Društvene mreže pod povećanim rizikom: Krađe identiteta, prevare i lažni profili sve su veći problem
Kad govorimo o internetu i globalnoj umreženosti, društvene mreže su neodvojiv dio, vjerojatno i ključan. No kakav je utjecaj društvenih mreža na sigurnost i privatnost - upitali smo Damira Prskala, konzultanta za informacijsku sigurnost te člana Odbora za informacijsku i kibernetičku sigurnost Hrvatske udruge menadžera sigurnosti.
- Smatram da su društvene mreže postale dio svakodnevnog života gotovo svake osobe koja se koristi internetom. S jedne strane omogućuju nam bržu komunikaciju, razmjenu informacija i povezivanje s ljudima diljem svijeta, a s druge strane pohranjuju informacije o našem privatnom i poslovnom životu. Dakako, donekle smo svjesni informacija koje dijelimo, no moramo razumjeti da postoje i informacije koje nesvjesno dijelimo. Samim time dovodimo u pitanje svoju privatnost i sigurnost te povećavamo sigurnosne rizike. Također, moramo biti svjesni da se bilježe sve naše navike i sva ponašanja na društvenim mrežama, što za sobom povlači pitanje zaštite privatnosti, ali i kontrole nad osobnim podatcima.
Što sve obuhvaća sigurnosni aspekt društvenih mreža? Koje su i kakve glavne sigurnosne prijetnje koje mogu biti problem za korisnike društvenih mreža?
- Sigurnosni aspekti društvenih mreža podrazumijevaju zaštitu korisničkih računa, osobnih podataka, identiteta korisnika, ali i sigurnost same komunikacije. Budući da se društvenim mrežama koriste milijarde ljudi, one postaju učestala meta kibernetičkih napada i različitih oblika zlouporabe. Da je tomu tako, govore nam statistički podatci MUP‑a za 2025. godinu, koji potvrđuju da je kibernetički kriminalitet u porastu: prijavljeno je 1513 kibernetičkih incidenata, što je 36 % više nego 2024. godine.
Kada razmatramo sigurnosne prijetnje za ljude na društvenim mrežama, izdvojio bih ovo: krađe korisničkih računa i identiteta korisnika, socijalni inženjering, širenje zlonamjernog sadržaja i dezinformacija te jedan od jako velikih problema, a to je internetsko zlostavljanje (cyberbullying) i iskorištavanje ranjivih skupina, pogotovo djece. Na primjer, često se događa da napadači naprave lažne profile koristeći se slikama i podatcima stvarnih osoba. Tom prilikom predstavljaju se kao prijatelji, obitelj ili poslovni partneri kako bi im korisnici povjerovali i nagovorili ih da im otkriju osjetljive podatke ili da im uplate novac.
Kako pojačati sigurnost na određenoj društvenoj mreži, koje su mjere preporučljive?
- Sigurnost korisnika na društvenim mrežama prije svega ovisi o odgovornom ponašanju samih korisnika, ali i primjeni osnovnih postulata informacijske sigurnosti. Jedan od bazičnih savjeta je da se ne koriste iste lozinke na svim društvenim mrežama, nego da svaka mreža ima zasebnu lozinku. Usto, svakako je preporučljivo uključiti višefaktorsku autentikaciju, odnosno MFA, kako bi se postigla dodatna zaštita u slučaju da napadač ukrade lozinku. Razmotrimo, na primjer, slučaj u kojemu napadač ukrade korisničko ime i lozinku od korisnika. Međutim, prilikom pokušaja prijave na samu društvenu mrežu sustav će zatražiti dodatnu potvrdu identiteta, npr. s pomoću koda koji je poslan na e-mail. Tako sama lozinka nije dovoljna za pristup društvenoj mreži i napadač u tom slučaju neće moći ući u korisnički račun.
Nadalje, bitno je da se i na adekvatan način upravlja postavkama privatnosti, što implicira ograničeno dijeljene osobnih podatka te dodatan oprez s nepoznatim porukama, poveznicama i profilima. Ipak, najrelevantnija sigurnosna mjera je podizanje svijesti korisnika o tome koje se opasnosti mogu pojaviti upotrebom društvenih mreža. Sama tehnologija može smanjiti sigurnosne rizike, no odgovorno ponašanje na društvenim mrežama ključno je za očuvanje kako sigurnosti tako i same privatnosti korisnika.
