Jedan od najčešće korištenih pojmova, uz nezaobilazne "klimatske promjene", na širem društveno-ekonomskom planu svakako je "održivi razvoj", koji se svako malo spominje koliko u stručnim raspravama toliko i u općoj medijskoj komunikaciji, čak i u kontekstu raznih teorija urota. Jednostavno rečeno, održivi razvoj gotovo da se prometnuo u trendovski, hype pojam, kojim svatko barata na svoj način, premda malotko izvan stručnih krugova u cjelini razumije o čemu se tu zapravo radi. Evo nekih dodatnih, ali itekako zanimljivih opaski na održivi razvoj:

U proteklih nekoliko godina "održivi razvoj" (OR) pojavio se kao najnovija razvojna krilatica. Širok raspon nevladinih, kao i vladinih, organizacija prihvatio ga je kao novu paradigmu razvoja. Međutim, pregled literature koja se pojavila oko koncepta OR-a upućuje na nedostatak dosljednosti u njegovu tumačenju. Što je još važnije, iako mu sveobuhvatna narav koncepta daje političku snagu, njegova trenutna formulacija u glavnom toku razmišljanja o OR-u sadržava znatne slabosti. To uključuje nepotpunu percepciju problema siromaštva i degradacije okoliša te zbunjenost oko uloge gospodarskog rasta i oko koncepata održivosti i sudjelovanja. Kako te slabosti mogu dovesti do nedostatnosti i proturječnosti u donošenju politika, demonstrirano je u kontekstu međunarodne trgovine, poljoprivrede i šumarstva. Sugerira se da će se, ako se želi da OR ima temeljan utjecaj, morati odustati od politički korisne nejasnoće u korist intelektualne jasnoće i strogosti - piše ScienceDirect.com.

TEORIJE I PRAKSA

Malo koji koncept u modernom kreiranju politika uživa vidljivost "održivog razvoja". Pojavljuje se u rezolucijama Ujedinjenih naroda, godišnjim izvješćima tvrtki, nacionalnim proračunima i školskim udžbenicima. Ipak, ispod njegove široke prihvaćenosti krije se značajna i kontinuirana rasprava. Kritičari - od ekonomista razvoja i znanstvenika za okoliš do kreatora politika na Globalnom jugu - tvrde da je koncept prožet dvosmislenošću, logički kontradiktoran i da ga je teško provesti u praksi na bilo koji dosljedan ili pravedan način. Razumijevanje tih kritika ključno je ne samo za studente razvoja nego i za svakoga tko pokušava shvatiti složene kompromise koji oblikuju naš današnji svijet - piše journalism.university.

Ideja održivosti bila je ključna tema Konferencije Ujedinjenih naroda o ljudskom okolišu u Stockholmu 1972. Koncept je postavljen kako bi sugerirao da je moguće postići gospodarski rast i industrijalizaciju bez štete za okoliš. Neke manje razvijene zemlje održivi razvoj vide kao ideologiju koju nameću bogate industrijalizirane zemlje kako bi nametnule strože uvjete i pravila o pomoći zemljama u razvoju. Drugi kritičari smatraju da koncept ne posvećuje dovoljno pažnje siromašnima, koji najviše pate od degradacije okoliša. Održivi razvoj neće se postići samo politikama: cijelo društvo mora ga prihvatiti kao načelo koje vodi brojne izbore koje svaki građanin donosi svaki dan, kao i donesene velike političke i ekonomske odluke. To zahtijeva duboke promjene u razmišljanju, u ekonomskim i društvenim strukturama te u obrascima potrošnje i proizvodnje. Posebno su velike tvrtke usvojile taj termin kako bi uljepšale (upravo kako riječ sugerira) svoj imidž. Nevladine organizacije i udruge redovito osuđuju neprimjerene kampanje mnogih tvrtki. Isti problem postoji i s političarima koji su usvojili koncept a da nisu djelovali u skladu s njim. Zbog toga koncept sve više pati od negativnog javnog mnijenja; ponekad se s pravom doživljava kao iluzija - navodi neke aspekte WordPress.com.

Bilo kako god, pojam "održivi razvoj" prva je upotrijebila britanska političarka Barbara Ward 1969., a u praksu je uveden na Konferenciji o okolišu i razvoju UN-a u Riju de Janeiru 1992. Osnovna je postavka održivoga razvoja: povećanje dobrobiti mjeri se povećanjem kvalitete života pojedinca i ukupnog stanovništva, a ne povećanjem količine proizvedenih ili utrošenih materijalnih dobara ili energije. Neusklađenost interesa i usmjerenja različitih skupina i država o prvenstvima ciljeva razvoja, uzrokom je neujednačenosti razvojnih planova pojedinih zemalja, regija ili kontinenata. Manje razvijene zemlje smatraju planove održivoga razvoja ograničenjima koja im nameću razvijene i tehnološki moćne zemlje, koje su svoj razvoj u prošlosti postigle upravo intenzivnim iskorištavanjem okoliša i odlaganjem štetnog otpada. Održivi razvoj, iako nepotpuno definiran i otvoren za različita, pa i djelomično suprotstavljena, tumačenja, ulazi kao načelo u strategije razvoja svih zemalja. UN, preko Komisije za održivi razvoj (Commission for Sustainable Development - CSD), procjenjuje postignuti napredak u geografskim, ali i tematskim cjelinama te daje preporuke - zaključuje u svojoj kratkoj crtici Hrvatska enciklopedija (enciklopedija.hr).

