Razvojem tehnika molekularne biologije čovječanstvo je dublje proniknulo u mnogobrojne tajne ljudske vrste. Između ostalog, istraživanja pojedinih komponenti genetskog materijala mogu dati bolji uvid u velike migracije današnjeg čovjeka, ali i njegovih razvojnih predaka. - navodi prof. dr. sc. Darko Ropac, te u nastavku svog priloga, piše:

Najčešće je korištena analiza jedne aminokiseline u mitohondriju ljudske stanice, a naziva se ljudska mitohondrijska DNK haplogupa L3. Ta haplogrupa ima ključnu ulogu u praćenju migracije prvih ljudi na druga područja našeg planeta.

Svjetska znanost smatra da je sve počelo u tzv. Rasjednoj dolini, nastaloj na području istočne Afrike razdvajanjem velikih tektonskih ploča. Prostire se u duljini od 5000 km, širine je do 100 km, a dubine do nekoliko kilometara. Unutar ekoloških uvjeta te doline živjeli su najprije predci, a potom i današnji Homo sapiens, ili moderan čovjek. Tu je otkriven dio kostura najpoznatijeg hominida, nazvanog Lucy, koja je živjela prije više od tri milijuna godina. Njezin fosil potvrđuje da je hodala uspravno na dvije noge.

PIŠE: Darko ROPAC

Seljenje i miješanje

Praćenjem nalaza haplogrupe L3 u fosilnim ostatcima moguće je utvrditi kada su se ljudi pojavili u nekom dijelu planeta. Procjenjuje se da su prve migracije iz Rasjedne doline počele prije više od 100.000 godina. Ljudi su se u idućih 50.000 godina proširili po cijelom euroazijskom području, dosegnuli su američki kontinent i napokon Australiju. U početku migracije miješali su se sa skupinama hominida, tako da mi u svojem genomu (ukupni genetski materijal - svi nasljedni podatci kodirani u DNK-u) danas imamo dio genoma hominida - naših razvojnih predaka. Zasigurno su se miješali s neandertalcem, jer su živjeli u isto vrijeme na istom području, primjerice kod nas u Zagorju. Stoga danas u nama ima nasljednih osobina krapinskog pračovjeka, pa u šali možemo reći da smo svi mi pomalo Zagorci.

Nakon tih velikih migracija prvih ljudi slijedile su mnoge druge kroz našu raniju i kasniju povijest. Tada su te migracije bile najčešće povezane s ratnim pohodima određenih populacija, širenjem kulturnog utjecaja starih Grka po Mediteranu uz osnivanje manjih kolonija, potom nastankom velikog Rimskog Carstva, nekoliko stotina godina prije Krista, te jednako tako nakon njega. Mnoge migracije u starom i srednjem vijeku prouzročene su ratnim, vjerskim i ekonomskim krizama: nadiranje Mongola preko Azije i Europe, Osmanlija iz Azije u Europu, sve do 19. i 20. stoljeća s Napoleonovim ratovima i onima drugima koje su potaknule velesile nastojeći proširiti svoj teritorij, moć i utjecaj. I napokon, najnoviji ratovi i velika ekonomska kriza u svijetu, koja dovodi do migracije milijuna ljudi iz Azije i Afrike u Europu. Uza sve to odvijale su se i još se odvijaju velike ekonomske migracije u razvijenije dijelove svijeta, s čim se i mi u Hrvatskoj danas susrećemo.

Dakle, cijela povijest ljudskog roda utemeljena je na - migracijama! Može se pretpostaviti da su migracije dovele do miješanja genetskog materijala između domicilnog stanovništva i onog koje je došlo iz nekog drugog dijela svijeta. Genetska raznolikost preduvjet je opstanka neke vrste. Sjetimo se izoliranih malih skupina ljudi koji su se održavali razmjenom genetskog materijala unutar svoje skupine. Kroz nekoliko generacija dolazi do pojave brojnih genetski uvjetovanih bolesti. Tako je to bilo među članovima vladajućih obitelji koji su se međusobno ženili, kao i među pripadnicima izoliranih skupina s malom populacijom (npr. otok Susak). Manje izolirane skupine bez migracija osuđene su na odumiranje. Tek se migracijama ostvaruje miješanje genetskog potencijala, koje dovodi do otpornosti populacije.

PEXELS/BEN PRATER

Trbuhom za kruhom

Promatrajući pripadnike svojeg naroda, možemo uočiti neke fenotipske karakteristike (npr. izgled lica) nekih drugih naroda (npr. azijskog podrijetla). Zasigurno su nastale u prošlosti miješanjem pripadnika različitih populacija. Populacija koja ne unosi svježi genetski materijal osuđena je na degeneraciju i propast. Stoga i današnje migracije treba gledati u tom kontekstu. Kao što je nama normalno da naši ljudi odlaze trbuhom za kruhom ili bježe od ratne ili ekonomske nesigurnosti, tako je i drugima normalno da to čine i migriraju k nama u Europu. To što su oni druge kulture, druge vjere, drugih običaja, nešto drukčijeg izgleda, ništa ne mijenja na stvari. Sve je to isto, nema razlike.

Ljudi koji dolaze u Europu pridonijet će njezinu ekonomskom razvoju, kulturološkoj i, što je bitno, genetskoj raznolikosti. U populaciju se migracijama unosi nova energija. Stoga su migracije stanovništva, gledajući kroz povijest ljudskog roda, korisna društvena i biološka pojava, svidjelo se to nama ili ne.