Često se čuju upozorenja i savjeti za sigurno korištenje društvenim mrežama, no koliko to ima učinka, posebno među mladom populacijom?
- Naročit sigurnosni izazov su mladi i djeca, najaktivniji korisnici društvenih mreža, koji nisu potpuno svjesni mogućih posljedica koje proizlaze iz dijeljenja osobnih podataka, komunikacije s nepoznatim osobama i slično. Upozorenja koja im se šalju nisu dovoljna i često imaju suprotan učinak na njih. Upravo zbog toga ključnu ulogu ima kontinuirano podizanje svijesti edukacijom u školama, obitelji i društvu općenito. Potrebno je razvijati odgovorno ponašanje na društvenim mrežama i sposobnost da se na vrijeme prepozna potencijalni rizik i na njega adekvatno reagira a da se sebe ili nekog drugog ne izloži možebitnom problemu.
EU ima Akt o digitalnim uslugama (DSA) i Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR), a stručni panel EU-a sredinom ove godine preporučio je ograničavanje pristupa društvenim mrežama za djecu mlađu od 13 godina... Vidimo da se australski eksperiment sa zabranom upotrebe društvenih mreža za osobe mlađe od 16 godina nije pokazao uspješnim...
- Zaštita djece i mladih na internetu i društvenim mrežama postaje sve veći sigurnosni izazov s kojim se države moraju nositi. Stoga Europska unija regulativama poput Akta o digitalnim uslugama (DSA) i GDPR-a nastoji povećati odgovornost digitalnih platformi i dodatno zaštititi korisnike, posebno djecu i mlade. Zabrana pristupa društvenim mrežama za određene skupine ne može biti jedino rješenje koje imamo na raspolaganju. Razlog tomu je što danas mladi odrastaju u digitalnom okruženju i društvene mreže kojima se koriste postale su sastavi dio njihove komunikacije, kao i društvenog života. Ako se uvedu dobna ograničenja bez odgovarajuće edukacije i nadzora, postoji velik rizik da će korisnici, pogotovo mladi, pronaći alternativne načine kako da pristupe društvenim mrežama.
Smatram kako je bolji način da se uvede kombinacija odgovornosti, odnosno da dio odgovornosti snose društvene mreže koje mogu iskoristiti tehnološka rješenja za zaštitu djece i mladih. Drugi dio odgovornosti trebala bi biti edukacija mladih i roditelja kako se koristi društvenim mrežama, što je dopušteno raditi na njima, a što je zabranjeno. Konačni cilj nije ograničavanje pristupa tehnologiji, nego učenje kako da se koristite društvenim mrežama na siguran i odgovoran način.
Zaključno, kakva je budućnost sigurnosti društvenih mreža? Hoće li se još više pooštriti zakonska regulativa (SAD, EU/Europa, RH...), staviti veći fokus na smisleniji angažman umjesto pukog broja objava, između ostalog? Vaš završni komentar?
- U zaključku bih naglasio dvije stvari, prva je da zaštita na društvenim mrežama prije svega kreće od pojedinca, njegove dobre kibernetičke higijene i odgovornog ponašanja. Druga je da moramo biti svjesni kako stvari na internetu nisu uvijek onakve kakvima se na prvi pogled čine. Danas nije teško napraviti lažni profil, manipulirati informacijama ili napraviti lažnu fotografiju ili video i tako nekoga dovesti u zabludu. Zato je važno zastati, provjeriti informaciju i razmisliti prije nego što nešto otvorimo, podijelimo ili nekome damo svoje podatke.
Važno je istaknuti da sigurnost ne može biti postignuta isključivo zakonima, regulativama i slično, to mora biti kombinacija više faktora kao što su odgovornost platformi, razvoj sigurnosnih tehnologija i, najvažnije, edukacija korisnika. Za kraj, kao što ističe Bruce Schneier, sigurnost nije samo pitanje tehnologije nego i procesa, ljudi i odgovornog ponašanja.
