Dugo se održivost predstavljala kao nešto što košta i koči gospodarstvo. Danas sve jasnije vidimo da neodrživost košta puno više - kaže Jelena Likić, osnivačica i predsjednica udruge Bioteka, te dodaje:

- Održivost je važna za globalni ekonomski napredak jer smo zbog ogromne eksploatacije resursa na Zemlji posljednjih stoljeća došli do točke u kojoj trošimo prirodne resurse brže nego što ih planet može obnoviti. Svakome tko vodi svoju tvrtku, kućanstvo ili osobne financije jasno je da se tako vrlo brzo "dođe u minus". Tako znanstvenici ilustrativno pokazuju da na razini jedne godine već u srpnju globalno potrošimo sve resurse koje Zemlja može obnoviti tijekom te godine. Nakon toga živimo u svojevrsnom ekološkom dugu, odnosno trošimo prirodni kapital budućih generacija.

JELENA LIKIĆ

Gospodarstvo pritom ovisi o vodi, energiji, sirovinama, plodnom tlu, zdravim ekosustavima i stabilnoj klimi. Kada te temelje počnemo iscrpljivati, rastu troškovi proizvodnje, povećavaju se rizici za tvrtke, poskupljuju hrana i energija te postajemo manje otporni na krize. U tom smislu, održivost nije prepreka razvoju nego i njegov preduvjet.

Druga ilustracija prikazuje tzv. planetarne granice, koje možemo zamisliti kao crvene linije koje određuju koliko možemo opterećivati klimu, vodu, tlo, šume i druge prirodne sustave a da oni i dalje stabilno funkcioniraju. Prema istraživanjima, čovječanstvo je već prešlo šest od devet takvih granica. To ne znači da će se sutra dogoditi katastrofa, ali znači da ulazimo u područje povećanog rizika i neizvjesnosti za ljude, gospodarstvo i prirodu, čemu mnogi od nas i sami u svom životu svjedoče.

Je li dugoročno održivi ekonomski razvoj usklađen s mogućnostima i ograničenjima ekosustava uopće moguć?

- Mislim da danas više nije ključno pitanje može li ili treba li gospodarstvo rasti, nego kakav rast želimo. Velik broj stručnjaka slaže se da razvoj mora ostati unutar granica koje postavljaju klima, voda, tlo i bioraznolikost. Narodski rečeno, trebamo se pokriti koliko nam je pokrivač dug.

Postoje različita mišljenja o tome može li se to postići nastavkom rasta BDP-a ili će društva morati redefinirati što podrazumijevamo pod napretkom, ali oko jedne stvari postoji gotovo potpuni konsenzus: gospodarstvo više ne može funkcionirati kao da su prirodni resursi neograničeni i kao da okoliš može apsorbirati beskonačnu količinu otpada i emisija štetnih plinova.

Problem, dakle, nije u tome što se čovjek koristi prirodnim resursima, nego kako njima raspolaže. Koliko je to konkretan problem, pokazuje i aktualni slučaj Gospića, u koji se slijevao opasan otpad iz raznih industrija i država. Kada zakažu sljedivost otpada, nadzor, provedba propisa i odgovornost uključenih, dugoročno svi plaćamo cijenu kroz štetu prirodi, troškove sanacije, ugrozu zdravlja i gubitak povjerenja u institucije.

Dalje, hrvatsko gospodarstvo doista teško prelazi iz linearnog modela, koji možemo opisati kao "uzmi, proizvedi i odbaci", u tzv. kružno gospodarstvo, koje nastoji što duže zadržati proizvode i materijale u uporabi. Podatci nam kazuju da je stopa kružne uporabe materijala u RH 2023. iznosila 6,2 posto, što je gotovo upola niže od prosjeka EU-a, od 11,8 posto. Još uvijek premalo popravljamo, ponovno upotrebljavamo, recikliramo i vraćamo materijale u proizvodnju.

Trebamo težiti tomu da su proizvodi dizajnirani tako da traju i mogu se popraviti, otpad jedne industrije, gdje je to sigurno i opravdano, treba postati sirovina druge, poljoprivreda mora čuvati tlo, vodu i oprašivače, a gradovi ulagati u javni prijevoz, zelenu infrastrukturu i rješenja utemeljena na prirodi (NBS). U svaki ozbiljan projekt potrebno je unaprijed uključiti mjere za izbjegavanje ili ublažavanje negativnih utjecaja na okoliš te tvrtke moraju preuzeti odgovornost za cijeli životni ciklus svojih proizvoda i platiti moguće štete, umjesto da se troškovi sanacije poslije prebacuju društvu, npr. problem zagađenja vode i tla zbog uzgoja životinja za industriju brze hrane ili onečišćenja zbog proizvodnje i bacanja odjeće (brza moda).

Održivost nije stanje koje jednom dosegnemo pa na njega stavimo kvačicu. To je proces u kojem stalno provjeravamo koristimo li se resursima učinkovito, smanjujemo li štetu i povećavamo li kvalitetu života te svoje odluke tomu prilagođavamo.

