Četvrt stoljeća karijere na glazbenoj i medijskoj sceni hvalevrijedan je jubilej zagrebačkog benda Elemental. S nizom kvalitetnih albuma u svom diskografskom opusu, nagrada i priznanja, mnoštvom koncerata i, što je možda najvažnije, vjernom fanovskom bazom proteklih desetljeća, Elemental s pravom možemo svrstati u respektabilnu konstantu hrvatske popularnoglazbene scene. Sve to, i još puno toga drugoga, i više je nego dostatan razlog za ovotjedni intervju s Elementalom, konkretno s njegovih dvoje najeksponiranijih pojedinaca - Remi i Shotom.

Bend sadašnjosti

Dvadeset pet godina karijere, lijep jubilej! S obzirom na dosadašnje vaše bogato iskustvo, u nekom inventurnom pregledu, recimo tako, koje su i kakve bile pozitivne stvari koje pamtite, a koje negativne, koje nastojite zaboraviti, ako se tako može reći?

Remi: Dogurali smo sad i do 28 godina, ali nema veze, 25. je bila okruglica, pa čekamo i 30. da nas zaokruži! Nemoguće je sublimirati sve ljepote koje smo iskusili od 1998. kad smo formirali bend, još kao srednjoškolci. Ono što mene najviše štrecne za srce kad razmišljam o minulim vremenima, avanturama i albumima iza nas, to je naše prijateljstvo. Tražila sam svirače, našla sam prijatelje. Našla sam familiju! Zaboravila bih sve one dugačke prelaske granice ljeti, kad je gužva takva da više ne znaš jesi li došao ili otišao, a klima u kombiju jedva puše....

Kako se porađao novi album, normalno ili carskim rezom, da se tako izrazim, nakon šestogodišnje stanke? Koji su bili izazovi, dvojbe, dobre odluke i pogrešni pokušaji...?

Shot: Svaki album je sebi svojstven proces i naravno da u tome ima i krivih pokušaja, odugovlačenja, mijenjanja i propitkivanja. Album treba staviti u kontekst privatnih života svih nas sedmoro. Mora se posložiti tako da imamo u životu energije i vremena da se prebacimo u tu kreativnu sferu pa da pustimo da se nove pjesme stvaraju. Ovaj album smo krenuli raditi na probama, u nekom trenutku sve prebacili u studio i onda gotovo sve urađeno samo jednostavno pobrisali. Ne doslovno, ali svaku do tada napravljenu skicu smo presložili i odveli u nekom drugom smjeru. I to mislim da se na albumu “Dobra djeca” čuje. Dosta je različitih stvari od onoga što smo na albumima prije radili. Dopustili smo sebi neke stvari pogurati radikalnije.

Koliko je novi album obilježen vremenom u kojem je nastao, dakle aktualnim zbivanjima u svijetu i kod nas, a koliko je odsjaj prošlosti, pogleda unatrag, s obzirom na minuli rad od 25 godina?

Remi: Album smo počeli “kljuckati” već nakon što je izišao onaj posljednji, “Ilica”, 2020. Bilo je to poprilično intenzivno vrijeme, od korone naovamo... Mislim da nam svima nedostaju dvije godine u kolektivnoj svijesti. Najbolji način bavljenja stresom je i predaja radu, tako da smo kroz poruke ovog albuma “Dobra djeca” sublimirali i poruke koje su se nama motale po svijesti od 2020. No postoji jedna specifična stvar za Elemental, a to je da se vrlo rijetko bavimo prošlošću - mi smo bend sadašnjosti, jer sada se živi, a ne jučer ili sutra.

Uvijek angažirani

Koje i kakve poruke šalje Elemental? Koja su to i kakva “Dobra djeca” iz naslova albuma, ili ih sami slušatelji trebaju otkriti, detektirati, prepoznati...?

Shot: Zanimljiv je taj izraz “dobra djeca”. Jesu li dobra djeca ona koja bespogovorno slušaju roditelje i učine kako se od njih traži? Ili su možda dobra djeca ona koja trče krvavih koljena i smiju se slobodna u prirodi? Mogu li biti dobra djeca ona koja ne znaju kako izgleda krava ili ovca? I koje su to vrijednosti koje mi njima dajemo da bi ih mogli nazvati dobrom djecom? To su neka pitanja na koja svatko od nas sam mora odgovoriti i ne postoji isti odgovor. Vrlo je individualna definicija dobre djece, zar ne?

