Prije 20 ili 30 godina održivi razvoj uglavnom se odnosio na usklađivanje gospodarskog razvoja sa zaštitom okoliša i očuvanjem resursa za buduće generacije. Danas se taj pojam shvaća mnogo šire, te uključuje i teme kao što su, primjerice, smanjenje siromaštva, očuvanje zdravlja, obrazovanje i društvena pravednost - kaže Tamara Kelava, voditeljica Odjela za energetiku, zaštitu okoliša i komunalno gospodarstvo Hrvatske gospodarske komore (HGK), te dodaje:

- Gospodarski napredak ostvaren je uz snažan pritisak na prirodne sustave i resurse. Zato se danas više ne pitamo samo kako smanjiti onečišćenje ili zaštititi prirodu nego i kako transformirati sustave proizvodnje, potrošnje, energetike, prometa i gradnje. Tako se među ključnim izazovima održivog razvoja posljednjih godina ističu dekarbonizacija gospodarstva, prelazak na obnovljive izvore energije, razvoj kružnog gospodarstva te povećanje energetske učinkovitosti. Koliko je provedba zahtjevna, pokazuje i UN-ov podatak prema kojem je 2025. godine samo 18 posto procijenjenih ciljeva održivog razvoja napredovalo dovoljno brzo da bi mogli biti ostvareni do 2030., a kod dodatnih 17 posto zabilježen je tek umjeren napredak. Danas, dakle, glavni problem više nije toliko razumijevanje koncepta koliko njegova provedba.

Koji su glavni razlozi zašto je održivost važna za globalni ekonomski napredak?

- Održivost je postala jedan od najvećih investicijskih i tehnoloških ciklusa našeg vremena jer dugoročni gospodarski rast sve više ovisi o dostupnosti energije i prirodnih resursa, kvalitetnoj infrastrukturi, znanju i stabilnosti društva. Koliko se ta transformacija već odvija, vidljivo je, recimo, u energetskom sektoru. U 2025. gotovo polovina električne energije potrošene u EU-u, odnosno 49,9 posto, proizvedena je iz obnovljivih izvora. To više nije marginalna promjena. Riječ je o transformaciji energetskog sustava.

Svjedočimo i ubrzanom razvoju baterijskih tehnologija, elektroenergetskih mreža, električne mobilnosti, vodikovih tehnologija, rješenja za energetsku učinkovitost i kružno gospodarstvo, digitalnog upravljanja resursima te tehnologijama za smanjenje industrijskih emisija. Zato je ključno pitanje tko će biti proizvođač, a tko samo potrošač te transformacije. Ako Europa samo uvozi tehnologiju potrebnu za zelenu tranziciju, povećavamo svoju ovisnost o drugim gospodarstvima. Ako razvijamo vlastite proizvode, znanje, proizvodne kapacitete, tranzicija može postati novi izvor gospodarskog rasta.

Cilj je izgraditi snažnu nacionalnu infrastrukturu, ali i industrijsku bazu i vlastite proizvodne kapacitete za tehnologije koje će biti temelj niskougljičnog gospodarstva - od opreme za obnovljive izvore energije i elektroenergetske mreže do baterija, digitalnih rješenja i tehnologija za povećanje energetske učinkovitosti.

Kako zaštititi i sačuvati resurse prirodne (životne) sredine a da se istovremeno osigura kontinuiran i ekonomičan razvoj u budućnosti?

- Zaštita prirodnih resursa ne može se postići samo apeliranjem na odgovorno ponašanje, nego je potrebno stvoriti sustav u kojem održivo ponašanje nije samo ekonomski isplativo. To zahtijeva kombinaciju zakonskih mjera i ekonomskih poticaja, ulaganja poduzeća u učinkovitije tehnologije, javnih i privatnih ulaganja u infrastrukturu te obrazovanja i promjene potrošačkih navika. Primjerice, može se oporezivati onečišćenje i poticati upotrebu čiste energije, poduzeća mogu ulagati u tehnologije koje smanjuju potrošnju energije i sirovina, a potrošači birati proizvode koji troše manje resursa i duže traju. Ključno je održivost uključiti u samu ekonomsku računicu, i to tako da onečišćavanje i rasipanje resursa postanu skuplji, a učinkovito i održivo poslovanje isplativije.

