Kao stručnjakinja za svemirski sektor, osnivačica tvrtke ORBITALYX i voditeljica projekta CroCube, prvog hrvatskog satelita, Daniela Jović aktivna je u europskoj NewSpace industriji, s iskustvom u satelitskim misijama, poslovnom razvoju i komunikaciji. Jović surađuje s Europskom svemirskom agencijom (ESA), agencijom Europske unije za svemirski program (EUSPA) te međunarodnim tvrtkama koje se bave lansiranjem satelita i razvojem raketnih nosača. Daniela Jović svrstana je među 50 žena na svjetskoj listi Women in Satellite, a u svom radu povezuje tehnologiju, industriju i javnost te promiče razvoj svemirskog ekosustava u Hrvatskoj.

Hrvatska pamet

Što nam možete reći o projektu CroCube, prvom hrvatskom satelitu, što o tome zna šira javnost, ali i znanstvena zajednica, kakve su povratne informacije i što je zapravo temeljni cilj tog projekta?

- CroCube je prvi hrvatski satelit i za nas je puno više od tehničkog projekta. To je simboličan i vrlo konkretan dokaz da i mala zemlja poput Hrvatske može sudjelovati u svemirskom sektoru, ne samo kao promatrač nego i kao aktivni sudionik.

Riječ je o CubeSat satelitu, veličine približno 10 x 10 x 10 centimetara, koji je lansiran 21. prosinca 2024. raketom Falcon 9. Projekt, koji pokriva neprofitno Društvo EVO i tehnološki tvrtka Spacemanic iz Slovačke i Češke, djelo je brojnih volontera i suradnika, a od samog početka njegova misija nije bila samo tehnička nego i obrazovna, inspirativna i društvena.

Šira javnost CroCube uglavnom prepoznaje kao prvi hrvatski satelit, što je samo po sebi vrlo snažna poruka. Djeci, studentima, nastavnicima i roditeljima to je otvorilo prostor za pitanje: “Ako Hrvatska ima svoj satelit, što još možemo napraviti?” Upravo je to jedan od najvažnijih učinaka projekta.

Znanstvena i tehnička zajednica CroCube promatra nešto drukčije. Ona razumije da se ne radi o velikom znanstvenom instrumentu, nego o demonstracijskoj, edukacijskoj i komunikacijskoj platformi. Satelit nosi kameru, eksperimentalni elektronički teret hrvatskog podrijetla, modul Astrotron 1000 te digitalni repeater za radioamatersku zajednicu i nekoliko simboličnih elemenata koji povezuju tehnologiju, kulturu i nacionalni identitet poput Hrašćinskog meteorita, himne satelita Svemir ima novi pozivni, crveno-bijelog dizajna, skrivene kune i puno slika i pjesmica spremljenih na memorijskoj kartici satelita.

Najviše pozitivnih povratnih informacija bilo je od škola, radioamatera, ljudi iz tehnološkog sektora i međunarodne svemirske zajednice. Možda je najljepši komentar koji smo često čuli bio da je CroCube djeci prvi put približio svemir kao nešto što nije rezervirano samo za NASA-u, SpaceX ili velike države.

Temeljni cilj projekta CroCube bio je upravo to: približiti svemir ljudima, inspirirati novu generaciju i pokazati da svemirski projekti ne moraju početi s milijardama, velikim institucijama i savršenim uvjetima. Ponekad počinju s malim satelitom, velikom voljom i zajednicom ljudi koja vjeruje da se nešto može napraviti.

ARHIVA/GS/DJ

Priznanje iz svijeta

Krajem prošle godine u zagrebačkom Tehničkom muzeju “Nikola Tesla” obilježena je prva obljetnica lansiranja satelita CroCube. Jeste li zadovoljni postignutim, kakvi su dojmovi, kakva je percepcija u RH i u inozemstvu, koji su problemi s kojima se suočavate?

