Tko plaća najvišu cijenu, ekonomsku i financijsku, rata na Bliskom istoku, napose SAD-a i Izraela s Iranom, ali i Izraela s Libanonom, odnosno s Hezbolahom, nakon obračuna s Hamasom u Gazi - upitali smo dr. sc. Nevena Vidakovića, neovisnog ekonomskog analitičara.

- Geopolitički to je Europa, koja je postala politički irelevantna. Također, pokazuju se sve ekonomske slabosti. Ljudski, uvijek najsiromašniji, koji su pogođeni rastom cijena hrane i energenata. Problem je što se političari bave puno više geopolitikom, a jako malo ljudima koji plaćaju cijenu. Iako moram reći da je Vlada s pravom ograničila cijene benzina i to se sada pokazalo kao dobra odluka.

Kad smo kod energetike, rat na Bliskom istoku u proteklih stotinu dana povećao je troškove za uvoz energije u EU za 47 milijardi eura, rekla je glasnogovornica EK-a Eva Hrničorova. Je li se EU dobro pripremio za energetsku krizu izazvanu novim ratom na Bliskom istoku, ovim s Iranom, ili je improvizirao u hodu, nadajući se da rat neće dugo trajati?

- EU može pokazati planiranje samo kada se radi o uzaludnim stvarima, kao što su čepovi za plastične boce. Za važne događaje trebaju odluke, a on to jednostavno ne može napraviti. Tako da se sve svodi na praznu priču. Posljednjih nekoliko godina EU ne može naći pravi put. To se sada posebno vidjelo s dizanjem kamate ECB-a.

Zar to nije jasan pokazatelj da se ECB bori protiv inflacije? Dizanje kamate je jasan znak da će centralna banka reagirati na rast inflacije. Što su trebali napraviti prema vama?

- Ako pogledamo eurozonu, onda se već dogodilo nekoliko antiinflatornih događaja. Kamatne stope na desetgodišnje obveznice već su narasle. Dakle, već je došlo do rasta kamatnih stopa na kredite jer će se rast kamatnih stopa na državne obveznice preliti na ostale sudionike u ekonomiji. Rast cijena energenata je također antiinflatoran. Građani moraju kupiti energente, tako da imaju manje za trošenje na drugu robu i usluge. Jedino što je ovo dizanje kamatne stope napravilo jest da je jasno kazalo bankama da smanje kreditiranje.

Luka Stanzl/Pixsell

Navodi se da će smanjenje kreditiranja također smanjiti inflatorne pritiske... Onda ovo dizanje kamatne stope jest značajna antiinflatorna mjera?

- Ako gledate kreditiranje kao što se kreditira u Hrvatskoj: nekretnine i potrošnja. Ako gledate druge zemlje, posebno velike zemlje koje sada trebaju ulagati u inovacije za borbu s kineskom konkurencijom, to je katastrofalan potez. Izlazak iz strukturne inflacije su investicije u inovacije, a podizanjem kamatne stope upravo se to sprječava jer će banke prvo prestati kreditirati razvoj. Dakle, ovaj potez ECB-a jasan je znak bankama da smanje kreditiranje.

Ukupno uzevši, nakon 100 dana rata, može li se govoriti o učincima, napose onima s negativnim predznakom, na europsko gospodarstvo u širem smislu, uključujući i gospodarstvo eurozone, u kojoj je i Hrvatska?

- Rast inflacije prvi je rezultat s negativnim predznakom. Ovaj rast inflacije podignut će inflaciju, koja će ostati povišena ove i sljedeće godine. EU neće moći ostvariti ekonomski rast do kraja desetljeća. Nemojte zaboraviti, kada stanu NPOO sredstava u Hrvatskoj, stat će i u drugim EU državama, što znači da će doći do smanjenja ekonomske aktivnosti na razini cijelog EUa. Stopa rasta EU-a u posljednjih deset godina upola je manja od one SAD-a. U razdoblju od deset godina to se jako osjeti.

Premda se Trump hvali da je rat s Iranom gotov, koliko je i dosadašnji sukob imao utjecaja na inflaciju u eurozoni, i hoće li sad ipak pasti?

- Gotovo je nemoguće da će stopa inflacije do kraja desetljeća pasti ispod 2 %. Već sam nekoliko puta rekao da je EU u političkoj krizi, a ne ekonomskoj. Politička kriza će se samo povećavati, što će povećavati ekonomske nestabilnosti. EU to rješava regulacijom i centralnim planiranjem. To nije uspjelo u Jugoslaviji, neće ni u EU-u.

Velika analiza The Economista pokazuje da je rat s Iranom i ekonomski gledano potpuni promašaj... Vaš komentar?

- Ovisno za koga. Trump je uspio u svemu. Jasno je definirao koji dio svijeta pripada SAD-u. Ratom u Iranu ponovo je zavadio sunite i šijite, što je zaustavilo jačanje BRICKS-a. Pokazao je potpunu nemoć, impotenciju i nesposobnost EU-a u vojnom smislu. Zaustavio je kineski prodor preko BRICKS-a i sada, kada natjera Zelenskoga na predaju teritorija, ponovo će obnoviti odnose s Rusijom i staviti Rusiju da sjedi na dva stolca (BRICKS i G8). EU je potpuno eliminirao kao politički i ekonomski globalni faktor. Rekao bih da je SAD postigao sve što je htio.

I da završimo NAFTOM. Od Williama Engdahla do mnogih sadašnjih ekonomskih i geopolitičkih stručnjaka nafta se redovito navodi kao jedan od glavnih čimbenika zbog kojeg je Bliski istok u širem smislu strateško područje posebnog interesa velikih sila, ali i zemlje Zaljeva, koje su na nafti izgradile vlastito bogatstvo, snagu i utjecaj... Precjenjuje li se uloga nafte ili je ona zbilja ključan faktor?

- Da. To je sigurno. Kao što sam rekao odgovarajući na prethodno pitanje, Iran i Saudijska Arabija puno su važniji danas kao članovi BRICKS-a, a ne kao izvoznici nafte. Pa pogledajte podatke. Danima nema nafte i cijena je otišla samo do 100 US$. Što vam to govori o značenju i utjecaju nafte na današnju ekonomiju?...