Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i diljem svijeta. U tekstu “Šahovska ploča globalne carinske razmjene ili ravnoteža interesa?”, Paweł Gałecki, vlasnik brenda Creative Tower i stručnjak za međunarodne odnose, analizira sve intenzivnije carinske sukobe između Sjedinjenih Američkih Država, Europske unije i Kine, ističući kako rastući protekcionizam preoblikuje globalnu trgovinu u sve fragmentiraniji i strateški konkurentniji sistem. Iako su ove politike namijenjene zaštiti domaćih industrija, one također proizvode širu ekonomsku neefikasnost i povećanu neizvjesnost, pri čemu se EU nalazi između konkurentskih pritisaka, a periferne regije poput srednje i istočne Europe i zapadnog Balkana pojavljuju se s novim strateškim i razvojnim prilikama.

Međunarodni trgovinski odnosi prolaze kroz dinamičnu transformaciju, sve više poprimajući protekcionistički smjer na štetu globalne ekonomije i proizvodeći iznenađujuće posljedice. Tri najveće ekonomije svijeta - Sjedinjene Američke Države, Europska unija i Kina - uvele su niz međusobnih trgovinskih ograničenja koja fundamentalno mijenjaju pejzaž globalne trgovine i otvaraju nove mogućnosti za regije na periferiji tih odnosa. Krajem travnja 2026. godine sustav recipročnih carinskih mjera bio je vidljiv, što je proizvelo znatne posljedice za sve strane, a posebno za Europsku uniju, koja je uhvaćena između čekića i nakovnja. Istovremeno, trenutna situacija stvara neviđenu priliku i jedinstvenu perspektivu za ekonomski razvoj u zemljama srednje i istočne Europe.

AGRESIVNA STRATEGIJA

JIM LOSCALZO/CNP/ADMEDIA

Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa slijedila je agresivnu strategiju usmjerenu na smanjenje trgovinskog deficita i jačanje domaćih proizvodnih kapaciteta. Početkom travnja 2026. godine prosječna carinska stopa dostigla je 11,8 %, što je najviše od početka 1940-ih. Ako bi te tarife ostale trajne, efektivna prosječna tarifa bi dostigla 12,2 % do kraja 2026. godine. Sjedinjene Američke Države također su uvele novu višeslojnu tarifnu strukturu za metale koja je stupila na snagu u travnju 2026. Ovaj sustav radikalno odstupa od prethodnog jedinstvenog pristupa i zamjenjuje ga višeslojnom shemom zasnovanom na sadržaju metala. Proizvodi s visokim sadržajem metala podliježu tarifi od 50 % izračunanoj na punu vrijednost uvoza. Većina derivatnih proizvoda - roba koja sadrži značajne količine čelika, aluminija ili bakra, ali nije čisti metalni proizvod - podliježe tarifi od 25 %. Ostala specijalizirana roba koja sadrži metal suočava se s minimalnom tarifom od 15 %. Ova složena tarifna struktura ima za cilj zaštititi američku metalnu industriju od konkurencije, posebno iz Kine i Europe.

Najradikalnija mjera američke administracije u ovom razdoblju bila je uvođenje tarife od 100 % na patentirane farmaceutske proizvode i njihove sastojke. Tarifa bi trebala stupiti na snagu 29. rujna 2026. za većinu proizvođača, iako je nekim kompanijama odobren kraći prijelazni rok od 120 dana. Sustav je uključivao niz iznimaka i olakšica: neki lijekovi su bili potpuno oslobođeni carina. Farmaceutski proizvodi podrijetlom iz zemalja stranaka trgovinskih sporazuma - uključujući Europsku uniju, Japan, Koreju, Švicarsku i Lihtenštajn - suočavali su se sa smanjenom stopom od samo 15 %. Ovaj diferencirani pristup imao je za cilj i zaštitu domaće farmaceutske industrije i očuvanje pristupa esencijalnim lijekovima za građane SAD-a.

Posljedice američke carinske politike za globalnu ekonomiju su značajne. Yale Budget Lab procijenio je da bi dugoročno američka ekonomija bila trajno manje uspješna za 0,1 %, što je ekvivalentno otprilike 30 milijardi dolara godišnje. Utjecaj na američke potrošače također bi bio značajan: ako bi carine postale trajne, cijene bi porasle za oko 0,9 - 1,1 %, a gubici domaćinstava kretali bi se između 1200 i 1500 dolara godišnje. Iako agresivne carinske mjere mogu donijeti kratkoročne dobitke odabranim sektorima, dugoročno one štete svim stranama uključenim u međunarodnu trgovinu.

