Rat na Bliskom istoku još jednom nas je podsjetio koliko su današnje gospodarstvo i geopolitika isprepleteni. Najvišu cijenu, naravno, plaćaju ljudi u Izraelu, Gazi, Libanonu i Iranu, ali ekonomske posljedice osjećaju se daleko izvan tih prostora. One se najbrže prelijevaju na energetska tržišta, no ne zaustavljaju se tamo, pogađaju i turizam, promet, osiguranje, financijska tržišta i međunarodnu trgovinu - navodi izv. prof. dr. sc. Pavle Jakovac s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci te u nastavku svog priloga piše:

- Pitanje tko trenutačno snosi najveći gospodarski teret nema jednostavan odgovor. Zemlje izravno uključene u sukob suočavaju se s ogromnim troškovima - od vojnih izdataka i razaranja infrastrukture do pada investicija. No među najvećim "tihim gubitnicima" nalaze se i energetski ovisna gospodarstva, prije svega Europska unija. Procjene Europske komisije govore da je već u prvih stotinu dana krize dodatni trošak uvoza energije za EU dosegnuo oko 47 milijardi eura. Taj iznos u konačnici ne snose institucije, nego građani i poduzeća, kroz više cijene goriva, električne energije, prijevoza i svakodnevnih proizvoda.

IZV. PROF. DR. SC.
PAVLE JAKOVAC

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Energetika i inflacija

Osim energetike snažan udar osjetio je i turistički sektor. Zrakoplovne kompanije smanjivale su ili obustavljale letove prema rizičnim područjima, dok su premije osiguranja za brodove i teret u kriznim zonama rasle. U zemljama koje ovise o turizmu dovoljno je i duže razdoblje percepcije nesigurnosti da broj posjetitelja počne padati, a investicije se odgađaju.

Je li Europska unija bila spremna na još jedan energetski šok? Najrealnije je reći - spremnija nego prije nekoliko godina, ali ne i potpuno spremna. Nakon ruske invazije na Ukrajinu Europa je ubrzano smanjila ovisnost o ruskom plinu, povećala uvoz LNG-a, proširila skladišta i ubrzala ulaganja u obnovljive izvore. Upravo zato današnja situacija nije usporediva s krizom iz 2022. godine.

Najveći rizik i dalje je inflacija. Cijena nafte Brent tijekom lipnja 2026. kretala se uglavnom između 85 i 95 dolara po barelu, uz povremene skokove i iznad te razine zbog strahova od poremećaja opskrbe. Analitičari pritom upozoravaju da bi ozbiljnija i dugotrajnija blokada Hormuškog tjesnaca mogla pogurati cijene znatno iznad 100 dolara po barelu. Kroz taj uski morski prolaz prolazi oko petine svjetske trgovine naftom i znatan dio globalnog LNG prometa, pa svaka prijetnja njegovoj sigurnosti odmah uznemiri tržišta.

Za europodručje to je posebno osjetljivo. Nakon razdoblja postupnog snižavanja kamatnih stopa, 2024. i 2025. godine, Europska središnja banka ponovno je u lipnju 2026. posegnula za njihovim podizanjem zbog novih inflacijskih pritisaka povezanih s rastom cijena energije. Tijekom 2024. i 2025. ECB je uglavnom snižavao kamatne stope jer se inflacija smirivala. Međutim, zbog novog energetskog šoka, povezanog s ratom na Bliskom istoku i rastom cijena energije, ECB je 11. lipnja 2026. ponovno podigao kamatne stope za 0,25 postotnih bodova, prvi put nakon gotovo tri godine.

Važno je naglasiti da se inflacija ne prenosi samo gorivom - skuplja energija povećava troškove proizvodnje, logistike i poljoprivrede, što se brzo prelijeva i na cijene u trgovinama.

Zato ne iznenađuje što su pojedini ekonomisti sukob SAD-a/Izraela i Irana opisivali kao ekonomski izrazito nepovoljan scenarij za gotovo sve uključene strane. Kratkoročni politički i vojni ciljevi često dolaze uz dugoročne ekonomske troškove: veće javne rashode, slabiji investicijski optimizam, skuplju energiju i sporiji rast.

Ipak, razmjer eskalacije između Izraela i Irana, kao i mogućnost prelijevanja sukoba na ključne energetske koridore, teško je bilo precizno predvidjeti. Europska politika zato danas funkcionira kombinacijom unaprijed pripremljenih mehanizama i stalne prilagodbe okolnostima koje se mijenjaju iz tjedna u tjedan. Drugim riječima, ne radi se o čistoj improvizaciji, ali ni o sustavu koji ima spreman odgovor na svaki mogući scenarij.

Na razini šireg gospodarstva već su vidljivi određeni negativni učinci. Najizraženiji je rast neizvjesnosti: poduzeća odgađaju investicije, financijska tržišta postaju opreznija, a potrošači skloniji štednji. To ne znači nužno da Europa ide prema recesiji zbog ovog sukoba, ali znači da se oporavak dodatno usporava.

Nafta je ključna

Kad se govori o Bliskom istoku, teško je zaobići pitanje nafte. Ona se desetljećima smatra jednim od ključnih razloga strateške važnosti regije. No današnja stvarnost ipak je složenija. Nafta više nije jedini niti presudan uzrok sukoba, ali i dalje snažno oblikuje ponašanje država. Energetska infrastruktura, sigurnost opskrbnih pravaca i stabilnost tržišta i dalje su važan dio šire političke slike.

Drugim riječima, uloga nafte nije precijenjena, ali nije ni dovoljna sama po sebi za razumijevanje suvremenih sukoba. Uz energiju, sve veću važnost imaju tehnološka dominacija, kontrola kritičnih sirovina, sigurnost pomorskih ruta i regionalni politički utjecaj. Ipak, svaka veća kriza podsjeti koliko je svijet i dalje ovisan o fosilnim gorivima.

Tu dolazimo do jednog od ključnih paradoksa današnjice. Nikada se više nije govorilo o zelenoj tranziciji i dekarbonizaciji, a istodobno svaka ozbiljna geopolitička napetost ponovno naglašava koliko su nafta i plin još uvijek temelj funkcioniranja globalnog gospodarstva. Nafta danas možda djeluje manje vidljivo nego nekad, ali njezin utjecaj ostaje iznimno snažan - ne pokreće nužno sukobe sama, ali uvelike određuje njihovu dinamiku, trajanje i ekonomske posljedice. Zato memorandum/sporazum o miru SAD-a i Irana, koji, između ostalog, znači otvaranje Hormuškog tjesnaca, svakako treba pozdraviti...