Prvi samostalni album, i to nedugo nakon objavljivanja novog albuma Elementala, koliko je to terminski opravdano, ili nije, u nekoliko mjeseci izaći i s albumom benda i s tvojim soloizdanjem, neće li to malo (ili više) zbuniti publiku, fanove...?

- Ideja benda i mene bila je da izvrnemo sve džepove i damo publici sve, a lijepo se pogodilo da se sve izvrnulo istovremeno, u 2026., hehe... Takav nam je horoskop valjda. Šalu nastranu, i jedan i drugi album su minuciozno rađeni i baš mi je lijepo što možemo publici ponuditi nekoliko svojih lica. Moj soloalbum nema repanja, pa je namijenjen malo drukčijoj publici od one koja sluša Elemental, ali naravno, svjesna sam da će biti nekih preklapanja. Ali, zašto ne?

Naslov albuma “Gola” (i naslovnica) čini se sjajno pogođenim, istovremeno jednostavan i složen, s nizom mogućih (i pogrešnih) tumačenja... Zašto “gola”, provokacija ili kreacija? Sama po sebi riječ je snažna, ali snažne su i pjesme...

- Gola simbolizira ogoljenje, još jedan sloj dublje, koji sam započela svojom zbirkom poezije 2020. (“Masarykova”, VBZ). Mnogo pjesama na soloalbumu sam i “započela” u toj zbirci, neke ideje, motive i stihove doslovno sam prenijela iz zbirke poezije. Album sam radila na gitari, ne s cijelim bendom ili muzičkim kolektivom, bar što se tiče onih prvih skica, nacrta pjesama... U priču se onda uključio moj prijatelj Erol Zejnilović i zajedno smo komponirali ostatak albuma. Producirao ga je Edi Cukerić, a Ivan Arnold (klavijature) i Nenad Kovačić (udaraljke, bubnjevi) dali su mi dio svoje čarolije... Gola kao pojam nije provokacija, jer za mene golotinja nije područje srama ili skrivanja, nego otkrivanje, hrabrost i ljepota. Ništa nije savršenije od nesavršenog, golog ljudskog tijela, ili još bolje - gole duše.

Ustupljeno

Kako si se zapravo odvažila na jedno takvo soloizdanje, kako su se te pjesme “rađale”, kojih i kakvih inspiracija i utjecaja su razultat?

- Krenulo je povratkom sviranju gitare. Mišićna memorija je zanimljiva stvar, nakon dugo godina pauze, kada nisam svirala, uzevši gitaru, sve mi se polako vratilo. Bilo mi je to inspirativno, i pjesme su same izlazile, bez puno dorađivanja... Osjetila sam da želim bar jedan album koji ću iznijeti na vlastitim plećima (makar ni on nije solo odrađen, u smislu da sam sama svirala sve instrumente!), a sad već razmišljam kako jedva čekam početi s radom na drugom samostalnom...

Kad sad sve zbrojiš i ponešto oduzmeš, novi Elemental i tvoj prvi samostalni album, ukupno uzevši jesu li kruna karijere? I kako dalje, kojim smjerom u sutrašnjicu nakon ovakvog trijumfa u sadašnjosti?

- Idem polako, korak po korak, ne razmišljam previše o velikim koracima, nego radim male, iz dana u dan, radim iz nutrine bića slušajući intuiciju. Ne valja se opterećivati planinama, idem brijeg po brijeg. Volim maštati o velikim konceptima, idejama, ali ne puštam ih da me paraliziraju. Znaš kako se kaže, ako želiš nasmijati Boga, reci mu da imaš planove... Zato, korak po korak, pa polako.