UNAKRSNA VATRA

EU u strateškoj unakrsnoj vatri - Industrijska zaštita, trgovinski deficiti i intenziviranje ekonomskog rivalstva između EU, Kine i SAD-a: Europska unija se nalazi u posebno teškoj strateškoj poziciji. S jedne strane, pritisnuta je od Sjedinjenih Američkih Država, koje prijete dodatnim tarifama na europske proizvode; s druge strane, mora se suočiti s prilivom robe proizvedene u Kini, što je proizvelo rekordni trgovinski deficit EU-a od 359,8 milijardi eura u 2025. godini. Ovaj izazov je pogoršan kineskim investicijama i tehnološkim ponudama te aktivnom prisutnošću kineskog kapitala i proizvodnih pogona u mnogim europskim industrijskim regijama. Istovremeno, mnogi europski korporativni prvaci su identificirali svoje kineske centre za istraživanje i razvoj i moderne tvornice kao ključne za održavanje zamaha rasta i globalne konkurentnosti.

Efektivna prosječna tarifa EU-a ostala je znatno ispod razine SAD-a, ali je konkurentska prednost kineskih proizvođača bila vrlo jaka, što im je omogućilo da ponude niže cijene u mnogim kategorijama proizvoda. Iz perspektive prosječnog europskog kupca to često znači pristup proizvodima usporedive kvalitete po nižim cijenama od onih koje nude europski ili američki konkurenti.

Europska komisija pripremila je Zakon o industrijskom akceleratoru - regulatorni paket vrijedan otprilike 200 milijardi eura. Prijedlog uvodi zahtjeve za europski sadržaj, pragove za provjeru stranih investicija i stroge proceduralne obveze za kompanije kineskog podrijetla. Zakon obuhvaća sektore uključujući baterije, električna vozila, fotonaponske sustave, automobile, čelik, aluminij i cement - područja u kojima su kineske firme uspostavile posebno snažne tržišne pozicije u Europi. Cilj mjere je zaštititi europsku industriju od kineske dominacije, a istovremeno očuvati otvorenost za suradnju s drugim međunarodnim partnerima.

EU je također poduzeo direktne trgovinske mjere. Komisija je uvela antidampinške carine na staklena vlakna koja proizvode kineske kompanije koje posluju u Egiptu, Bahreinu i Tajlandu, s carinama u rasponu od 11 % do 25,4 % vrijednosti proizvoda. Ovaj nalaz je bio posebno važan jer su staklena vlakna ključni input za europsku industriju obnovljivih izvora energije. U ožujku 2026. godine Komisija je otkrila da je, od početka sukoba na Bliskom istoku, račun EU-a za uvoz fosilnih goriva porastao za 25 milijardi eura bez ikakvog odgovarajućeg fizičkog povećanja opskrbe energijom - što je pitanje i pristupačnosti i energetske sigurnosti.

JONATHAN RAA/SIPA USA/PIXSELL

Kao odgovor na akcije SAD-a i EU-a Peking je implementirao novi set trgovinskih propisa i strategija. Dana 7. travnja 2026. godine Kina je objavila propise o industrijskoj sigurnosti i lancima opskrbe, koji su stupili na snagu odmah bez prijelaznog razdoblja. Ti su propisi aktivirali pravne instrumente kao što su kontrola izvoza i mjere slične sankcijama, stvarajući jedinstveni pravni okvir orijentiran na nacionalnu sigurnost za nadzor i odgovor u lancu opskrbe. Ovaj potez je osmišljen kako bi se zaštitili ekonomski interesi Kine i osigurali ključni industrijski sektori.

SUFICITI I DEFICITI

Trgovinska trenja između Kine i EU-a i rastući troškovi globalnog protekcionizma u fragmentiranoj svjetskoj ekonomiji: Krajem travnja 2026. godine, kinesko Ministarstvo trgovine izdalo je formalni stav u vezi sa Zakonom EU-a o industrijskom akceleratoru. Peking je prijedloge Komisije opisao kao “sistemsku diskriminaciju” i upozorio da, ako Bruxelles ostane nepopustljiv, Kina “neće imati drugog izbora nego poduzeti mjere odmazde”. Ovo je bila snažna izjava s obzirom na rekordni trgovinski suficit Kine s EU-om - 148 milijardi dolara u prvom kvartalu 2026. godine - i naglašava osnovnu asimetriju i tenzije u bilateralnim trgovinskim odnosima.