Kako se Hrvatska kao država, ali i u privatnom sektoru, nosi sa zahtjevima održivog razvoja, kakve su nam mogućnosti, koji su problemi?

- Hrvatska ima brojne prirodne prednosti: gotovo polovinu kopna prekrivaju šume, bogata je vodom, bioraznolikošću i očuvanim prirodnim područjima, a velik dio tog bogatstva dio je europske mreže Natura 2000. To nije važno samo za zaštitu prirode nego i za gospodarstvo, kvalitetu života, sigurnost opskrbe vodom, poljoprivredu i turizam.

Velik potencijal imamo i u energetici. U 2024. gotovo 74 posto netoproizvodnje električne energije dolazilo je iz obnovljivih izvora, što Hrvatsku svrstava među bolje europske primjere. No velikim se dijelom oslanjamo na hidroenergiju i hidrološke prilike, pa će za dugoročnu otpornost biti važno nastaviti razvijati energiju sunca i vjetra, geotermalne izvore, energetsku učinkovitost, obnovu zgrada, skladištenje energije i modernizaciju mreže.

PEXELS/ALAMEEN.NG

S druge strane, imamo ozbiljne probleme u gospodarenju otpadom, kružnom gospodarstvu i zaštiti okoliša. Europska agencija za okoliš upozorava na probleme s kvalitetom odvojeno prikupljenog otpada, odlaganjem otpada i velikim količinama otpada od hrane, a građani sve češće traže jasne odgovore o tome gdje otpad završava, tko je za njega odgovoran i funkcionira li nadzor dovoljno dobro.

Hrvatska bilježi određeni napredak u društvenoj komponenti održivog razvoja: smanjuje se broj ljudi u teškoj materijalnoj oskudici i kućanstava u kojima gotovo nitko ne radi. Ipak, velik broj građana i dalje je u riziku od siromaštva, uključujući i dio onih koji imaju posao i redovitu plaću. Ako gospodarstvo raste, a ljudi teško pokrivaju osnovne životne troškove, društvena komponenta održivosti nije dobra.

Ozbiljno ćemo morati odgovoriti i na demografske izazove.

Što se obrazovanja tiče, bez obzira na to što je Održivi razvoj službeno međupredmetna tema u školama, iskustvo nam pokazuje da se s djecom o tome stvarno premalo i nestručno radi, iako će upravo djeca donositi odluke o hrani, energiji, otpadu, prometu, zdravstvu i gospodarstvu u bliskoj budućnosti.

Hrvatska je u Izvješću o održivom razvoju za 2025. zauzela visoko osmo mjesto među 167 država svijeta, čime možemo biti zadovoljni, jer odražava dobru dostupnost osnovnih usluga, obrazovanja, energije i infrastrukture, no smatram da građani poboljšanje kvalitete života trebaju ravnomjerno osjećati, a ne samo čitati o njemu u statističkim izvješćima.

Za kraj, recite nam nešto o udruzi Bioteka, kao i o LORA-i, Laboratoriju održivog razvoja, projektu koji je završen prije više od pet godina?

- U Bioteci održivi razvoj promatramo kao poveznicu između obrazovanja, znanosti, tehnologije, gospodarstva, zdravlja, jednakosti i aktivnog građanstva. Naši edukativni programi obuhvaćaju klimatske promjene, zaštitu prirode, bioraznolikost, hranu i vodu, zelene tehnologije, rješenja utemeljena na prirodi, urbanizam te položaj djevojaka i žena u STEM-u. Povezujemo tako praktično istraživanje, kritičko mišljenje, suradnju i rješavanje problema jer upravo su to kompetencije potrebne za održivije društvo budućnosti. Vjerujemo da obrazovanje nije prateća aktivnost održivog razvoja, nego njegova preteča i integralni dio.

Osim što svaki tjedan provodimo edukacije iz održivosti u Zagrebu, projektom LORA željeli smo taj koncept dovesti u život škola i lokalnih zajednica u ostatku zemlje. Projekt je trajao od 2019. do 2021. godine, a provodili smo ga s čak 21 školom, s jednom iz svake hrvatske županije. Najvažnije nam je bilo da učenici sami istraže problem u svojoj sredini i pokušaju ga riješiti. U projektu su vlastitim rukama i radom sudjelovala 1073 učenika, 34 učitelja i 108 volontera, koji su ostvarili više od 1000 volonterskih sati. Sadili su, čistili, izrađivali modele i priručnike, provodili istraživanja, gostovali u medijima, proizvodili i prodavali svoje proizvode, pokretali i oživljavali školske zadruge, surađivali s tvrtkama i institucijama i, najvažnije, vidjeli da mogu učiniti promjenu. Proveli su 22 dodatna projekta održivog razvoja diljem Hrvatske! Ako vas ta tema zanima, pročitajte što su napravili ili doznajte više o svakom cilju održivog razvoja na www.lora.bioteka.hr ili na www.udruga.bioteka.hr. (D.J.) n