- Prva obljetnica lansiranja bila je vrlo emotivan trenutak. Kada radite na ovakvom projektu, dugo vremena sve izgleda kao kombinacija financijskih problema, tehničkih zadataka, rokova, papirologije, komunikacije, logistike i neočekivanih situacija koje morate rješavati u hodu. Tek kada prođe određeno vrijeme, shvatite što se zapravo dogodilo: Hrvatska je dobila svoj prvi satelit i on je postao dio naše svemirske povijesti.

Zadovoljni smo postignutim. CroCube je lansiran, uspješno je uspostavljena komunikacija, satelit i dalje šalje telemetrijske podatke, odradio je više od 300 fotografija iz orbite, a projekt je privukao pažnju javnosti, medija, škola i međunarodne zajednice. Za projekt koji je nastao iz entuzijazma, suradnje i jako ograničenih resursa, to je veliko postignuće.

Percepcija u Hrvatskoj vrlo je zanimljiva. S jedne strane postoji veliki ponos jer se radi o prvom hrvatskom satelitu. S druge strane još uvijek se borimo s idejom da je svemirski sektor nešto stvarno, dostupno i relevantno za Hrvatsku. Ljudi često svemir doživljavaju kao nešto jako udaljeno, i prilično sci-fi. CroCube je pokazao da to više nije tako.

IGOR SOBAN/PIXSELL

U inozemstvu je percepcija često vrlo pozitivna upravo zato što se razumije koliko je teško napraviti prvi korak. U međunarodnoj svemirskoj zajednici mali sateliti više nisu egzotika, ali prvi nacionalni satelit uvijek nosi posebnu težinu. On pokazuje da postoji ambicija, znanje i sposobnost povezivanja ljudi oko vrlo kompleksnog cilja. To je dokazala i nagrada Američkog instituta za aeronautiku i astronautiku, Rookie of theYear, za malu satelitsku misiju godine 2025. koju smo dobili.

Naravno, problema ima. Hrvatska još nema razvijenu svemirsku infrastrukturu kakvu imaju neke druge zemlje. Nemamo vlastitu operativnu mrežu zemaljskih stanica za ovakve misije, svemirski projekti još uvijek se često oslanjaju na entuzijazam pojedinaca, a financiranje i institucionalna podrška nisu uvijek jednostavni. Izazov je i edukacija javnosti, jer svemirski sektor nije samo lansiranje rakete. To su inženjeri, pravnici, komunikacijski stručnjaci, radioamateri, škole, dobavljači, regulatori, logistika i puno nevidljivog rada.

Ali upravo zato je CroCube važan. On je otvorio vrata i pokazao gdje su praznine, što moramo graditi dalje i koliko potencijala postoji.

Postoji i malo tužniji dio priče, a to je bilo nositi se i s nepovjerenjem i s pokušajima diskreditiranja projekta. U Hrvatskoj godinama slušamo najave svemirskih projekata koji nikada ne polete, inicijative koje ostaju na prezentacijama, obećanja dana studentima i javnosti bez stvarnog rezultata, a istovremeno se pojedini ljudi vrlo lako upuštaju u omalovažavanje tima koji zapravo nešto dovodi do lansiranja i orbite.

CroCube nije savršen projekt, niti tvrdimo da jest, ali je stvaran. Ima tim, satelit u orbiti, komunikaciju, podatke, slike iz orbite i javni trag koji se ne može izbrisati komentarima, podmetanjima ili pokušajima umanjivanja. Zato mi je posebno važno reći da se reputacija svemirskog sektora ne gradi velikim riječima, nego postignutim rezultatima, a CroCube, unatoč svim pritiscima i pokušajima rušenja povjerenja, pokazuje da se u Hrvatskoj može napraviti konkretan svemirski projekt.

Još malo o projektu CroCube. Ako je on samo početak, kako navodite na svojoj web-stranici, što očekivati u godinama koje slijede, moguće nove satelite; gdje je granica, i postoji li ona uopće kad se radi o razvoju i napretku?

