Na ovom smo mjestu prije točno tri godine opisali složenu srbijansku shemu izvoza oružja za obranu Ukrajine, a prije kontroverznog susreta Vučić - Zelenski Financial Times objavio je članak o tome kako je Ukrajina do sada kupila srbijanskog streljiva raznih kalibara za više od 800 milijuna eura, ponajviše kalibre kompatibilne sa sovjetskim sustavima, dominantnim na ukrajinskom bojištu, a koji se proizvode u Kragujevcu i Krušiku.

PICTURE ALLIANCE/SVENSIMON-PRESS SERVICE

Pripreme beogradskog sastanka Vučića i Zelenskog trajale su mjesecima. U svibnju su već razgovarali o europskim integracijama, gospodarskoj suradnji i obnovi pregovora o zoni slobodne trgovine. Onda je Vučić u srpnju naglo posjetio Kijev, gdje je obećao financijsku, medicinsku i energetsku pomoć te sudjelovanje u obnovi jednog ukrajinskog grada. Prije Zelenskog Beograd je pohodio ukrajinski potpredsjednik vlade i trgovinski predstavnik Taras Kačka. Ukrajina smatra da je uvlačenje Srbije u njezinu orbitu partnerstvo, a Srbija to naziva normalizacijom odnosa. Iako pojavno zbunjujuće, ukrajinsko-srbijansko prijateljstvo vjerojatno je dio konteksta usmjerenog protiv utjecaja Ruske Federacije i suverenističkih tendencija na teritoriju središnje Europe. Počelo je s Moldavijom i Rumunjskom, a završilo padom Vučićeva saveznika i kuma srednjoeuropskih suverenista Viktora Orbána u Mađarskoj i posljedičnog Magyarova zaokreta prema europskim institucijama, što će Srbiju ostaviti bez zaštite u Bruxellesu ako nastavi podupirati subjekte povezane s Rusima.

KONAČAN PORAZ

Podsjetimo, krajem lipnja 2026., 11 tjedana nakon što je Orbán priznao poraz, Vučić je zaprepastio zemlju najavivši da će podnijeti ostavku i opet raspisati prijevremene predsjedničke i parlamentarne izbore, godinu dana prije isteka mandata. Analitičari su to protumačili kao taktičko povlačenje predsjednika koji se ne može ponovno kandidirati te se namjerava na tron vratiti kao premijer, što je potez svojstven svim autoritarnim vladarima. Vučić bi sebi tako novi četverogodišnji mandat osigurao prije nego što EU povuče određene zaštitne mehanizme i poluge i prije nego što se prosvjednici na lijevom krilu, uključujući studente, konsolidiraju, a oni s desnog krila zbroje nakon ukazanja gospodina Zelenskog u Beogradu. Ti EU mehanizmi uključuju ulazak u sustav promatračkih misija prije glasovanja kako bi se nadziralo korištenje državnim medijima i administrativnim resursima vladajuće stranke te nastavak blokade suspendiranih 1,58 milijardi eura pomoći do ispunjenja pravosudnih reformi i minimuma demokratskih standarda.

Liudmila Listrovaya iz War on the Rocks u tekstu “Kako je Orbánov pad promijenio političku budućnost Srbije” o tome piše: “Viktor Orbán, nakon 16 godina na vlasti, priznao je poraz od stranke Tisza Pétera Magyara, koja je osvojila veliku većinu u kampanji usmjerenoj na probleme inflacije, stagnacije i korupcije elita. U roku od 24 sata Magyar je javno nagovijestio da zna tko je ‘kum’ koji stoji iza saveza Orbán - Fico - Vučić. Aleksandar Vučić, koji je u izbornoj večeri zahvalio Orbánu ‘za sve’ na Instagramu, na nacionalnoj je televiziji na Magyarove primjedbe odgovorio da su ‘glupe i neodgovorne’. Bio je to izvanredan i vrlo ilustrativan sukob koji je otkrio nezadovoljstvo Beograda, jer je Vučić izgubio najvjernijeg saveznika koji ga je štitio u Europskoj uniji.”

