Društvene su mreže, prvenstveno Facebook, online mjesto susreta, dijeljena i dobivanja informacija, upoznavanja, reklamiranja, oglašavanja, prodavanja..., nešto kao javna tržnica, pazar, samo u virtualnom obliku i s ogromnim brojem sudionika - kaže prof. dr. sc. Marita Brčić Kuljiš s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu/Centar za istraživanje i edukaciju u području ljudskih prava, te dodaje:

- Prije Facebooka postojao je MySpace, no nakon što je 2007. godine Microsoft kupio 1,6 % udjela Facebooka, MySpace je izgubio utrku jer je FB već iduću godinu imao više od 100 milijuna korisnika. Danas Facebook, koji je započeo kao virtualno mjesto za studente, ima više od tri milijarde aktivnih korisnika mjesečno iz cijelog svijeta. Uspjeh FB-a posljedica je želje da budemo viđeni, primijećeni, da dobijemo lajk, odnosno virtualni dopamin. Lajk stvara osjećaj zadovoljstva, sreće, ovisnosti... Gotovo identitetska odrednica. Nekad su se djevojke šetale preko rive ili glavne gradske ulice kako bi bile viđene, a danas objave post, selfi... Kako slika govori tisuću riječi, nije čudo što su mlađe generacije više okrenute Instagramu, a manje FB-u. Facebook je postao virtualno okupljalište za sve generacije, ali i za političke rasprave, grupiranje i prebrojavanje. No valja primijetiti kako su Facebook, Instagram, WhatsApp, pa i Reels, koji je nastao kao konkurencija TikToku, pod istim vlasništvom, odnosno da u području društvenih mreža prevladava monopol. Tu još imamo X, BlueSky i, naravno, vrlo specifičnu Trumpovu društvenu mrežu Truth Social. Svaki monopol je neprihvatljiv i opasan, a monopol nad podatcima i informacijama nije samo opasan nego i djeluje zastrašujuće.

DIKTAT ALGORITAMA

No Facebook i ostale društvene mreže prostor su i različitih izazova, opasnosti, curenja podataka, afera...?

- Mi korisnici kao da zaboravljamo kako na društvenim mrežama ostavljamo svoj digitalni otisak, odnosno informacije, fotografije i podatke o sebi, ne razmišljajući o tome na koji se način sve to može iskoristiti i protiv nas. Dobro su poznati slučajevi konzultantske tvrtke Cambridge Analytica, koja je potajno prikupila osobne podatke milijuna korisnika Facebooka i upotrijebila ih u političke svrhe, zatim slučaja s Facebookom 2023., kada je platio kaznu od 1,2 milijarde dolara zbog upotrebe osobnih podataka milijuna korisnika, što nije u skladu s pravilima EU-a o zaštiti podataka. Kada tomu dodamo širenje dezinformacija, govora mržnje, echo chamberse, filtar-mjehuriće, onda nam društvene mreže više ne izgledaju kao prostor bezbrižne zabave.

U kontekstu razumijevanja uloge i utjecaja Facebooka danas valja imati na pameti činjenicu i da je prvo veliko ulaganje u Facebook još 2005. realizirao suosnivač PayPala Peter Thiel, u iznosu od 500.000 američkih dolara. Kada malo istražimo tko je P. Thiel i koje su njegove ideje za budućnost svijeta, onda nam i sama ideja Facebooka postaje vrlo problematična. No unatoč svim opasnostima, nadzoru, manipuliranju, lažnim informacijama, govoru mržnje broj korisnika stalno i nezaustavljivo raste, jer "ako nije na FB-u/Instagramu, nije se ni dogodilo".

U nekom širem i dubljem značenju, jesu li društvene mreže ključna civilizacijska odrednica našeg vremena, iluzija stvarnosti ili stvarnost sama po sebi, između ostalog? Drugim riječima, što su za ovodobnu civilizaciju društvene mreže značile jučer, a što znače danas?