U 2025. godini EU je izvezao robe u Kinu u vrijednosti od 199,6 milijardi eura, a uvozio je robe u vrijednosti od 559,4 milijarde eura, što je rezultiralo trgovinskim deficitom od 359,8 milijardi eura. U usporedbi sa 2024. godinom, izvoz je pao za 6,5 %, a uvoz porastao za 6,4 %. Po grupama proizvoda glavni izvoz EU-a u Kinu bili su strojevi i mehanički uređaji (45,3 milijarde eura, 22,7 % izvoza), električna oprema i audiovizualni dijelovi (29,0 milijardi eura, 14,5 %) i cestovna vozila, isključujući željeznicu (16,4 milijarde eura, 8,2 %). Ovaj obrazac pokazuje da Europa uglavnom izvozi robu visoke dodane vrijednosti, a uvozi širok spektar proizvoda - od elektronike do odjeće - što pridonosi strukturnom trgovinskom deficitu.

Efekti novonametnutih carina proširili su se izvan neposrednih strana. Globalna ekonomija pretrpjela je višestruke negativne posljedice eskalacije protekcionizma. Rast u srednjoj Europi predviđen je na oko 2,4 % u 2026. godini, uz blago usporavanje na 2,3 % u 2027. godini, zbog slabije potrošnje djelomično kompenzirane javnim investicijama financiranim iz fondova EU-a. Ove stope rasta bile su znatno niže nego u prethodnim godinama i odražavaju direktan utjecaj sukoba na Bliskom istoku i u Ukrajini, trgovinske nesigurnosti i nestabilnih cijena energije.

ZAMAH PROŠIRENJU

Za EU ovo je razdoblje rastuće zabrinutosti i strateške nesigurnosti: Rastući troškovi uvoza energije potiču inflacijske pritiske u cijeloj europskoj ekonomiji. Istovremeno, prjeteće američke tarife - posebno na farmaceutske proizvode i aluminij, sektore u kojima je Europa glavni proizvođač i izvoznik - mogle bi potkopati konkurentnost i stvoriti poremećaje na tržištu. Ovaj dvostruki pritisak prisiljava EU da vješto balansira između konkurentskih interesa i prijetnji, istovremeno čuvajući unutrašnju koheziju i solidarnost među državama članicama.

Sukladno s time EU je predložio plan “Jedna Europa, jedno tržište” za završetak jedinstvenog tržišta do 2027. godine kroz pojednostavljenje trgovinskih pravila i ubrzanje rasta digitalne i umjetne inteligencije. Projekt ima za cilj jačanje konkurentnosti europske ekonomije suočene s rastućim globalnim protekcionizmom.

Tko će na kraju pobijediti u utrci carina i barijera, koje će se ekonomije uspješno braniti u međusobno povezanom globalnom trgovinskom sustavu i tko će najviše dobiti ili izgubiti? Najvjerojatnije krajnji potrošači proizvoda i usluga diljem svijeta. Taj je ishod predvidljiva posljedica globalnih carinskih bitaka.

Istovremeno, Zapadni Balkan se našao u izuzetnom strateškom položaju usred globalnog preusmjeravanja trgovine. Proces proširenja EU-a dobio je neviđeni zamah. Politički, proširenje je vraćeno u središte dnevnog reda. Europa i svijet su se riješili iluzije da se sigurnost može uzimati zdravo za gotovo. Proširenje više nije samo tehnički postupak, već strateški odgovor koji povećava vjerojatnoću održavanja stabilnosti, jača ekonomski potencijal i pruža potrebnu otpornost u slučaju sukoba.

Paradoksalno, globalna neizvjesnost i geopolitičke tenzije - koje su dugo komplicirale put zapadnog Balkana prema EU-u - postale su pokretačka snaga pristupanja danas, nešto što bi prije samo četiri-pet godina izgledalo astronomski daleko. (Tekst predstavlja stav autora i ne odražava nužno službeni stav IFIMES-a.)