Viktor Orbán je 16 godina radio stvari za Aleksandra Vučića koje nitko drugi u Europi nije mogao. Glasao je protiv potpore Ukrajini i blokirao sankcije EU-a Rusiji, osiguravajući i da potezi poput odbijanja uvođenja sankcija Srbiji ne snose nikakve posljedice. Glasno je zagovarao ubrzanje pristupanja Srbije, dopuštajući režimu da izgleda istovremeno nagrađen od Europe i otporan na nju. Orbán je također osiguravao energetski koridor Beograd - Budimpešta - Moskva, plinovod Turski tok, planirane konekcije na plinovod Družba, kao i brojne velike infrastrukturne projekte koje financira Kina, piše Listrovaya te nastavlja:

- Pobjeda Pétera Magyara istovremeno ometa sve tri funkcije i oslobađa Europsku uniju iz zamke autoritarne ravnoteže, koja je godinama autokratima osiguravala zaštitu i podržavala njihovo financiranje iz EU-a, uz minimalan unutarnji otpor. Magyar je signalizirao namjeru da se “odmakne od ovisnosti Mađarske o ruskim izvorima energije”. Njegova stranka Tisza član je kluba Europske pučke stranke, kojoj pripada i Hrvatska demokratska zajednica, čiji je premijer Andrej Plenković bio među prvima koji je telefonski čestitao Magyaru. Ravnoteža snaga Europske pučke stranke u Vijeću preko noći se odmaknula od Beograda. A nakon inauguracije Magyar nema ni ideološki afinitet ni politički poticaj da progura kandidaturu Srbije nakon prigovora na vladavinu prava, koja se urušava od spornih izbora u prosincu 2023. i prošlogodišnjih represija.

Orbánov pad razbija autoritarnu ravnotežu koja je godinama koristila Srbiji, a psihološki udarac je bar jednako važan kao i institucionalni. Režimi ove vrste preživljavaju, kao što su znanstvenici dugo tvrdili, projicirajući nepobjedivost i uvjeravajući elite i građane da je prebjeg preskup i uzaludan. Održavanjem snažnih gospodarskih veza sa sličnim autoritarnim vladama i pružanjem podrške drugim državama unutar “autokratskog kluba” tijekom kriznih vremena stvarala se suverenistička transverzala, koja nakon Orbanova pada gubi smisao kako u Srbiji tako i u drugim populističkim uporištima srednje Europe.

Nekoliko sati nakon mađarskih izbora čelnici srbijanskih oporbenih stranaka komentirali su da je ova povijesna pobjeda “politički plan za Srbiju” i da će “uskoro doći i sloboda Srbije”, kao što je “danas Orbán pao, sutra će Vučić”. Srbijanske elite mogu vidjeti kako izgleda poraz izbliza, od travnja je Orbánov Fidesz u slobodnom padu, Orbán je gotovo nestao iz javnog života, a Magyarov parlament smijenio je predsjednika i predsjednika Ustavnog suda te zabranio zastupnicima s tri mandata da se ikada više kandidiraju. Srbijanski režim, čiji legitimitet počiva na tvrdnjama o neizbježnosti i stabilnosti, vidi da kolaps još rigidnijeg susjeda destabilizira autokratske režime sam po sebi. Mađari su na izbore izišli rekordno, a Tisza nije pobijedila mobilizirajući novu bazu, nego obrađujući nezadovoljne glasače Fidesza, ruralne i malograđanske birače ovisne o državnom aparatu te akademske krugove, iz kojih dolazi i bivši orbánist Peter Magyar.

VUČIĆEVA OSTAVŠTINA

No glavno pitanje glasi - je li mađarski izborni recept dovoljan za udaljavanje Srba od Vučića?

Vučić, prema War on the Rocks, već više od desetljeća politički žonglira. Jedan tjedan fotografira se s Ursulom von der Leyen, a sljedeći s Vladimirom Putinom. Jedne te iste prosvjede u inozemstvu nazivao je “demokratskim suficitom”, a kod kuće “stranom subverzijom”, računajući na Orbána, koji mu je ublažavao zaključke Vijeća. Sada, bez Orbána, svaki čin represije u Beogradu izravnije se tumači kao kazna. Zamrznuta sredstva i pritisak na bezvizna putovanja, poluge koje su ostale glavni alati pritiska Europske unije u regiji, boljet će još više bez Orbána. Energetski koridor Beograd-Budimpešta, zbog kojeg je Turski tok bio vrijedan obrane, a Družba vrijedna planiranja, izgubio je svoj terminal i uporište.

Mađarska neće blokirati sljedeći paket sankcija i neće lobirati za pridruživanje Srbije. Prema jednoglasnim pravilima, kažnjavanje Beograda zahtijevalo je slogu svih 27 članica EU-a, zaštita je zahtijevala samo jedan, a Orbánov glas pouzdano je i često pružao taj zaštitni mehanizam, zbog kojega su diplomati EU-a preventivno izrađivali “neambiciozne” izjave samo kako bi izbjegli glasove veta. Iako pobjeda Magyara ne čini Bruxelles hrabrijim, mijenja se konfiguracija moći, jezik sankcija više neće biti omekšan prije glasovanja, a neodlučna većina više se neće moći skrivati iza Orbánovih leđa.

