Svaka priča o migracijama ljudi, uz tradicionalni narativ, ovisno u aktualnosti situacije, nerijetko se svodi na ponavljanje gradiva s više ili manje naglašenim političkim nabojem, koji u drugi plan baca ključne aspekte, da se svaka kriza, pa i sadašnja "Ceuta kriza", treba promatrati u širem i dubljem kontekstu problema, koji se doima poput gordijskog čvora, koji zapravo nitko ne može razriješiti na obostrano zadovoljstvo makoliko truda, upornosti, resursa i dobre volje bilo uloženo.

Svaki će povjesničar reći kako ljudske migracije traju od samih početaka čovječanstva, u Africi, a obilježile su ga drevne seobe, veliko razdoblje seobe naroda u antici i srednjem vijeku te masovna globalna i moderna kretanja uvjetovana industrijalizacijom i suvremenim krizama, uključujući sukobe, ratove i prirodne utjecaje. I to jest točno, premda je sadašnjost, napose aktualna, daleko kompleksnija i vezana uz neke od faktora koji su sastavni dio šire geopolitičke situacije posljednjih godina.

TIKTOKERSKA PRIČA

Aktualna je dakako situacija u Ceuti, maloj španjolskoj enklavi, gdje napetosti ponovo rastu i prijete novom eskalacijom nasilja. Kako se ne bi ponovila drama otprije dva tjedna, marokanske sigurnosne snage, nerijetko uz uporabu suzavca, helikoptera, dronova i policijskih pasa, sprječavaju tisuće migranata, većinom iz Supsaharske Afrike, da neregularno prijeđu granicu prema španjolskoj enklavi Ceuti, izvijestila je agencija EFE pozivajući se na sigurnosne izvore. I Španjolska je pojačala sigurnosne mjere u Ceuti, rasporedivši više od 1500 policajaca i pripadnika Civilne garde.

Podsjetimo, mjere su uvedene zbog prethodnog pokušaja masovnog ulaska migranata, nakon što su u svemu tome ključnu ulogu odigrale - društvene mreže! Naime, notornim TikTokom pronijela se vijest da je ulaz preko Ceute u Španjolsku slobodan i da policija neće reagirati, što je dakako bila lažna vijest, koja, međutim, nije spriječila masu migranata da se sjuri iz Maroka prema granici... Prema podatcima španjolskih humanitarnih organizacija, najmanje 141 osoba poginula je prije dva tjedna pokušavajući pješice ili plivanjem doći do španjolske enklave, a onda se uputiti prema EU-u.

Ceuta je tako postala medijska priča broj jedan, iako je do izbijanja sadašnje krize za taj pogranični gradić malotko uopće znao, osim Marokanaca i Španjolaca. Većina migranata i dalje boravi u nesigurnim uvjetima na plaži El Trampolin ili na periferiji grada, čekajući priliku za putovanje prema kontinentalnoj Europi. Prosvjednici su razvili španjolske zastave i transparente "Ne želimo se vratiti u Maroko" i "Mi smo također ljudi" te uzvikujući slogane poput "Umorni smo" ili "Treba nam rješenje". Na stjenovitim obalama iza njih neki su migranti prali odjeću, a neki su lovili ribu improviziranim štapovima od bambusa.

S obzirom na velik broj ljudi smještenih na otvorenom, izloženih suncu, vjetru i visokim temparaturama, problem poprima i zdravstveni aspekt. Enrique Roviralta, voditelj medicinskog zavoda Ceute, rekao je za radio Onda Cero da je ograničeni broj zdravstvenih djelatnika u gradu iscrpljen te je kritizirao odgovor središnje vlade, koji je nazvao sporim. Roviralta je dodao da se pojavljuju bolesti poput zaraznog proljeva i šuge, a raste i broj ozljeda povezanih s nasiljem, poput slomljenih nosova ili ubodnih rana. Reagirala je ministrica zdravstva Monica Garcia odbacivši tvrdnje da su se lokalne zdravstvene službe "urušile", ali je priznala da su pod pritiskom. "Povezivanje migracija s bolešću je nepravedno i ksenofobno", rekla je novinarima u Ceuti, dodavši kako postoji umjeren rizik od izbijanja epidemija za migrante i nizak za stanovnike.

Povjerenica EU-a za digitalnu politiku Henna Virkkunen kritizirala je Metu i TikTok zbog objave dezinformacija tijekom masovnih prelazaka granica, pozvavši na veći nadzor platformi društvenih medija u vrijeme sličnih kriza. TikTok i Meta obećali su bliže surađivati ​​s osobama koje provjeravaju točnost tvrdnji u javnome prostoru, a cilj im je spriječili novu migracijsku krizu, poput ove u Ceuti, objavila je u utorak Europska komisija.

