sljedećih nekoliko godina. Dobro je da postoji kritička prosudba umjetne inteligencije u kulturnom stvaralaštvu jer pasivni pristup ulaska tehnologije nad kojom nemamo ni kontrole ni utjecaja u jedan od najvažnijih aspekata naše humanosti prijeti oduzeti jednu od najvažnijih dimenzija ljudske autonomije. (Portret snimio: Sasa Miljevic/Pixsell) (D.J.) n