Desetljeće je Orbán djelovao kao ono što politolozi Steven Levitsky i Lucan Way zovu “crnim vitezom”, zaštitnikom koji tupom polugom djeluje iz same Europske unije. Njegov poraz signalizira otvaranje vrata za sporu ali istinsku demokratizaciju srednje Europe.

Studentski pokret u Srbiji pokazao je mobilizacijski kapacitet bez premca od 2000. godine. Lokalni izbori u Kosjeriću, Zaječaru, Negotinu, Mionici i Sečanju 2025. godine dali su nadu da bi studentske liste mogle prekinuti dominaciju Srpske napredne stranke, čak i u ruralnim uporištima. U Srbiji prevladavaju uvjeti koji su donijeli Tiszinu pobjedu. Caruje ekonomska stagnacija, “inflacija kuhinjskog stola”, očita korupcija elita, koja se potpuno razotkrila fatalnim infrastrukturnim kolapsom u Novom Sadu. Međutim, ono što nedostaje, kao što je primijetio Bailey Galicia iz Atlantskog vijeća, Srbiji, kao i Gruziji, jest ujedinjena oporba, koja je spremna podrediti unutarnje razlike zajedničkoj izbornoj strategiji.

L.L./ATAIMAGES/PIXSELL

Nejedinstvena oporba u tehničkom smislu možda može zagrabiti dio vlasti u zemljama Europske unije, uključujući i Mađarsku, ali takvi pokušaji redovito propadaju u državama gdje prevladava običajno pravo, poput Srbije, Ukrajine, Mjanmara, Gruzije, Irana itd.

Potencijalni problem u otvorenom zaokretu Srbije prema EU-u Vučiću bi na izvanrednim izborima mogla biti vlastita stranka i koalicijski partneri, proruske rubne stranke, braniteljske i zavičajne udruge, krajnje desne ulične formacije te ruski subjekti koji otvoreno djeluju u Srbiji, uključujući Rusku svjetsku zakladu, Fond Gorčakov i rusko-srpski humanitarni centar u Nišu.

MALIGNI UTJECAJ

Ruski utjecaj je prema mnogima utjelovljen u liku i djelu Aleksandra Vulina, najistaknutijeg dužnosnika Pokreta socijalista, stranke sljednika JUL-a, koju je osnovala i do izgona u Moskvu vodila Mira Marković, supruga Slobodana Miloševića. Vučić je 2022. godine postavio Aleksandra Vulina na mjesto ravnatelja Sigurnosno-informativne agencije, zatim je bio ministar obrane, a danas je predsjednik Nadzornog odbora Srbijagasa i predsjednik Savjeta predstavništva Ruskog povijesnog društva u Srbiji. Vulin je privukao međunarodnu pozornost zbog predaje nadzornih materijala ruskih disidenata u Beogradu Moskvi, što je kulminiralo uhićenjem oporbenog aktivista Andreja Pivovarova.

U razgovoru za Radar ruski opozicionar Andrej Pivovarov potvrdio je te navode. Rekao je da su materijali koje je Vulin predao ruskim vlastima bili jedan od okidača za pokretanje kaznenog postupka protiv njega.

Liudmila Listrovaya podsjeća:

- U prosincu 2021. tadašnji ministar unutarnjih poslova Vulin osnovao je zajedničku radnu skupinu s Vijećem sigurnosti Ruske Federacije. Prema srbijanskoj vladi radna skupina ima za cilj razviti mjere za sprječavanje masovnih prosvjeda, praćenje oporbenih aktivista, neovisnih novinara i nevladinih organizacija te spriječiti obojene revolucije, koje su “već postale tradicionalni politički instrument određenih centara moći i zemalja koje imaju za cilj potkopati državnost i gubitak suvereniteta pod izgovorom demokratizacije”. Putin je Vulinu dodijelio Red prijateljstva za održavanje “bliskih veza” između dviju zemalja.

Stoga, nakon detroniziranja Orbána, a zatim i dolaska Zelenskog u Beograd, Rusija je pred izborom ili odustati od Balkana ili pojačati napore da Srbiju održi kao svoje najvažnije sidro u regiji, s Vučićem ili bez njega.

Za to ima na raspolaganju niz moćnih alata, od kontrolnog paketa u NIS-u, razgranate špijunske mreže, utjecajnih pojedinaca u vjerskim i sveučilišnim institucijama, uličara i navijača do medija poput Russia Today Balkan, Radio Sputnik i niza njihovih trabanata u tisku i na internetu. No, iskreno, to sve imaju i Englezi i Amerikanci te u manjoj mjeri Nijemci i Francuzi. Svi oni čekaju svojih pet minuta kako bi agresivnije testirali postojeći poredak u Makedoniji, BiH i Kosovu, koje gospodin Zelenski, podsjetimo, i ne priznaje. 

DENIS BALIBOUSE/REUTERS/PIXSELL