Incident u Ceuti iznova je doveo do rasprave o zaštiti vanjskih granica EU bloka, ali i odgovornosti Španjolske i Maroka. Prema Frontexu, glavna migrantska ruta je i dalje preko Sredozemnog mora, koje mnogi pokušavaju prijeći čamcima. Na rutu u istočnom Sredozemlju, od Turske do Grčke, te rutu u središnjem Mediteranu, od Libije i Tunisa do Italije i Malte, odnosilo se 60 posto ukupnih nezakonitih ulazaka. Premda je došlo do znatnog pada na objema rutama, Frontex je zabilježio 37-postotno povećanje na zapadnoj ruti prema Španjolskoj.

Uglavnom, uz druga migrantska žarišta, poput otoka Lampeduse, koji je već više od deset godina glavni simbol migrantske krize u Sredozemlju i najbliža točka Europe za brodove koji kreću iz sjeverne Afrike, španjolska Ceuta sad se također prometnula u novu opasnu destinaciju u migrantskom kontekstu. Inače se talijanski otok godinama suočava s velikim priljevom ljudi, čestim brodolomima i preopterećenim prihvatnim centrom, što izaziva stalne političke rasprave unutar Europske unije o solidarnosti i raspodjeli migranata.

Gledajući širu i dublju slike migratskog problema danas, napose onog koji se uobičajeno karakterizira kao nelegalni ulasci migranata na područje pod kontrolom Europske unije, odnosno unutar granica Schengena, rasprave se često svode na političke floskule, birokratska tumačenja i puka teoretiziranja, u kojima se stalno zamagljuju uzroci i posljedice. A uzroci koji su doveli do migrantske krize, koja više ili manje svake godine potresa Europu/Europsku uniju (zadržimo se na domaćem terenu, premda su migranti i Trump također dramatična priča!) nisu od danas ni od jučer, nego od prekjučer, da se tako izrazimo. Drugim riječima, puno je toga lošeg krenulo s politikom "otvorenih granica" koju je prije jedanaest godina zagovarala tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel. Podsjetimo, Merkelica je tada pozvala milijune izbjeglica koji su bježali sa sukobima i ratovima pogođenog Bliskog istoka (Sirija) i iz Afganistana (prolazili su i kroz Hrvatsku u vrijeme Milanovićeve vlade!) da slobodno ušeću u Njemačku, gdje ih čeka zbrinjavanje, posao i integracija u zajednicu. Danak takvog pristupa Europa plaća i danas. To je činjenica od koje ne treba bježati, makoliko su se neke okolnosti promijenile, pa su i migrantska kriza i migrantska politika EU-a posljednjih godina poprimile nove širine i dobine (Ukrajinski rat, sadašnji rat na Bliskom istoku itd.).

Sve to, uz aktualno žarište Ceutu, i dalje izaziva podjele unutar članica Europske unije, disonantnih je tonova sve više, populizma i demagogije ne manjka (ekstremna desnica nudi svoja "rješenja", a ljevica se zauzima za zaštitu prava na azil i humanitarni pristup), nižu se incidenti na europskom tlu, a Bruxelles i Strasbourg redovito priopćavaju da se problem mora riješiti, pa s tim u vezi donose i zakonske regulative o azilu i sl. Istovremeno pojedine članice Unije Schengen dovode u pitanje, sigurnost granica naglašava se kao prioritet, a sustav pokušava učiniti efikasnijim u kontroli migrantskih ruta, uključujući i balkansku, preko BiH do Republike Hrvatske.

SJEĆANJA NA ANGELU

Bez obzira na to što je EU donio razna pravila za upravljanje zakonitim migracijskim tokovima, obradu zahtjeva za azil i vraćanje nezakonitih migranata, migracijska politika i politika azila EU-a i dalje su predmet sporenja i unutar same Unije. Europski pakt o migracijama i azilu, s naglaskom na jačanju vanjskih granica, bržim procedurama, pravednijoj raspodjeli tereta među članicama i suzbijanju krijumčarenja ljudi, načelno je dobro postavljen. No kad se radi o njegovoj provedbi, nastaju problemi koji sa svakom novom eskalacijom postaju sve izraženiji dok se stotine tisuća migranata (izbjeglica s afričkog kontinetna je najveći broj) i dalje pokušavaju probiti do obećane zemlje Europe, vjerojatno još uvijek sjećajući se (bar oni stariji) što im je govorila Angela Merkel prije deset i više godina.

Sve u svemu, sa Ceutom sada i Lampedusom otprije, nekontrolirana i nelegalna migracija stalna je prijetnja za europski kontinent. Najgore od svega jest to što stari problem nije riješen, pa se i sa svakom novom krizom iste pogreške ponavljaju i priče postaju beskrajna drama s nizom više ili manje tragičnih posljedica i za migrante i za "dobru staru Europu". Uza sve to, činjenica da pitanje migracija više nije samo pitanje humanitarne politike nego i jedno od središnjih pitanja nove geopolitike, kakva je na djelu posljednjih godina, dodatno usložnjava situaciju. A podatak da je u Europskoj uniji 2025. boravio rekordni broj imigranata, 64,2 milijuna, i više je nego simptomatičan. Da o demografskom aspektu problema i ne govorimo...