Stoji li teza da je Elemental angažirani bend, ili nije, koji su po vama argumenti za ili protiv, s obzirom i na otrcanost etikete “angažiranost”, bar u onom doslovnom društvenom i političkom smislu? Mogli bismo govoriti i o aktivizmu...

Remi: Angažirani smo bend, još od 1998., kad smo krenuli sa zajedničkim radom, Shot, ja i Ink, uz pratnju DJ Excela. Naše teme su teme svakodnevice, a ona se nažalost od 1998. nije baš mnogo promijenila. Zato imamo neke pjesme poput “Iz dana u dan” ili “Zašto te imam”, koje i dalje odjekuju suvremenošću, premda su iz 2004. ili 2008. Upravo o tom paradoksu i govorimo u pjesmi “Zamisli”, našem posljednjem singlu s novog albuma, o “zamrznutosti u vremenu” i kazaljkama koje se ne pomiču... Ja čak i ne mislim da je etiketa angažiranog umjetnika otrcana, kod nas se angažiranom muzikom bavi tek šačica izvođača.

MARE MILIN

Da malo proširimo priču, sukladno s aktualnim vremenom... Kakav je vaš stav o umjetnoj inteligenciji općenito, ali i u kontekstu stvaranja glazbe ili bar pomaganja u stvaranju?

Shot: Umjetna inteligencija je izazov vremena, a svako vrijeme imalo je svoje izazove. Pa, eto, tako je nama sad palo da se nosimo s njom. Ma mislim da je sve to sasvim normalno. Mi ćemo se naviknuti kako da koegzistiramo s odgovorima, rješenjima i svime što nam taj AI iskomponira. Za sada on još ne može emulirati nepredvidljivost ljudskih kreativnih procesa. Koliko god se mi u glazbi bojali što neki Suno može stvoriti, realno mislim da će biti najteže da AI stvori ono nešto potpuno originalno što umjetnik može. Ali, da - sve ono što nije baš prevelika umjetnička vrijednost AI će učiniti da još više bagatelizira, kopira i obezvrijedi svojom masovnom proizvodnjom.

Vizualni aspekt Elementala, koliko vam je on važan bio prije, a koliko je važan i danas?

Remi: Prije smo manje marili za vizualnim, danas smo neke stvari ipak naučili jer društvene mreže koje koristimo za promociju svoje umjetnosti ipak traže neku ujednačenost ili veću “izbrušenost”. Trudimo se, a neki put nam i pođe za rukom da snimimo dobar spot koji je i estetski, ali i porukom, na visokoj razini. Što se tiče vizuala albuma, to je nešto na što smo oduvijek stavljali veliki naglasak. Mislim da je naslovnica albuma “Dobra djeca” doista remek-djelo Branimira Kolareka Badcata, jer nikog nije ostavila hladnokrvnim.

Pitanje balansa

Analogno ili digitalno? Retrogradno ili futuristički?

Shot: Ja sam u smislu studijske tehnike i instrumenata prilično analogno orijentiran. Te stvari najbolje zvuče, ali tlaka su. Treba to servisirati, održavati, a sve je teže i teže jer dijelova nema. Zato digitalno svakako pobjeđuje. Gotovo isti zvuk, ali pod prstima i uvijek isti bez obzira na uvjete. Ma to se sve danas izmiješalo. Futuriziam je postao retro, digitalno glumi da je analogno i ništa nije bolje jedno od drugog. Bitno je da nam je sve nadohvat ruke.

Elemental danas i Elemental sutra? Drugim riječima, kako biste željeli da javnost percipira Elemental, napose u glazbenom, ali i širem društvenom smislu...?

Remi: Mislim da se može naći lijepi balans između umjetničkog otiska, ali i angažiranog. To su stope koje ostavljamo za sobom, u balansu između toga da pošaljemo poruku koja istovremeno ima i umjetničku vrijednost. Nikada nismo nastupali za stranke, naš aktivizam dolazi iz srca, borimo se protiv nepravde i uvijek smo na strani manjinaca, onih koji se ne snalaze najbolje u dominantnom narativu. Kako smo rekli u pjesmi “Ptice bez gnijezda”, na albumu “Ilica” - “netko mora bit’ manjina, netko mora bit’ i to, na mržnju lijepim ljubav, svako dobro za neko zlo”.

Zaključno: Elemental u tri-četiri-pet-šest riječi?

Shot: Idemo dalje, radimo, stvaramo, sviramo, putujemo…