Gledajući širu sliku, održivi razvoj kompleksna je tema u skladu s kompleksnim vremenom u kakvom živimo. Teorijski gledano, održivi razvoj trebao bi biti model gospodarskog i društvenog napretka koji zadovoljava potrebe sadašnjosti bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija, a temelji se na ravnoteži triju ključnih sastavnica: zaštiti okoliša, gospodarskom rastu i socijalnoj pravednosti. Praksa, međutim, pokazuje niz problema s kojima se održivi razvoj suočava u svijetu poremećene sigurnosne ravnoteže i gomilanja kriznih stanja kao posljedica sukoba i ratova, koji ne samo što remete razvojne planove nego i iznova propituju narative koji su se do nekih deset godina činili neupitnima u globalnom i lokalnom kontekstu, prije svega ekonomskog i gospodarskog napretka, sa zelenim agendama u prvom planu. Drugim riječima, postavlja se, između ostalog, pitanje je li moguće postići balansiranje ekonomskog rasta, brige za okoliš i društvene pravednosti, prvenstveno u okviru Ciljeva održivog razvoja UN-a do 2030. godine. S obzirom na to da smo samo tri i pol godine do zacrtanog roka, takav plan UN-a neće se ostvariti, premda fokus ostaje isti - smanjenje emisija ugljika, prelazak na čistu energiju i odgovorno gospodarenje resursima kako bi se osigurao kvalitetan život, koliko u sadašnjosti toliko, još više, i u budućnosti. Slijedi, dakle, revizija UN-ovih postavki...

Bilo kako god, neovisno u kojoj mjeri bili poljuljani temeljni stupovi, s održivim razvojem valja biti optimist, bez obzira na evidentne izazove i probleme. Uostalom, imamo samo jedan planet (zasad) i svima bi u interesu trebalo biti da se prema njemu ponašamo odgovorno. Zato parola "Male odluke za zeleniju budućnost. Odaberi održivost svaki dan" nije samo puka fraza nego i izvjesna mogućnost. Naime, pod tim motom najavljuje se Europski tjedan održivog razvoja 2026. (ESDW/ETOR), koji će se održati od 18. rujna do 8. listopada 2026. diljem Europe, uključujuči naravno i Hrvatsku. Riječ je o europskoj inicijativi koja promiče održivi razvoj, Agendu 2030. i 17 globalnih ciljeva održivog razvoja, okupljajući organizacije, institucije, škole, udruge, poduzeća, jedinice lokalne samouprave i građane koji svojim aktivnostima žele pridonijeti održivijoj budućnosti.

POTREBA I POHLEPA

Za kraj evo još nekih izjava koje, svaka na svoj način, upućuju na složene aspekte održivog razvoja s kakvima se danas suočavamo. Tako, primjerice, prof. dr. sc. Jeffrey Sachs, direktor Centra za održivi razvoj na Sveučilištu Columbia, kaže kako postizanje karbonske neutralnosti i globalnih ciljeva održivog razvoja nije utopija, nego nužnost i ekonomski izvediv zadatak, no on zahtijeva radikalnu promjenu energetske politike i odbacivanje kratkoročnog političkog profitiranja. Stručnjak za energiju i klimu, dr. sc. Julije Domac pak naglašava da lokalna zajednica i gradovi moraju biti ključni nositelji zelene tranzicije. "Energetska neovisnost i upotreba obnovljivih izvora energije nemaju alternativu ako želimo stabilnu budućnost", rezolutan je prof. Domac.

Sve u svemu, ako je zaštita prirode i životne sredine postala civilizacijski problem, a profit ekonomski motiv poslovanja i gospodarenja, onda se ne može ignorirati ni jedno od tih pitanja. Praksa je pokazala da u rješavanju problema ima posla i za državu i njezine institucije. Ostvarivanje dugoročno održivog uravnotežnog stanja između ekološkog i ekonomskog podsustava unutar složenog ekosocijalnog sustava prioretet je održivog razvoja. Jer, kako mudro upozorava stara indijanska izreka: Prirodu nismo naslijedili od naših predaka, nego smo je posudili od naših unuka." Mahatma Gandhi bio je ciničniji: "Zemlja pruža dovoljno da zadovolji svačiju potrebu, ali ne i svačiju pohlepu."