- Društvene mreže započele su svoj razvoj kao virtualni prostor zabave. Kapitalistički sustav i užurbani način života toliko je osamio ljude da im je bio potreban model povezivanja s drugim ljudima. Facebook je na samom početku bio upravo to. Osobno pojavljivanje u nekom prostoru, u ovom slučaju virtualnom prostoru. Prostor dinamike, slobode, umrežavanja, kontakta. Javio se kao nasušna potreba našeg vremena, u kojem smo živjeli kao potpuno izolirani i osamljeni stranci. Društvene mreže su nam ponudile ponovno aktiviranje onog ključnog aspekta, da je čovjek ipak društveno biće. Od potpunih stranaca i anonimaca postali smo oni koju vlastitu intimu i privatnost plasiramo u javni prostor. Naravno da smo u tom procesu selektivni, pa vrlo često plasiramo idealiziranu stvarnost, odnosno nestvarnost. Onako kako bismo htjeli da naša stvarnost izgleda, ali zapravo ona tako ne izgleda jer su ljudi nesavršena bića i naša stvarnost je nesavršena. Upletanjem algoritama društvene mreže sada kroje iluziju stvarnosti prema zadanim parametrima, a mi joj se, umjesto da napustimo iluziju, prepuštamo jer su algoritmi toliko dobro upoznati s našim potrebama da nam nude upravo ono što želimo vidjeti i čuti. Tu je riječ o ekonomiji pažnje. Podijeli, lajkaj, prati sadržaje. Tako da se od jednog umreženog svijeta stvorio niz paralelnih svjetova u kojima samo čujemo, gledamo i vidimo ono što zrcali upravo nas same. Nekoć smo svi mi, manje-više, bili izloženi istim sadržajima, jer su medijski sadržaji bili fiksni (novine, televizija). Čitale su se iste dnevne novine, gledao se isti TV program, a danas toga više nema. Nestaje sadržaj koji možemo dijeliti s ljudima s kojima se ne slažemo. Tu se krije najveća opasnost, jer se dokida mogućnost komunikacije između suprotstavljenih tabora. I, što je najopasnije, mi se osjećamo kao kreatori te virtualne stvarnosti iako u zbilji mi to zapravo nismo. Jedan veliki potencijal slobode pretvorio se u iluziju slobode. Čovjeku je bitno da osjeća pripadnost jer mu to daje sadržaje za gradnju vlastitog identiteta. Čovjek želi negdje pripadati. No taj privid povezanosti vrlo često radikalizira članove, pa onda oni žele još snažnije podržavati dijeleći sadržaje ne provjeravajući koliko istine i stvarnosti u njima uopće ima.

Danas su društvene mreže ključni politički, ekonomski, ideološki identitetski kanali koji prožimaju cijelu stvarnost. Sve je teže razlikovati što je istina, a što laž te komu uopće na kraju vjerovati. Sjetimo se samo Donalda Trumpa i njegove alternativne istine. A upravo je on, kao političar, multimilijarder, sebi omogućio pokretanje vlastite društvene mreže Truth Social. To je klasični primjer kako društvena mreža djeluje kao echo chamber. Članovi te mreže nisu više samo pratitelji nego i sljedbenici. Takva zatvorenost i jednoumlje ogroman su izazov za demokraciju. Dok su društvene mreže još jučer bile izvor virtualne zabave, virtualnog susreta, demokratski alat (Arapsko proljeće), danas su sredstva opasnih namjera kojima se vrlo uspješno može nadzirati, kontrolirati, upravljati svim aspektima ljudskog života.

UČINAK NA MLADE

Da se malo zadržimo na mladima... Doktor Hans Kluge, regionalni direktor WHO-a za Europu, rekao je da društvene mreže mogu imati i pozitivne i negativne posljedice za mlade, te da je potrebno više edukacije o digitalnoj pismenosti kako bi se pomoglo mladima da razviju zdrav pristup internetu. Koliko je to danas uopće moguće? Vidimo da se australski eksperiment sa zabranom upotrebe društvenih mreža za osobe mlađe od 16 godina nije pokazao uspješnim...

- Mlađe generacije, a pogotovo one koje su odrasle uz društvene mreže, doživljavaju društvene mreže, internet, a uskoro i AI, kao sastavni dio svojih života jer i ne poznaju svijet bez njih. Njihov cjelokupni razvoj i rast odvijao se usporedno sa i na društvenim mrežama. Internet i društvene mreže su tehnologija, a tehnologija takvog tipa nije sama po sebi ni loša ni dobra, nego je ono što mi od nje učinimo i kako se njome koristimo. Sigurno je da društvene mreže, AI, internet općenito itekako mogu imati pozitivan učinak na mlade, s obzirom na to da su im dostupni i vrlo kvalitetni, inspirativni sadržaji, no svi mi, pa tako i djeca, na internetu i društvenim mrežama tražimo zabavu. Koliko će ljudi pročitati neki znanstveni članak, poslušati i pogledati neko predavanje, a koliko će ih pogledati mačku koja izvodi trikove ili još neku veću glupost. Pa komu je škola i učenje zabavno?! Najveći problem je u tome što algoritmi društvenih mreža namjerno stvaraju ovisnost, odnosno koriste se različitim metodama kako bi zadržali pažnju i poticali na skrolanje.