Kad se sve uzme u obzir, uključujući i aktualna geopolitička preslagivanja, interese i stalne napetosti u svijetu, sukobe i ratove, u širem kontekstu, jesu li u nekoj mjeri ipak poljuljani temeljni stupovi održivog razvoja?

- Geopolitička situacija je prije svega promijenila način na koji promatramo održivost. Ratovi, energetske krize, poremećaji u opskrbnim lancima i strateško natjecanje velikih gospodarstava pokazali su da održivost više nije samo pitanje klime nego i gospodarske i nacionalne sigurnosti. Energetska sigurnost, dostupnost hrane, domaća proizvodnja, stabilni opskrbni lanci i pristup ključnim tehnologijama važni su čimbenici otpornosti gospodarstva. Zato se zelena tranzicija danas sve više povezuje s ekonomskom sigurnošću. Vlastita proizvodnja energije iz obnovljivih izvora smanjuje ovisnost o uvozu fosilnih goriva, razvoj domaće industrije smanjuje tehnološku ovisnost, a veća energetska učinkovitost ublažava izloženost promjenama cijena energije.

Hrvatska i održivi razvoj? Kako se nosimo kao država, ali i u privatnom sektoru, sa zahtjevima održivog razvoja, kakve su nam mogućnosti, koji su problemi?

- Hrvatska ima dobru početnu poziciju. U 2025. godini obnovljivi izvori pokrivali su više od polovine hrvatske potrošnje električne energije, oko 52,6 posto. Posebno je značajan rast solarne energije, solarne elektrane proizvele su 1127 GWh električne energije, gotovo dvostruko više nego godinu prije, a tijekom 2025. instalirano je dodatnih 417 MW solarnih kapaciteta. To je važna prednost, ali i prilika da taj potencijal pretvorimo u konkurentniji, sigurniji i otporniji energetski sustav.

Hrvatska poduzeća sve više ulažu u proizvodnju čistih tehnologija, energetsku učinkovitost i korištenje obnovljivim izvorima energije, ali i u učinkovitije upravljanje resursima. Primjena načela kružnog gospodarstva, primjerice upotreba višekratne ambalaže i smanjenje otpada, pokazuje da održivost može donijeti konkretne okolišne i poslovne koristi. Poduzeća, osim toga, sve više mjere vlastiti ugljični otisak, uključujući emisije u cijelom lancu vrijednosti, te postavljaju dugoročne ciljeve klimatske neutralnosti.

Najveći izazov je da održivu transformaciju ne pretvorimo u još jedan sloj administracije. ESG izvještavanje samo po sebi neće povećati konkurentnost kao ni Net-zero cilj sam po sebi. Investicija koja smanjuje potrošnju energije, povećava produktivnost, smanjuje otpad ili omogućuje novi proizvod - hoće!

Uzimajući sve u obzir, kakav bi bio vaš završni komentar?

- Potreba za znanjima o održivosti sve više raste. Kroz ESG Akademiju HGK-a u nešto manje od četiri godine prošlo je više od 3,5 tisuća polaznika, što pokazuje da poduzetnici traže konkretna znanja o ESG-u, održivom financiranju, mjerenju utjecaja i prilagodbi regulatornim zahtjevima.

To je i jedan od razloga zašto ove godine sedmi put Hrvatska gospodarska komora organizira konferenciju Podržimo održivo, 9. i 10. rujna u zagrebačkoj Laubi. To je mjesto na kojem se ne govori samo o tome kako ispuniti zahtjeve održivosti nego i kako od održive tranzicije napraviti konkurentsku prednost hrvatskog gospodarstva. (D.J.) n