- CroCube je definitivno početak, a ne kraj priče. Prvi satelit uvijek ima posebnu ulogu. On ne mora biti najveći, najskuplji ili tehnološki najnapredniji. Njegova najveća vrijednost je u tome što probija psihološku i institucionalnu barijeru. Nakon prvog satelita više ne govorimo o tome može li Hrvatska imati satelit, nego što možemo napraviti sljedeće.

U godinama koje dolaze voljela bih vidjeti više hrvatskih svemirskih projekata, više uključenih škola i fakulteta, više domaćih eksperimenata, više suradnje s europskom svemirskom zajednicom i, naravno, nove misije. To ne mora odmah značiti velike i skupe misije. Napredak se može graditi postupno, kroz studentske eksperimente, europsku i internacionalnu suradnju s industrijom i inovativnim primjenama novih tehnologija poput kibernetičke sigurnosti, AI i slično.

Važno je da ne upadnemo u zamku razmišljanja da nešto ne možemo samo zato što dolazimo iz male zemlje. U svemirskoj industriji veličina države više nije jedini kriterij. Danas su važni brzina, partnerstva, kreativnost i sposobnost prilagodbe potrebama tržišta.

Za mene je pitanje “gdje je granica” zapravo pitanje koliko smo ozbiljno spremni graditi ekosustav. Satelit nije samo objekt u orbiti. Iza njega stoji lanac znanja, industrije, edukacije, regulacije, komunikacije i međunarodne suradnje. Ako taj lanac gradimo pametno, CroCube može biti prva rečenica puno veće priče.

ARHIVA/GS/DJ

Odgovornost za napredak

Ukupno uzevši, svima je jasno da znanstveni i tehnološki napredak nije moguće zaustaviti. No je li nova era tehnologije, uključujući i razvoj AI-a, put u napredak ili put u propast? Jesmo li na putu od postmodernog do postkvantnog čovjeka zanemarili etiku? Vaš završni komentar?

- Tehnologija je alat. Kao i kalkulator ili kompjuter. Znamo računati, ali s tehnologijom ide brže, bolje, više, opsežnije…

AI, kvantne tehnologije, svemirski sustavi, autonomni sustavi i nova generacija digitalne infrastrukture mogu nam pomoći da bolje razumijemo planet, učinkovitije upravljamo resursima, predviđamo krize, razvijamo medicinu, obrazovanje i znanost. Ali ista ta tehnologija može produbiti nejednakosti, omogućiti manipulaciju, nadzor, dezinformacije ili razvoj sustava koje više ne razumijemo dovoljno dobro da bismo ih odgovorno kontrolirali.

ARHIVA/GS/DJ

Zato mislim da pitanje etike nije dodatak tehnologiji. Etika ne smije biti sporedna. Ne možemo najprije razviti tehnologiju, a onda se pitati kakve posljedice ima. To je neodgovorno.

U svemirskom sektoru to posebno dobro vidimo. Sateliti nam omogućuju navigaciju, komunikaciju, praćenje klimatskih promjena, sigurnost i znanost. Istovremeno otvaraju pitanja militarizacije, svemirskog otpada, pristupa orbiti, odgovornosti i dugoročne održivosti. Napredak bez odgovornosti je opasan.

Svakako nam treba snažniji dijalog znanosti, tehnologije i društva, uz jasnu legislativu koja će osigurati odgovoran razvoj i primjenu novih tehnologija.

Svemir je težak i takvi projekti nikada ne idu jednostavno, ali upravo zato ne treba odustati na prvoj prepreci. Treba dati priliku ljudima koji žele raditi, učiti i gurati stvari naprijed, čak i kada uvjeti nisu savršeni. CroCube je pokazao da se trud isplati, a veliko hvala svima koji su bili uz nas, vjerovali u projekt i pomogli da ova priča zaživi.