Sve to dovodi do zamora moždanih funkcija jer se preopterećujemo besmislenim sadržajima i informacijama, ali i do nemogućnosti fokusiranja, koncentracije i mogućnosti da se zadržimo na jednom sadržaju, tekstu duže vrijeme, da mu se posvetimo. Sve to radikalno utječe na mlade, a društvo, obrazovni sustavi i roditelji vrlo su često nemoćni jer su tehnološke promjene brze i svi se, osim mladih, vrlo teško toj brzini prilagođavaju. Međutim, nema odustajanja. Potrebno je intenzivnije i upornije raditi na medijskoj pismenosti, razvoju kritičkog mišljenja, ali i na razvijanju odgovornog ponašanja općenito, ne samo u virtualnom svijetu. I svi trebamo na tome raditi, i političari, uvjetujući društvene mreže i platforme odgovornošću, i odgojno-obrazovni sustav, koji se treba prilagoditi novim, vrlo kompleksnim okolnostima, u kojima su sve informacije mladima dostupne, a ono što im nije dostupno, to je obrada informacija, odnosno što će s tim informacijama, to bi škola trebala podučavati.

I na kraju, a zapravo cijelo vrijeme, važni su roditelji. Odgovorno roditeljstvo i odgoj koji je sadržajan, a ne isprazan smislom i prepun nepotrebnih materijalnih stvari. Kontrolirati sadržaje, vremenski ograničiti mogućnost korištenja društvenim mrežama i biti primjer. Osobno, imam ograničenja na svim društvenim mrežama u trajanju od sat vremena dnevno. I nema popuštanja. Tehnologija da, ali što se tiče djece, uvijek u kontroliranim uvjetima.

Kakva je budućnost društvenih mreža? Ulaze li (ili su već ušle) s umjetnom inteligencijom društvene mreže u novo neizvjesno doba? Prošlu, 2025. godinu pratilo je usvajanje Globalnog digitalnog sporazuma (GDC), a sve je više na dnevnom redu i metaverzum, za koji se tvrdi da je koncept koji bi mogao biti budućnost interneta, a time i društvenih mreža?

- Budućnost društvenih mreža je neupitna, te je sigurno da će se one transformirati i postajati još atraktivnije. Što se tiče umjetne inteligencije, ona je već duboko ušla u sve pore interneta, pa tako i u društvene mreže. Stoga je potrebno podizati razinu svijesti o tome, a pogotovo na društvenim mrežama, gdje djeluju algoritmi koji snažno utječu na naše prosudbe, odluke, izbore. To je ozbiljna ugroza naših sloboda. I Globalni digitalni sporazum (GDC) Ujedinjenih naroda ide u smjeru podizanja svijesti na globalnoj razini o utjecaju tehnologije na ljudska prava, ali i o prevladavanju postojećeg digitalnog jaza između tehnološki razvijenih i nerazvijenih država. To je svijet u kojem trenutno živimo, i svijet naše budućnosti, a o nama ovisi kako će on izgledati. Kada je M. Zuckerberg promijenio ime matične tvrtke u Meta, imao je viziju metaverzuma kao spoja digitalnog i fizičkog svijeta. To je svijet kriptovaluta, interaktivnosti, biometrijskog praćenja, 3D okruženje itd. Imate li svoj avatar, jeste li isprobali odjeću online, igraju li vam djeca Roblox, uče u virtualnim učionicama? Mi u tom svijetu već živimo a da toga nismo ni svjesni. I to je ono najopasnije.

IMAMO IZBORA

Nakon svega, kad se sve uzme u obzir, kakva bi bila poruka, vaš završni komentar?

- Ponovit ću, tehnologija sama po sebi nije ni dobra ni loša, nego je dobrom ili lošom čine njezini korisnici. Ono što postaje najopasnije sa suvremenom digitalnom tehnologijom jest to što je monopolizirana. Nekolicina pojedinaca, koji su danas blisko povezani s političkim liderima, drži monopol nad društvenim mrežama i AI tehnologijom, i to ih sve skupa čini najmoćnijim ljudima na svijetu, jer imaju utjecaj na milijarde pojedinaca i, što je najgore, imaju njihov pristanak na to. Međutim, još uvijek imamo izbora. Možemo birati hoće li tehnologija (netko iza) kontrolirati nas ili mi možemo kontrolirati koliko ćemo i kako ćemo se koristiti društvenim mrežama i svim čudima dostupne tehnologije.